TEST: OPEL ADAM 1.0 Turbo Unlimited Šminker koji nudi pregršt zabave

Da je Opel s Adamom napravio dobar posao možda najbolje govori podatak da tri godine od njegova predstavljanja tom automobilu zapravo više uopće ne treba posebno predstavljanje. Premda se to u ono doba nije činilo tako jednostavnim, Opelov je šminkerski mališan pronašao svoje mjesto na tržištu i uspješno se pozicionirao uz bok konkurentima starijim i znatno iskusnijim konkurentima poput Minija i Fiata 500. U niši u kojoj se kupuje srcem, i to uglavnom ženskim, Adam je nastupio upravo onako kako se to od njega očekuje: s kompaktnom i dopadljivom karoserijom te s doslovno bezbroj mogućnosti opremanja, kombiniranja, personaliziranja...

Posebno to do izražaja dolazi u Unlimited izvedbi poput naše testne, koja osim uz neobični mandarina metalik lak na dvobojnoj karoseriji poglede prolaznika i prolaznica privlači i električno pokretanim platnenim krovom i velikim 18-colnim aluminijskim naplacima sa pet krakova. Takav Adam ostavlja dojam kao da je doslovno šminkom nakrcan do vrha, jer čak da čovjek i poželi još, tu gotovo da više nije ostalo nimalo mjesta za ugurati još neki šminkrski element...

Slična se priča nastavlja i u unutrašnjosti. Mali Opel doista je malen, pa za razliku od prednjih sjedala, gdje će se lako smjestiti i dvometraši, na stražnjim sjedalima nudi dovoljno mjesta samo za najmlađe, odnosno najmanje putnike. S obzirom na glavnu ciljanu skupinu kupaca to zapravo i nije hendikep, no ista se tvrdnja ne može sasvim primijeniti i na prtljažnik, koji je jednostavno i malen i plitak i broji tek 170 litara osnovnog obujma. Srećom, obaranjem stražnjih sjedala, ako nisu u funkciji, može narasti na raskošnih 665 litara, premda i tad i dalje muku muči s prilično ograničen otvorom.

No, tu se ionako neće prevoziti televizori, nego krpice i shopping vrećice samosvjesne vlasnice. Koja će za to vrijeme moći potpuno uživati u dopadljivom oblikovanju i hrpi serijske i isto toliko doplatne opreme. Na popisu potonje su tako uz već spomenuti platneni krov (pokreće se elektronski do brzine od 140 km/h i nudi dašak kabrio ugođaja), među ostalim i audio sustav Infinity, kožne presvlake i umeci, razni šminkerski detalji u kabini... No, da je to dovoljno za uspjeh, tržište automobila vjerojatno bi bilo preplavljeno šminkom, kako sa, tako i i bez nužnog pokrića.

Opel je zato u realizaciju svog minija uložio mnogo truda i rezultat je primjetan i bez te silne šminke, pa Adama od starta bije glas vrlo solidno izrađenog auta kojega u vožnji ne treba nimalo štedjeti. Novi 1,0-litreni trocilindarski benzinac od 115 KS izvrsno mu pristaje, uglađen je te uz pomoć turbine diše malim ali punim plućima gotovo u cijelom radnom polju (170 Nm od 1800 do 4500 okretaja) i, pomalo iznenađujuće, na uho uopće ne ostavlja dojam trocilindraša. Po tom je pitanju bolji čak i od sve brojnije downsizing konkurencije...

U prosjeku troši oko šest i pol litara, no treba znati da ta brojka može biti i veća i manja, u rasponu od oko 4 sve do preko 8 litara. Adam je prilično tvrd, ali izuzmemo li izražene neravnine i baš loš asfalt ne i previše neudoban. Snalazi se bolje od očekivanja čak i na autocesti, gdje bez puno muke nabire i preko 200 km/h, bar prema instrumentima, no za takav način vožnje s ovako kratkim međuosovinskim razmakom (231 centimetar) treba imati i čeličnu volju i snažne podlaktice.

Guštu u vožnji, inače, svesrdno pripomaže i dobar mjenjač i sasvim zadovoljavajuće precizan upravljač. Za naš je ukus u normalnom načinu rada malo, odnosno s uključenom tipkom City puno prelagan, ali to ovdje, gdje se traži što lakše parkiranje i manevriranje u gradu, realno ni nije minus. A zapravo minus nije ni cijena, koliko god vrtoglavo zvučalo konačnih 167.517 kuna za konkretni testni primjerak, jer bez spomenutih šminkerskih doplata ona za ovako motorizirani i još uvijek sjajno opremljeni Adam pada na puno pristupačnijih 117.318 kuna...