Kada okrenete ključ ili kod modernijih automobila pritisnete dugme za pokretanje motora ono što “oživi” motor vašeg automobila zove se elektropokretač, anlaser ili starter. Riječ je o malom, ali snažnom elektromotoru koji crpi energiju iz akumulatora i čija je jedina svrha da zavrti motor dok se on ne upali.
Na samim počecima ere automobila za to je služila kurbla i smatra se da je upravo izum elektropokretača (raz)riješio tadašnju bitku između električnih automobila i automobila na fosilna goriva u korist potonjih oslobodivši ih njihove tada najveće mane – mukotrpnog i napornog kurblanja koje je lako moglo uzrokovati ozljedu.
Kako se isto ne bi dogodilo elektropokretaču, osim elektromotora koji osigurava snagu za pokretanje i dodatnog reduktora u obliku planetarnog zupčanika koji mu povećava snagu, on u sebi ima tzv. automat. Ovaj sklop mu istovremeno šalje struju, ali ga i preko elektromagnetske sklopke i vilice fizički putem pokretnog zupčanika spaja sa zamašnjakom i tako okreće radilicu i u konačnici čitav motor.
Jednom kada motor proradi, ključno je odmah odvojiti starter od motora što se događa isključivanjem automata zbog čega se pokretni zupčanik automatski odvaja od zamašnjaka.
Naime, kad proradi, motor se vrti 15 do 20 puta brže od nominalne brzine elektropokretača i svako duže ostajanje elektropokretača u kontaktu s motorom, makar i na nekoliko sekundi, može dovesti do oštećenja pa i njegovog pregaranja. Danas se za to brine automatika odnosno jednosmjerno kvačilo, ali nekada, kada su se automobili palili izravno preko ključa u kontakt bravi, vlasnik je sam mogao na ovaj način oštetiti ili uništiti elektropokretač.
- Elektropokretač uvijek treba koristiti kratkotrajno, a ne verglati bjesomučno, kaže Damir Alimanović iz specijalizirane tvrtke za elektrouređaje Orešković BK te dodaje: Za elektropokretač nije problem 10 puta uzastopce kratkotrajno pokušati pokrenuti motor. Problem je ako ga duže vremena, primjerice više od 10 sekundi, držite uključenim.
Naime, zbog velikih otpora koje mu pruža motor i snage koju osigurava elektropokretač se prilikom dužeg konstantnog rada snažno grije i to ga može oštetiti. Mnogi moderni automobili zbog toga imaju ograničenje na broj pokušaja paljenja motora nakon čega sustav blokira paljenje na 15-ak minuta kako bi se elektropokretač ohladio.
Na elektropokretaču se s vremenom mogu potrošiti četkice kolektora, zupčanik i automat, a popravak iznosi oko 250 kuna koliko košta zamjena četkica s podmazivanjem ili promjenom kakve čahure, ležajića i slično. Ako se mijenja zupčanik treba računati na dodatnih stotinjak kuna te isto toliko za automat.
Kompletna reparacija pak, stoji nešto više od 500 kuna, dok se cijene originalnih elektropokretača najčešće kreću od 100 eura na više. Elektropokretači za start/stop sustav su ipak skuplji i njihova cijena najčešće kreće od 1000 kuna na dalje zato što su pojačani, odnosno konstruirani za znatno češća paljenja.