Druga generacija, predstavljena 2005., bio je samo nastavak uspješne priče. Svjedoči tome i da dolaskom nasljednika, predstavljenog lani u Frankfurtu, ne nestaje sa tržišta. Proizvodnja se samo prebacuje iz Bochuma u poljske Gliwice, gdje se dosad izrađivala kod nas popularna Astra Classic. Iz Poljske će nam tako i dalje stizati druga generacije Zafire, koja će se u redizajniranom izdanju nastaviti prodavati pod starim imenom. Upravo stoga, treća generacija dolazi s novim nazivom - Zafira Tourer. No, daleko od toga da je to jedini razlog zašto se izmjenjenio naziv.
Njemački monovolumen veći je i prostraniji nego ikad, a dužinom i osovinskim razmakom od 276 cm stigao je na sam prag srednje klase. Naime, kako bi ponovno zadivili kupce, posebno one obiteljske koji su u vječitoj potrazi za centimetrima, inženjeri su bili prisiljeni rastezati karoseriju. Dok je prva generacija imala dužinu od 432cm, druga 447 cm, treća se produžila na čak 466 cm. No, iako nudi udobnost Insignije, kako naglašavaju i marketinški stručnjaci iz Russelsheima, platforma je ostala Astrina.
U odnosu na prethodnika, narasto je i prtljažnik. Kada je funkciji pet sjedala nudi čak 710 litara, odnosno 65 litara više nego prethodnik, što je otpilike prostor koji zauzimaju dvije manje putne torbe. No, dostupan prostor s uspravljenim sjedalima u trećem redu i dalje je skroman – na raspolaganju je tada relativno skromnih 150 litara, a to ni približno ne zadovoljava putne potrebe sedam osoba. S druge strane, osmijeh se vraća na lice kad se sjedala krenu preklapati. Za manje od minute dobiva se prostor dugačak od 168 do 197 cm (ovisno o poziciji prednjih sjedala), s potpuno ravnom podnicom, a obujam raste do impresivnih 1860 l, sasvim dovoljnih i za ozbiljnije prijevozničke akcije. Ipak, šteta što se uz sav taj prostor u spremištu ispod podnice, kod osnovnih izvedbi, nalazi set za krpanje guma.
Zaključno, odmak od prethodnika je značajan i ne svodi se samo na naziv, izgled i dimenzije. Zafira Tourer oduševljava sadržajem, ali voznim svojstvima, zbog čega bi Opel mogao privući i klijente koji do sada nisu ni razmišljali o monovolumenu. Posebice jer unutrašnjost nudi još veći broj mogućnosti prilagodbe, te višu razinu udobnosti. A kad se sve to stavi na papir, cijena od 170.000 kuna za osnovni model odjednom postaje prihvatljiva. Makar je činjenica da benzinci nisu najsretnije rješenje za vozače koji rade puno kilometara...
Kompletan test pročitajte u tiskanom izdanju Autokluba (broj 662.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....