Renault Koleos Privilege 2.0 dCi 4x4: Dašak luksuza koji ne vodi u bankrot

Upečatljiv pogon 4x4 posuđen iz Nissana, bogata oprema, moćni i štedljivi dizelaši... Renault Koleos je na tržište 2008. stigao sa solidnim preporukama. Veliku buru nije podigla ni činjenica što se proizvodi u korejskom Samsungu, našim ljudima poznatijem po proizvodnji televizora, kućanskih aparata i klima uređaja nego automobila. Ipak, jednu stvar mu se nije bila spremna oprostiti – izgled. Ukusi se razlikuju, no većini je bio neopisivo ružan.

Potvrđuje to i prodaja. Prošle je godine prodano tek 16 komada, dok su istovremeno vlasnike pronašle 202 Kije Sportage, 213 Chevrolet Captiva, 418 Hyundaija ix35... A sve su to konkurenti iz kompaktne SUV klase s kojima bi se Koleos sada trebao ravnopravnije potući. Razlog? Ovogodišnje zatezanje bora odrađeno je uspješno i makar bi bilo pretjerano reći da je iz ružnog pačeta odjednom postao prekrasan labud, Koleos sad ima dozu elegancije.

Drugi veliki adut je cijena, koja bi trebala biti dovoljan argument da se zašmiri pred ponekim nedostatkom. Renaultov SUV, naime, nije robusno izrađen poput VW Tiguana ili Mazde CX-5 (u dolasku), 6-stupanjska automatika nije ni približno brza i uglađena kao DSG, a pri agresivnijim ulascima u zavoje karoserija je sklona lelujanju. Sve to kod nekih konkurenata djeluje skladnije, no kad se pogleda u cjenik, Koleosu se teško može osporiti fer cijena. Osnovni model, pokretan dizelašem 2.0 dCi sa 150 KS (redizajnom je za naše prilike promašen benzinac 2.5 sa 170 KS izbačen iz ponude) dostupan je za 181.000 kn, dok se pogon 4x4 uz 2.0 dCi sa 175 KS nudi za prihvatljivih 195.000 kn.

A kako je riječ o poštenoj ponudi primjećuje se čim se zakorači u bogato opremljenu unutrašnjost – nude se samo dva paketa, Dyanamique i Privilege, a već prvi nudi raskoš. Serijski se nude automatska klima, navigacija, ESP, alu naplaci od 17 cola, stražnji parkirni senzori, tempomat, senzor kiše... Bogatija oprema, kakvu ima testirana izvedba, tako je samo manje potrebna nadogradnja.

Motorizaciji se nema niša za prigovoriti. Provjereni dizelaš 2.0 dCi za 150 KS uvjerljivo pogoni karoseriju od 1,8 tona, no dojam bi bio uvjerljiviji da ga ne sputava troma automatika. Dokaz? Izvedba s ručnim mjenjačem i pogonom na prednje kotače (kod izvedbi 4x4 pogon na sve kotače moguće je isključiti) stotku hvata za 10, dok testiranoj izvedbi treba znatno dužih 12,3 s. Osim toga, zvučnu kulisu remeti naprezanje motora, koji redovito zaglibi u visokim okretajima prije nego mjenjač prebaci u stupanj više.

Ne djeluje blagotvorno niti na potrošnju, makar 8,2 l na testu nisu tragedija. Ukratko, automatika je samo za one koji su često na autocesti, kada se gušt osloniti na podatni naslon za ruku i lagano krstariti. Svi ostali više će uživati u cijenom prihvatljivijim izvedbama s ručnim mjenjačem, a na svoje će doći i vozači koji povremeno silaze s asfalta. Jamče to pogon 4x4, serijska pomoć pri spuštanju niz strminu i podnica udaljena od tla solidnih 20,5 cm...