Oštećenja odbojnika na automobilima česta su pojava jer je njihova uloga pretrpjeti kontakt i svojom ga elastičnošću apsorbiraju štiteći lim vozila od većih oštećenja.
Pritom stradava posebice njihov lak, koji je i prvi na udaru kamenčića koje najčešće zimi podižu vozila ispred. Kod većine modernih automobila, a naročito oni sportskih, odbojnici su ujedno i spojleri pa najčešće stradavaju prilikom parkiranja grebanjem ili udarcem u (pre)visoke rubnjake, stupiće i druga vozila.
Problem je u tome što osiguravajuće kuće danas na sve moguće načine izbjegavaju odobriti nove branike jer su oni skupi. Njihova se cijena, ovisno o modelu i proizvođaču, kreće od 400 do 650 eura i to je trošak koji osiguravajuće kuće pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći i, ako stranka na tome ne ustraje, više ne odobravaju kupnju novih odbojnika već samo njihov popravak.
Time su svi osim njih na gubitku - majstori, jer im odobravaju istu satnicu za popravak starog kao i da je riječ o novom braniku te vlasnik vozila koji, premda uredno plaća osiguranje, ne dobiva novi dio.
Naročito je vlasnik vozila dodatno zakinut i ako ponovno dođe do sudara ili udarca u taj isti odbojnik - s obzirom na to da je riječ o braniku koji već popravljan, tad osiguravateljske kuće automatski pripisuju 50 posto učešća za novi branik vlasniku vozila premda su ga upravo one u prvom slučaju prisilile na popravak umjesto da su mu odobrile novi odbojnik...
Kad se odbojnik popravlja, bez obzira koliko je teško oštećen, bilo da je napuknuo od udarca ili je riječ samo o popravku oštećenja od udarca kamenčića, treba ga cijelog skinuti s vozila kako bi se kvalitetno popravio.
Jednom kad je skinut, majstor detaljno pregledava odbojnik kako bi ustanovio sva oštećenja. Ne samo veća mehanička oštećenja gdje je odbojnik udaren ili izgreban nego i ona manja poput udarca kamenčića, ali i pukotina na laku i materijalu od prijašnjih popravaka.
Na mjestu bilo kojeg popravka treba prvo pobrusiti i odstraniti sve do same plastike, jer će se inače na mjestima gdje je branik već popravljan, tamo gdje je bilo materijala, za samo mjesec-dva ponovno pojaviti pukotine na laku.
Nakon saniranja svih oštećenja, prijašnjih i novih, popunjavanjem kitom za plastiku i kasnije obradom površine te grubog brušenja i zaglađivanja čitavog odbojnika, nanosi se sloj temeljnog laka. U pravilu se špricaju dvije ruke, a zatim se on suši na temperaturi od 60 stupnjeva u komori ili pomoću infracrvene grijalice.
Nakon toga ponovno slijedi brušenje, ovaj put s finijim brusnim papirima uz pomoć mašine, a poslije suhog brušenja odbojnik se zaglađuje vodobrusnim papirom i obrađuju rubovi i utori kojima nije moguće pristupiti mašinom. Kad je i to gotovo na red dolazi lakiranje u boji, a nakon što se odbojnik dobro osuši, poliranje.
Gotovi, novo lakirani odbojnik zatim se vraća na vozilo i nakon čišćenja automobil je spreman za isporuku vlasniku. Zbog opsega posla i potrebe za sušenjem čitav postupak traje najmanje dva dana, a zbog demontaže i naknadne montaže, ovisno o vozilu stoji oko 250 eura.
Ukratko
Plastični odbojnici i spojleri najčešće budu ogrebani ili udareni zapinjanjem za visokim rubnjacima prilikom parkiranja. Stručnjaci za popravak ističu da se odbojnik ne može kvalitetno popraviti i polakirati ako ga se prije toga ne skine s vozila i temeljito obradi
Mjesta na kojima je odbojnik udaren ili iskrivljen, pa je došlo do plastične deformacije, najprije treba zagrijati na visoku temperaturu i potom brzo ohladiti da se povrate u svoj prvotni oblik
Nakon grube obrade površine slijedi zapunjavanje plastičnim kitom te obrada i brušenje kako bi odbojnik bio spreman za lakiranje. Svaki put kad se odbojnik popravlja i lakira treba odstraniti sav materijal od prijašnjih popravaka jer će se inače brzo i na novom laku pojaviti pukotine