Prva svjetska autocesta otvorena je 19. svibnja 1935. u Njemačkoj, između Frankfurta i Darmstadta. U to, naime, danas vjeruju mnogi Nijemci, ali i debeli dio ostatka svijeta, nasjedajući na mit da je gradnja autocesta genijalni izum Adolfa Hitlera, kojim je usput riješio i problem nezaposlenosti. No, povijesno gledano, sve to velika je laž...
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU
Slike Führera kako zabija lopatu u pijesak na početku gradnje svake nove dionice Autobahna i parade na otvorenju, doduše, i danas djeluju impresivno, no zanimljivo je da je baš njegova Nacionalsocijalistička stranka tridesetih godina (i to u suradnji s Komunističkom partijom!) sabotirala gradnju takozvanih Nur-Autostraßen, pisti od betonskih blokova koje su željele postati prve svjetske prometnice namijenjene isključivo automobilskom prometu, jer su tvrdili da će one koristiti samo interesima bogatih aristokrata i krupnih židovskih kapitalista. Tek kad je 1933. Hitler došao na vlast, shvatili su da bi ih mogli iskoristiti za ostvarenje svojih ciljeva. Dotad je, doduše, Konrad Adenauer, tad gradonačelnik Kölna, već između Kölna i Bonna uspio izgraditi i 6. kolovoza 1932. pustiti u promet prvu autocestu, dugu 20 kilometara (današnju A 555).
No, samo pola godine kasnije nacisti su ju degradirali u magistralnu cestu ne bi li baš njima pripao naslov graditelja prve prave autoceste u svijetu. Hitler je naredio da se godišnje mora izgraditi 1000 kilometara autoceste, obećavši da će tako smanjiti nezaposlenosti i otvoriti najmanje 600.000 radnih mjesta. Narednih godina došlo je do procvata vojne industrije, što je bio razlog pada nezaposlenosti, a ne autoceste, kojih je do kraja 1941. i prestanka radova zapravo izgrađeno tek 3820 km. Na koncu se ukupno došlo do jedva 120.000 radnika opremljenih lopatama i krampovima, a radove su obilježili bolest, smrt, glad i štrajkovi čiji su predvodnici strpani u koncentracijske logore. Javnost to nije znala, kao ni podatak da su ih po tom pitanju već odavno pretekli saveznici Talijani.
Na jugu Europe je, naime, po-mpi vrlo sklon vođa fašističke stranke Benito Mussolini, čim je 1922. postao premijer, odlučio Italiju maksimalno i u kratkom roku povezati baš autocestama. Duce ih je vidio kao modernu verziju prometnica starog Rima, a sebe kao novog imperatora. No, premda je on bio i idejni vođa i glavni financijer projekta, najveću zaslugu za gradnju prve svjetske autoceste ima inženjer Piero Puricelli, također deklarirani fašist. Njegov otac već je imao građevinsku tvrtku, a Piero je nakon studija boravio u Americi, gdje je upoznao nove tehnologije u izgradnji prometnica. Opčinjen time odlučio je postati najveći talijanski graditelj, i to baš autocesta. Za početak je 1922. izgradio trkaću stazu Autodromo di Monza, i to za svega 100 dana. Vizionarski je vjerovao da autoceste imaju pozitivan utjecaj na širenje automobila kao prijevoznog sredstva, povećavaju sigurnost vožnje, produljuju vijek trajanja auta, intenziviraju trgovinu, doprinose turizmu... Smatrao je i da bi upravo gradnjom prvih autocesta Italija dohvatila toliko željenu nadmoć nad drugim europskim narodima. Ovo potonje Duceu se najviše dopalo! No, okruženje u kojem je 1. prosinca 1922. dao privatnu koncesiju na 50 godina za autocestu Milano - Laghi (Jezera) u dužini od 84,8 km baš i nije bilo obećavajuće za investitore (1922. u Engleskoj je bilo 600.000 auta, u Francuskoj 300.000, a u Italiji 41.000 - tek jedan auto na 1000 stanovnika!)
Kralj Vittorio Emanuele III. slavodobitno je 21. rujna 1924. otvorio prvu dionicu autoceste od Milana do Varesea u dužini od 50 kilometara, a u sljedećih godinu dana sagrađeno je i dodatnih 35,5 km. Italija je tih godina pokrenula pravu ekspanziju izgradnje autocesta, tako da su do kraja 1929. potpisani koncesijski ugovori za ukupno 504,15 km, što je i izgrađeno do kraja tridesetih godina. Mussolinijev propagandni plan idemo naprijed bez novaca ipak se nije pokazao tako uspješnim. Koncesionari prve autoceste odustali su već 1933. i predali državi upravljanje nad trasom Milano - Jezera, koja je bila u vrlo lošem stanju uslijed nedostatnog održavanja. I premda je Mussolini (baš kao i Hitler) sanjao o masovnoj motorizaciji, ona se za njegove vladavine ipak nije dogodila. Na to su Talijani morali čekati do kraja pedesetih, kad je prvo stigao Fiat 500, a potom uzduž pradomovine autoputa počela gradnja famozne Autoceste sunca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....