Pozvani smo u Pirineje na Jeep Camp 2016. Povodom slavlja 75. godina ove kultne marke gdje smo isprobali nove modele Jeepa, ali i one starije kultne, uključujući i Willys. Dobra prilika da se podsjetimo kako je sve krenulo i kako je Jeep zaradio kultni status u svijetu terenskih vozila…
Foto: Profimedia, Getty Images
A, premda je jedna od najvećih američkih i svjetskih auto ikona službeno rođena prije 75. godina, priča o nastanku kako tog legendarnog terenca tako i istoimene marke ipak počinje dosta ranije, a postaje iznimno ozbiljna nakon njemačke okupacije Poljske, Nizozemske, Belgije i Francuske, kad sve svjesnija da bi i sama mogla biti uvučena u rat američka vlast 11. srpnja 1940. u svrhu hitne modernizacije svog ratnog stroja raspisuje natječaj za nabavu laganog vojnog kopnenog motornog vozila.
Zatraženo novo višenamjensko vozilo moralo je zadovoljiti brojne vrlo strogo određene uvjete, među kojim su najvažniji bili da ima integralni benzinski pogon na sva četiri kotača (koji mu je trebao jamčiti prohodnost u najtežim uvjetima), brzinu veću od 80 km/h i masu manju od 590 kilograma (kako bi ga se lako moglo transportirati i zračnim putem), dovoljno mjesta za vozača i tročlanu posadu (s pripadajućom ratnom opremom), mogućnost vuče prikolice i montiranja streljačkog naoružanja te robusnu, pouzdanu i jednostavnu mehaniku (kako bi ga s nekoliko ključeva i kliještima mogao popraviti svaki spretniji vojnik).
Tender je ministarstvo obrane poslalo na adrese čak 135 tvrtki, ali im je za dostavu ponuda dalo svega 11 dana, a dodatna otežavajuća okolnost bio je i gotovo nemogući rok od 49 dana za izradu pilot vozila te još 26 za potpuno dovršavanje prvih 70 primjeraka. Stoga nikog ne treba čuditi da su na taj poziv reagirale samo dva proizvođača automobila: mali American Bantam, tad pred bankrotom i daleko veći i ugledniji Willys-Overland. No, Bantam je svoj prototip MK 1, zvan i Blitz Buggy (razradu sličnog vozila kojeg su sami razvili 1938. te godinu dana ranije 4x4 prerade Fordovog modela 77 kreirane od strane specijalista za vojna vozila Marmon-Herrington), dostavio čak dva dana prije isteka roka. I ostalih 69 dostavili su na vrijeme, i sve to naplatili 171.185,75 dolara. Testiranja tih malo preteških auta odvijala su se na poligonu u kasarni Holabird u Baltimoreu između 27. rujna i 16. listopada, a na njima su bili stalno nazočni i predstavnici Willysa i u igru u međuvremenu uključenog Forda. Odnosno - imali su doslovno na licu mjesta sjajnu i ničim ometanu mogućnost industrijske špijunaže...
Willys je svoj koncept Quad isporučio tek 13. studenog, a deset dana kasnije stigao je i Ford Pygmy, oba, kako je bilo i za očekivati, ekstremno nalik Blitz Buggyju. Ukratko rečeno - Willisovo je najslavnije vozilo (koji je baš tih dana dobilo i zvučni nadimak Jeep te od tad do danas postalo najimitiraniji serijski model cjelokupne svjetske autoindustrije), i samo, zapravo, poprilično besramna kopija.
Vojnim zapovjednicima se, doduše, Blitz Buggy jako svidio (odmah je naručeno novih 1500 komada), no navodno jako skeptični zbog malog Bantamovog financijskog i proizvodnog potencijala te sve Bantamove nacrte, tvrdeći da su isti sad njihovo vlasništvo, dostavljaju Willysu i Fordu, dajući svim trim kompanijama zadatak da u što kraćem roku izvrše sve potrebne promjene, prvenstveno povezane s povećanjem snage motora i robusnosti samog vozila, dok je zadana masa sa posve nerealnih 590 povećana na 980 kilograma. To će do ožujka 1941. rezultirati novim konceptima - Bantamom BRC 40, Fordom GP i Willysom MB (Bantam i Ford pokretali su benzinski 2,0-litreni četverocilindraši snage 45 KS, a Willys motor popularno zvan Go Devil, koji je iz 2,2 litre razvijao 60 KS). Ta tri modela natjecala su se za prvu veliku vojnu narudžbu od 16.000 primjeraka, a ugovor na kraju u kolovozu 1941. dobiva Willis, zahvaljujući najnižoj ponuđenoj cijeni od 748,74 dolara, tek 40 nižoj od konkurencije. No, to je bio tek početak, jer će do kraja rata biti proizvedeno 361.339 primjeraka Willisa MB, a kako nisu imali dovoljno kapaciteta da zadovolje svu potražnju i 277.896 Fordova GPW (W je tu označavao da je dizajn licenciran od Willisa, premda je zapravo bio Bantamov), dok je mali Bantam do kraja 1941. sklopio tek 2675 komada, nakon čega su radili samo male dvokotačne prikolice.
Veliki uspjeh na ratnom polju stvorio je Jeepu sjajan imidž, pa je, sasvim logično, već krajem 1945. uslijedila i njegova civilna izvedba, zapravo neznatno redizajnirana, s većim farovima i rezervnim kotačem sa strane. Nazvan je CJ-2A i pušten u prodaju pod sloganom 4 in 1 (Četiri u jednom: gradski auto, traktor, mobilni generator i runabout), odnosno reklamiran kao vozilo za poljoprivredu, rad, zabavu, putovanja kroz pustinje, džungle i nepristupačne planine... CJ je bila kratica za Civilian Jeep, što je trebalo pisati i na autu, no američka Savezna trgovinska komisija 1948. se složila s Bantamom da su oni stvorili i razvili Jeep u suradnji s nekim časnicima američke vojske te zabranila Willysu bilo kakvu izravnu ili neizravnu tvrdnju da su stvorili ili dizajnirali Jeep, dopustivši im tek pravo da se pohvale da su pridonijeli razvoju vozila. No, nesretni Bantam je ubrzo bankrotirao, pa Willys već 1950. dobiva pravo i na zaštitni znak Jeep.
Pošto u tom segmentu vozila tad nije imao konkurenciju, prodaja Willysovog civilnog terenca, oca svih današnjih tako popularnih SUV-ova, krenula je dosta dobro, no zanimljiv je fenomen da pritom nikad nije ostvaren i očekivani financijski uspjeh, pa obećavajući brand uskoro počinje svoj neslavni put iz ruke u ruku, pri čemu je gotovo svaki njegov novi vlasnik od njega odustajao u pravilu već nakon manje od deset godina. Prvo je 1953. Kaiser Motors kupio Willys-Overland i promijenio ime tvrtke u Willys Motor, a 1963. u Kaiser-Jeep. Gubitničku Jeep diviziju 1970. kupuje American Motors Corporation (AMC), koji joj tad mijenja ime u Jeep i razvoj vozila nastavlja uz veliku podršku svog francuskog partnera Renaulta (od 1980. i suvlasnika tvrtke). No, i dalje neprofitabilni band vlasnika ponovno mijenja već 1987., kad ga kupuje Chrysler.
Korporaciju Chrysler potom kupuje Daimler-Benz, pa ona 1998. postaje DaimlerChrysler, no Nijemci 2007. iz tog posla izlaze jako podvijenog repa, a Chrysler povoljno kupuje investicijski fond Cerberus Capital Management. Kriza američke autoindustrije 2009. i Chrysler će natjerati na objavu bankrota, no zahvaljujući financijskoj injekciji dobivenoj od američke vlade on tad ipak ne propada. No, ponovno mijenja vlasnike, jer ga tad preuzimaju Sindikat radnika u autoindustriji, američka i kanadska vlada te talijanski Fiat. Talijani u nadolazećim godinama polako preuzimaju udjele ostalih partnera i na opće iznenađenje ne samo da do 2014. postaju većinski vlasnik Chryslera (sad FCA US) nego od umalo sahranjene mrtve kokoši rade profitabilnu firmu, a pod njihovom komandom brand Jeep po prvi put u svojoj povijesti došao do davno zasluženi položaj: umjesto da gubi napokon je počeo - zarađivati novac!
Ukratko Povijest |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....