TEST Škoda Yeti 2.0 TDI 4x4: Ozbiljan terenski igrač

Osnovna ponuda rijetko zadovoljava u mjeri da čovjek ne poželi barem malo posegnuti za doplatama, ili pak poželi koji konj više pod haubom. Slučaj je to i sa Škodom Yeti, no isključivo kad je u pitanju oprema. Motorizacija je već od starta izvrsna - i kada je u pitanju mali, ali prpošni turbobenzinac 1.2 TSI sa 105 KS , i kada je riječ o najslabijoj izvedbi common-rail turbodizelaša 2.0 TDI sa 110 KS. Zapravo, kupci imaju slatke brige, a prednost dizelaša je, osim potrošnje, činjenica što je dostupan uz pogon 4x4.

Koliko je dizelaš pogođen uvjerili smo se već nakon nekoliko prijeđenih kilometara – pritiskom na papučicu gasa svaki put je spremno reagirao, kao da se ne bori s karoserijom skromne aerodinamike i teškom preko 1,5 tone, nego s kakvim downsizing gradskim modelom. Jasno tome svjedoče i brojke – ubrzanje do stotke za 12,2 sekundi i maksimalnih 174 km/h zvuči sasvim solidno i nipošto ne tjera na razmišljanje o snažnijim dizelskim rješenjima. Osmijeh na lice neprestano je navlačila i potrošnja, koja niti u dinamičnom testnom tempu nije prelazila 7,5 litara.

Krstarenje asfaltom, zahvaljujući i stražnjem multilink ovjesu te serijskom ESP sustavu pravi je užitak, posebno kad se krene u zavojitu dionicu. No, Yeti svoje pravo lice pokazuje tek silaskom s uređene prometnice – 18 centimetara uzdignuta podnica te pogon 4x4 riješen putem Haldex spojke češki SUV model čine više nego sposobnim terenskim igračem. Zahtjevniji makadam i blatne kaljuže rješava lakoćom pravog offroadera, a savladavanje uskih šumskih puteljaka olakšava i kratka te spretna karoserija razvučena na za klasu skromnih 422 centimetara.

No, skromnije dimenzije nude i nekoliko ograničenja, posebno primjetnih kada ima više putnika. Na stražnjoj klupi udobno se mogu smjestiti tek dvije osobe, a prtljažnik od skromnih 310 litara kapitulira čim treba ubaciti kakav širi predmet. Stoga ne čudi što se ozbiljno raspravlja o produljenoj izvedbi, rješenju za kakvim je posegnuo i Nissan s Qashqaijem +2. Makar je očito da bi Yetiju dobro došao i koji centimetar u širinu – idealnu poziciju za upravljačem, izdašno namjestivim po dubini i širini remeti tek nedostatan prostor za desno koljeno.

Ipak, unutrašnjost nudi puno više prostora za hvalu, nego pokudu. Završna obrada je na iznimno visokoj razni, a pedancija prilikom izrade plastičnih spojeva uvijek se iznova dokazuje kada se sa žešće terenske dionice ponovno vrati na asfalt. Vozački užitak tada ne remeti cvrkutanje plastike, inače prvi znak šlemperaja. Osim toga, dizajn prednje armature možda nikoga neće oboriti s nogu, no materijali su kvalitetni, a raspored prekidača i komandi logičan. Plemenitom ugođaju jednako pridonosi i srednja oprema Ambition, koja za razliku od osnovne izvedbe Active razumnima ne ostavlja niti najmanjeg prostora za doplatu (makar je taj problem jednostavno rješiv, pošto su sve doplate dostupne od starta).

Za kraj,vrijedi istaknuti još jednu vrlinu Yetija – neočekivano povoljnu cijenu. Za 22.330 eura dobiva se bogato opremljen SUV, s uvjerljivim dizelašem i pogonom 4x4…