Test: Honda HR-V 1.5 i-VTEC Elegance - odlično se vozi, nudi puno prostora, ali nije jeftin

Honda je tek posljednjih godina postala svjesna propusta napravljenog kad prvoj generaciji HR-V (1998. - 2006.) nije odmah namijenila nasljednika. Ponekad zatvoreni u svoje specifične okvire razmišljanja, baš kao u ovom slučaju, Japanci očito nisu naslutili da će klasa malih crossovera ubrzo postati pravi hit. Ipak, nekome je u međuvremenu sinula žaruljica, pa je nekad popularni HR-V nakon punog desetljeća praznog hoda ipak dobio potomka jednakog imena, što će kod onih koji se sjećaju prvog modela jamačno potaknuti pozitivne asocijacije.

Druga generacija vozi na prilagođenoj platformi novog Jazza, osovinskog razmaka produženog za 8 centimetara (sad 261), ali na cesti izgleda tri klase zrelije i odraslije. Posebice sprijeda, gdje s naborima na poklopcu motora i jakim branicima ističe sportsku muskulaturu. Dobro izgleda i sa strane, gdje podsjeća na povišeni coupé. Stražnji bočni prozori se naime, strmije spuštaju u završnom dijelu, straga je i spojler, a ručke stražnjih vrata skrivene su u njihov okvir. Cjelokupan izgled ima i malu dozu skupocjenosti, unesenu kromom prelivenim velikim ručkama prednjih vrata i velikim kromiranim brkom na masci motora. A vrijedno i dobro izgleda i unutrašnjost.

Predrasude što dolazi iz tvornice u Meksiku, što će neke asocirati na izostanak pedantnosti, mogu se u startu odbaciti. Honda je složena prvoklasno. Čvrsta je, odaje dojam kvalitete i dugovječnosti. Crna plastika je, doduše, pomalo razočaravajuće tvrda, čak i na strateškim mjestima, ali je kvalitetna i ne izgleda jeftino. Okružena je tamnim piano lakom, kromiranim ukrasima i mekanim tekstilnim oblogama vrata, pa je ukupan dojam na visokoj razini.

Dimenzijama je Honda jedna od najvećih u klasi, ima i jedan od najvećih osovinskih razmaka, pa ne čudi što je i prostranost najbolja u segmentu. Uočljivije je to možda čak i više na stražnjim sjedalima i u također najvećem prtljažniku u klasi (450 litara), nego sprijeda, gdje je sve napravljeno i složeno s ciljem da se ugodi vozaču. Tako je središnja konzola, s dodirnim zaslonom multimedije i klimatizacije, u svojoj donjoj razini nježno usmjerena upravo prema pogledu vozača. Kojem, pak, ruka s malog i zadebljanog upravljača, nakrcanog kontrolama putnog računala i multimedije, prirodno pada na povišeno smješten mjenjač. Postavljen je izvrsno, na lijepo dizajniran i coupéovski visok središnji greben u obliku mosta, ispod kojeg se naziru pomalo nepristupačni prostori za sitnice te USB i ostali priključci. Mala visina ručice i njena sportska preciznost i brzina šaltanja neprestano podsjećaju na mjenjač Honde S2000, pa premda je s te strane užitak šaltati, zamjeramo joj neprimjereno bučan prelazak između stupnjeva i čudan, kišobranski oblik vrha ručice.

Izvedbeni naglasak cijele armature više je stavljen na širinu no visinu, kao u većini crossovera, pa je osjećaj vožnje povišenog auta vizualno podosta ublažen, ali zato pojačava dojam prostranosti. Zgodan detalj je i okvir brzinomjera, koji ovisno o težini noge na gasu mijenja boju iz bijele u zelenu, mudro navodeći vozača prema smirenijoj vožnji i nižoj potrošnji. U tom cilju HR-V nudi i uređaje start/stop te Econ, kojom se uključuje štedljiviji rad klimatizacije i suzdržaniji odaziv motora na gas. Što se opreme tiče, srednja Elegance čini se pravom mjerom. Nudi i detalje poput multimedije s preglednikom interneta, automatskog spuštanja desnog retrovizora prilikom parkiranja unatrag te automatskog rada dugih svjetala, ali i sigurnosne uređaje, koji zvučno i vizualno upozoravaju na prebrzo približavanje vozilu ispred i po potrebi automatski koče, čitaju znakove pored ceste i upozoravaju na izlazak iz trake. Ponekad sustav automatskog kočenja reagira čak i preagresivno, ali bolje spriječiti nego liječiti…

HR-V zasad nudi samo prednji pogon i tek dva motora, a premda se poznati 1,6-litreni dizelaš (120 KS) na prvu loptu nameće kao logičniji odabir, novorazvijeni 1,5-litreni benzinac (130 KS) također može biti vrlo pametna opcija, posebice za one koji ne rade velike kilometraže. Razlog nije samo u cijeni nižoj za 17.300 kuna (u opremi Elegance), nego i iznenađujuće niskoj potrošnji. Prateći uobičajen tijek prometa i vozeći staloženo, na otvorenoj cesti trošili smo manje od 6 litara, a u gradu manje od 8. Pažljivi vozači lake noge na gasu i s osjećajem za promet će, baš kao i mi, ostati zapanjeni kad shvate da na otvorenoj cesti mogu trošiti i manje od 5, a u gradu manje od 7 litara! Zbilja iznenađenje, posebno kad se zna da Honda nije podlegla trendu turbomotora te ostaje vjerna staroj školi atmosferskih benzinaca. Hondin motor, doduše, ima i izravno ubrizgavanje, promjenjiv rad ventila (i-VTEC) i prilagodljiv kut zakretanja bregastog vratila (VTC), posljedica čega je i fino, uglađeno izvlačenje iz niskih okretaja, bez osjećaja mrtvila.

A bez obzira što je papučica gasa osjetljiva kao pero, a motor je snažan, najviše nam je u stvari, odgovarala mirnija vožnja. Iz banalnog razloga - slabe zvučne izolacije. Naime, u zoni između tri i pet tisuća okretaja buka motora postaje smetnja ugodnoj vožnji, ali iznad toga, kad se gas stisne do kraja, melodija se mijenja u sportski resku i zaraznu za svakog sportskoj vožnji sklonog vozača. Osim što je vrlo dobar za normalnu i smireniju vožnju, u kojoj jako uglađeno radi, solidno povuče i stvarno malo troši, brzo se, dakle, shvati i da je to motor koji ne može zatomiti Hondin sportski karakter. I da, zapravo, najbolje diše na visokim okretajima. Dobra je stvar što potrošnja tad ipak ne raste drastično.

Kao i svaka Honda, i HR-V je u vozačkom smislu - delikatesa. Izravan je i precizan na upravljaču koji perfektno sjeda u ruke, stabilan i siguran poput dobrog kompakta, na kočnici ostavlja vrlo siguran dojam, pa kao dobro zaokružena cjelina uvijek pruža osjećaj pravog vozačkog auta. Precizan i čvrst ovjes, koji sjajno trpi žestinu te izravan upravljač dobro kompenziraju efekte povišene karoserije, pa se i vezani zavoji mogu nizati mirnoćom i lijepim brzinama, uz dobroćudna podupravljanja i mala naginjanja. HR-V je dakle, zbilja pun kvaliteta. Ima, naravno, i poneku manu, a najveća mu je zapravo - cijena. Pored većine konkurenata, startno slabije opremljenih, doima se astronomskom, a razlika se donekle smanjuje tek izjednačavanjem opreme. Baš šteta…