Hans Stuck jedan je od istinskih velikana povijesti utrka, no štošta u njegovom životu ostaje obavijeno misterijem. Za početak, rođenje: mada je on sam tvrdio kako je rođen u Varšavi krajem 1900., neki ozbiljni povjesničari smatraju da je zapravo bio pet, ako ne i deset godina stariji! I o nacionalnosti bi se dalo pričati. Tehnički, rođen je u Poljskoj, koja je bila dio Ruskog carstva, no njegovi su zapravo Švicarci, koji su se preselili u Njemačku i uzeli državljanstvo. On će sam, na ne baš najjasniji način steći i austrijsko državljanstvo, te će nakon 2. svjetskog rata, kada je Nijemcima bilo zabranjeno sudjelovanje, nastupati pod tom zastavom.
Puno mu je ime vjerojatno Hans Erich Karl Josef Stuck, pri čemu je prezime inicijalno glasilo Stucki, ali su ga njegovi roditelji promijenili, kako bi zvučalo njemačkije. Neki su ga izvori nazivali i Hans Stuck von Villiez, Hans Villiez von Stuck ili samo Hans von Stuck, a ova posljednja kombinacija još se relativno često može naći, iako nema dokaza ni o kakvom plemićkom porijeklu.
No, obitelj je svakako bila dobrostojeća, te je Hans, nakon što se borio u 1. svjetskom ratu i izgubio brata, preuzeo poslovanje obiteljske farme nedaleko Münchena. Kada je izračunao za može dobiti tri pfenniga više po litri mlijeka ako je sam automobilom prevozi u grad, počeo je to činiti. Pritom je vozio svoj Dürkopp sve brže. Natjecao se prvo protiv prijatelja, a 1925. počeo sudjelovati, a potom i pobjeđivati na brdskim utrkama.
U to je vrijeme, druželjubiv i popularan, upoznao i nekoliko vrlo utjecajnih ljudi, uključujući političara u usponu, Adolfa Hitlera. Mnogi smatraju da je upravo Stuck zainteresirao Hitlera za automobilizam i potaknuo ga da, kada dođe na vlast, obilato financijski potpomaže njemačke proizvođače, kako bi dokazali tehnološku superiornost Trećeg Reicha. No, sam Stuck će prve velike uspjehe, uključujući prvu titulu europskog prvaka u brdskim utrkama 1930., ostvariti vozeći za tvorničku momčad Austro-Daimler, a tek će nakon povlačenja austrijske momčadi 1931., usred globalne ekonomske krize, početi voziti za njemačke proizvođače.
Zahvaljujući utjecaju još jednog prijatelja, krunskog princa Vilima, uspio je kupiti jedan od samo četiri ikada proizvedena Mercedes-Benza SSKL te 1932. ponovo osvojiti europski brdski naslov. Usto je, s nekoliko odličnih nastupa, uključujući i pobjedu u Lavovu, postajao sve zapaženiji i u svijetu utrka za Veliku nagradu.
Bila su to turbulentna vremena u europskom svijetu utrka, a Stuck će se do kraja desetljeća vezati za nove igrače, momčad Auto Uniona. Nije posve jasno kako se našao u tom projektu, no neki smatraju da je upravo njegova uloga bila presudna u Hitlerovoj namjeri da dio planiranog budžeta da i njima, a ne samo Mercedesu, kako je bilo inicijalno planirano. Stuck i Auto Union dominirali su sezonom 1934., kako na brdu, tako i na krugu, gdje je osvojio Velike nagrade Njemačke, Švicarske i Čehoslovačke. Te sezone nije bilo organiziranih prvenstava ni na krugu ni na brdu, no da jest, bio bi dvostruki europski prvak! Zapravo, mnogi izvori pripisuju mu titule brdskog prvaka Europe 1934., 1935. i 1938., mada nije bilo službenih prvenstava.
Posljednja velika pobjeda na krugu bila mu je na Velikoj nagradi Italije 1935., no ostat će kompetitivan i u sljedećim sezonama, a 1936. je završio sezonu kao viceprvak, ali u dubokoj sjeni novog momčadskog kolege, sjajnog Bernda Rosemeyera. Naći će se i u osobnim problemima zbog židovskog porijekla supruge, te će se na tribinama po Njemačkoj nerijetko moći vidjeti transparenti protiv njega.
To će navodno biti prekinuto nakon osobne Hitlerove intervencije, a smatra se da je Führer utjecao i na povrat mjesta u Auto Unionu, odakle je otpušten, nakon Rosemeyerove smrti. Zanimljivo, paralelno s vožnjom Auto Uniona Ferdinand Porsche i on razvijali su rekordni T 80 za najvećeg konkurenta Mercedes-Benz, no izbijanje rata uništilo je Stuckovu ambiciju da postane najbrži čovjek na svijetu.
Po završetku rata vratio se utrkama, prvo pod austrijskom, a kasnije, kada je to opet postalo moguće, i njemačkom trkaćom licencom. Nastupio je u nekoliko F1 utrka s bolidom AFM, u čijem je razvoju pomagao, a jednom se neuspješno pokušao kvalificirati i s privatnim Ferrarijem.
Najveće će uspjehe, još jednom, postići na brdu. Bio je tvornički vozač BMW-a, prvo ne toliko uspješno s modelom 507, a onda je s malim 700 RS u dobi od (najmanje) šezdeset godina postao njemački prvak na brdu. Oprostio se 1962., no nastavio je raditi kao instruktor trkaće vožnje na Nürburgringu. Obučio je i sina Hansa-Joachima, koji će postati jedan od najboljih vozača u povijesti utrka izdržljivosti i turističkih automobila, a dvaput se popeti na podij i u utrkama Formule 1.
Hans Stuck umro je 1978., a danas ga ponajviše pamtimo kao jednog od najboljih vozača brdskih utrka u povijesti. Kontroverzniji elementi njegovog života nisu u prvom planu i bez obzira na osobno prijateljstvo s Hitlerom, nema nikakvog razloga misliti da je dijelio i njegova politička uvjerenja. Uostalom, nitko iz trkaće zajednice nije se bunio na njegove poslijeratne nastupe. A prezime Stuck i danas je prisutno na trkaćim stazama, unuci Johannes i Ferdinand također su postali vozači utrka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....