Posao automobilskog dizajnera u današnjem smislu nije postojao u ranim danima industrije. Auti su proizvođeni uglavnom kao šasije s motorom, na koje bi potom karoserističke radionice stavljale individualizirane karoserije. Čak ni s prelaskom na proizvodnju na tekućoj vrpci, posao vizualnog oblikovanja nije definiran kao zaseban, a kamoli važan dio razvoja.
Tradicija karoserista postojala je više-manje u svim razvijenim industrijskim zemljama, no ideju pravog dizajniranja automobila, smišljenog prilagođavanja željama i potrebama kupaca, ili čak kreiranja nepostojećih, odnosno neprepoznatih želja i potreba, pripisujemo Harleyu Earlu. Godine 1927. osnovao je dizajnerski odjel General Motorsa, ustanovivši temelje hijerarhiji i osmišljenosti dizajniranja koji i danas postoje u svakom većem proizvođaču automobila.
Harley Jarvis Earl je rođen 22. studenog 1893. u tada malom i mirnom kalifornijskom mjestašcu po imenu Hollywood, a iznimnu sposobnost kreiranja fascinantnih automobilskih linija stjecao je otprilike paralelno s razvojem filmske industrije u svom rodnom mjestu. Njegov otac J.W. Earl izrađivao je kočije, a 1908. osnovao Earl Automotive Works, kamo će ubrzo doći raditi i sin, odustavši od studija na prestižnom sveučilištu Stanford. Dečko je ubrzo pokazao da ima sjajno oko za dizajn, te su među kupcima njegovih karoserija bile najveće holivudske zvijezde onog vremena, ljudi kao što su Fatty Arbucle i Tom Mix.
Obiteljsku tvrtku 1919. preuzima Don Lee, lokalni zastupnik za Cadillac i osigurava joj financijsku stabilnost. Lista holivudskih zvijezda koje naručuju Earlove kreacije sve je dulja, a u poslu mu pomaže podjednako talentirani šegrt, a kasnije pomoćnik, Frank Kurtis. Hrvat se zajedno s ocem po dolasku u Kaliforniju zaposlio upravo kod Leeja, te će i naslijediti Earla na mjestu glavnog dizajnera radionice.
Earlovi su radovi i metoda dizajniranja toliko impresionirali Lawrencea P. Fishera, prvog čovjeka Cadillaca, povjerivši mu dizajn modela La Salle za 1927. godinu. Danas zaboravljeni La Salle bio je jeftiniji podbrand Cadillaca, koji je pak, po mnogima upravo zahvaljujući dizajnu, polučio lijep tržišni uspjeh i time značajno pomogao korporaciji General Motors u preživljavanju Velike ekonomske krize, koja je nastupila 1929. Uspjeh La Sallea doveo je do pristanka Alfreda J. Sloana, prvog čovjeka GM-a, za osnivanje dizajnerskog odjela korporacije.
Bio je to presedan, mnogi su unutar korporacije s visoka gledali na novi odjel, isprva poznat kao “Art and Color Section”, interno ga čak posprdno nazivajući salonom za ljepotu. No Sloan je bio impresioniran radom novog odjela, te je desetak godina potom Earla proglasio jednim od potpredsjednika General Motorsa, napravivši time presedan da dizajneri imaju udjela u strateškim odlukama tvrtke. Do umirovljenja 1958. Earl je ostao na tom položaju, nadgledajući ili potičući uvođenje niza stilskih, ali i strukturalnih inovacija, koje će dalekosežno utjecati na automobilski dizajn, ali i automobilsku kulturu uopće. Blisko surađujući, Sloan i Earl bili su vjerojatno najznačajniji ljudi u uzdizanju General Motorsa do statusa najveće svjetske automobilske korporacije.
Mada je i sam bio iznimno vješt dizajner, koji je u industriju uveo praksu da se, osim skiciranja, svaki model radi i u glini, našavši se na čelu talentiranog tima dizajnera Earl je već ranih 1930-ih više-manje prestao sam direktno osmišljavati nove modele, no do kraja karijere ostat će čovjek čija je riječ bila završna. Ključni element postala je strategija dinamičkog zastarijevanja, kojom je svaki model dobivao redizajn za svaku novu kalendarsku godinu, što je poticalo kupce na češće izmjene automobila.
U većini slučajeva izmjene su bile manje, relativno jeftine za implementaciju, no dostatno zamjetne da ih prosječni kupac primijeti. Također, od modela Buick Y-Job iz 1938. Earl je uveo praksu izrade konceptnih automobila, zadržanu do danas, kojom se unaprijed najavljuju neke buduće dizajnerske smjernice tvrtke, kako bi se mogla testirati reakcija publike na njih.
Vjerojatno najslavnija takva inovacija su repne peraje, preuzete iz zrakoplovne industrije, predstavljene na modelima Cadillaca iz 1948. Ovaj će dizajnerski detalj obilježiti ne samo američke automobile 1950-ih, nego imati snažan utjecaj i u Europi. Dakako, američke automobile iz tog vremena i danas doživljavamo kao svojevrsni vrhunac ekscesa, dobrim dijelom zahvaljujući “borbama” Earla i Chryslerovog glavnog dizajnera Virgila Exnera. Kada je otišao u mirovinu, Earlov nasljednik Bill Mitchell znatno će promijeniti dizajnerski izričaj i vratiti se jednostavnosti geometrijskog dizajna, bez velike ornamentalnosti. Kada su ga pitali kako je promijenio automobile,
Earl je rekao da ih je tridesetak godina pokušavao učiniti što nižima i što duljima! Umro je iznenada, od moždanog udara, na Floridi 1969, no njegova uloga u razvoju automobilskog dizajna, vjerojatno veća od one ma koje druge osobe, nije zaboravljena. Pobjednici utrke Daytona 500, najznačajnije u kalendaru američke NASCAR serije, dobivaju trofej nazvan po njemu i oblikovan prema jednom od njegovih Firebird konceptnih automobila.
Ukratko
Nije sigurno tko je prvi u procesu dizajna počeo koristiti modele od pečene gline, no upravo je Earl zaslužan za populariziranje te metode
Earl je među najzaslužnijima za ulazak Chevroleta Corvette u proizvodnju, a ključna kvaliteta bila mu je okupljanje sjajnog tima dizajnera, koji su mu, poput gospodina na donjoj fotografiji, donosili svježe ideje
Le Sabre iz 1951. bio je jedan od najutjecajnijih koncepata ikada, a imitacije su rađene diljem svijeta, uključujući SSSR i Jugoslaviju. Na donjoj fotografiji je Pontiac Bonneville Special iz 1954.
Buick Y-Job iz 1938. prvi je konceptni automobil ikada proizveden, s isključivom namjerom testiranja reakcija masovne publike na nadolazeća dizajnerska rješenja. Earl ga je svakodnevno vozio do zamjene Le Sabreom
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....