TEST Nissan Leaf: Titula Europskog auta godine nije pala s neba

Kapa do poda atraktivnim studijama i dugonogim hostesama, no ovogodišnji salon u Ženevi pamtit ćemo po ekskluzivnoj vožnji Nissan Leafa. Ne zbog toga što je riječ o prvom modelu na struju okićenim titulom Europskog automobila godine (Toyota Prius, pobjednik iz 2005., ima hibridni pogon), a još manje jer je riječ o električnom automobilu - vozili smo ih već desetak.

Blještavilo izložbenog prostora rado smo zamijenili hladnim parkiralištem jer nam se ukazala prilika voziti strujom pokretan auto velikog svjetskog proizvođača. Neka se ne naljute Tesla ili Th!ink, no činjenica što je sad svoje ime na kocku stavio Nissan ima težinu. A ulog je velik - od Leafa se puno očekuje, ponajprije da razbije još uvijek prisutnu skeptičnost naspram električnog pogona. Što ako bude neuspjeh? Glava bi se tada mogla naći na panju i Charlosu Ghosnu, prodornom šefu koncerna Renault-Nissan, koji u posljednje vrijeme sve karte stavlja na elektromobile. To i još niz pitanja vrtjeli smo po glavi dok smo preuzimali ključeve japanskog kompakta pokretanog strujom, koji je i na udaljenosti od dvadesetak metara otkrivao da je lišen klasičnog pogonskog sklopa - između napadno velikih svjetala nije bilo nikakve rešetkaste strukture, kroz koju bi se zrakom hladio klasičan motor.

Ipak, nakon što smo se ugodno smjestili za upravljačem, namjestili retrovizore i nabrzaka pohvatali sve konce malobrojnih komandi električnog pogona, uslijedilo je iznenađenje. Umjesto očekivanog zujanja strujnog sklopa prostor je proparao znatno muževniji zvuk. I to, na naše čuđenje, zvuk mlaznog aviona. Srećom, objašnjenje nije trebalo dugo tražiti.... Riječ je o jednom od nekoliko umjetnih zvukova koji se mogu izabrati, a služe kako se vozeći Leaf ne bi mogli prišuljati zamišljenom pješaku i ozbiljno ga ozlijediti, otkrio nam je uslužni Nissanov djelatnik, zaželivši nam ugodnu vožnju. No, iznenađenjima tu nije bio kraj. Naime, čim smo postigli brzinu veću od 25 km/h umjetan je zvuk utihnuo, a mi smo se počeli kretati gotovo bešumno, kako i priliči automobilu na struju. Znači li to da na većim brzinama pješake ne treba upozoravati?

Kako god bilo, Leaf se u praksi pokazivao više nego uspješnim - izmjenični elektromotor snage 80 kW nudio je strelovita međuubrzanja, a zahvaljujući tome što je svih 280 Nm raspoloživo od starta bili smo brzi i pri kretanju na semaforima. Ipak, ne može se reći da nas je Leaf lijepio za sjedala, što nam se primjerice događalo kad bi snažnije pritisnuli papučicu gasa vozeći Teslu. Razlog tome nije bila samo prilična težina od 1500 kg, nego i činjenica da su Nissanovi stručnjaci ograničili snagu kako vozač ne bi prebrzo ispraznio baterije. Iz istog razloga na autocesti nismo uspjeli pojuriti brže od 145 km/h, no to je imalo i svoju dobru stranu - barem nismo morali brinuti zbog revne švicarske policije...