VREMEPLOV: 80. GODINA PRELUKA - Od nekad slavne staze do danas ostao je samo asfalt

Potkraj srpnja u prostorijama nekadašnje matuljske osnovne škole, a sadašnjeg Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije, bila je postavljena izložba u čast 80. obljetnice prve utrke na Preluku. Jedinstvena kružna staza rođendan doduše slavi iduće godine, ali izložba koju je priredio Goran Slavić, vrsni poznavatelj automobilističkih i motociklističkih događanja, donio je seriju široj javnosti dosad nepoznatih slika i podataka. Kroz priču o Preluku Slavić se dotaknuo i drugih zanimljivih detalja iz povijesti svog rodnog kraja.

Podsjeća nas na prve utrke koje su se organizirale ili tek svojim etapama prolazile obroncima Učke i obalama Kvarnerskog zaljeva, na Kantridu koja je, prije nego što je postala nogometni stadion, bila kolijevka talijanskog spidveja, na braću Gina i Oscara Jankovitsa koji su u svojoj radionici u Rijeci stvorili jedinstvenu Alfu, na Dantea i Luciana Saletnika, oca i sina koji su dijelili strast za utrkama, a u čijoj su radionici brojni izučili mehaničarski zanat, ali prije svega na brojne heroje koji su svoju vještinu na dva ili četiri kotača pokazali na Preluku. Do sredine 18. stoljeća prelučka uvala bila je poznata po tunolovu i tunerama što su se poput nakošenih jarbola nadvijali nad morskom obalom. Tunere je uništio zub vremena, a početkom izgradnje Riječke luke Minakov kamenolom postaje glavni izvor kamena koji se odvozi brodovima. Uski obalni pojas postaje širi, a za bolju povezanost Rijeke i Opatije izgrađene su dvije zavojite ceste. Jedna uz more, a druga koja se od Opatijskog zavoja penje prema Pavlovcu te se potom nastavljala prema Rijeci. Taj dio ceste poslužio je i kao tramvajska trasa koja je povezivala željezničku stanicu u Matuljima s Opatijom i Lovranom i do 1933. prevozila turiste.

- Prva utrka na našem području održana je 22. rujna 1929. Start je bio u Matuljima ispred gostionice Marijana, a cilj ispred Planinarskog doma vojvotkinje od Aoste na Učki. Dan prije utrke u Opatiji je vladala prava sportska groznica, nešto slično onome što se događalo posljednjih godina uoči Velike nagrade na Grobniku - ističe Slavić, koji je svoju ljubav prema utrkama 2003. pretočio u knjigu, biografski leksikon u kojem se osvrće na 900 vozača koji su se u 53 godine postojanja Formule 1 pojavili ili barem pokušali probiti na start jedne od utrka F1. Kakva je atmosfera vladala tih dana u Opatiji i Matuljima, otkrivaju novinska izvješća koje je Slavić prikupio. Utrka je privukla brojne natjecatelje iz Italije i Austrije koji su u svojim snažnim automobilima već okusili slast pobjede na najpoznatijim svjetskim stazama, a Opatija je tada živjela u punom sjaju. Tjedan dana prije održan je Međunarodni automobilistički susret, dva dana uoči utrke i natjecanja u automobilističkoj eleganciji, a mjesec dana ranije Opatiju je posjetila karavana njemačke automobilističke udruge ADAC u kojoj je bilo 120 automobila.

Na Preluku prva, ujedno jedina utrka prije Drugog svjetskog rata, održana je 9. srpnja 1939. Na stazi nazivanoj I. Circuito del Carnaro dugoj šest kilometara koja je vodila od Costabelle na riječkoj strani (u vrijeme motociklističkih utrka svjetskoga prvenstva Riječki zavoj) do raskrižja tadašnje provincijalne ceste koja nastavlja prema Opatiji i one koja se uspinje prema Pavlovcu (Opatijski zavoj), vožena je utrka koja se bodovala za talijansko prvenstvo klase 3,5-litrenih automobila. Od 12 prijavljenih vozača na startu se pojavilo njih osam, svi u bolidima Maseratija. Nakon 25 krugova prvi je ciljem prošao Luigi Villoresi, tvornički vozač Maseratija, vozeći prosječno 127,142 km/h, a drugo mjesto pripalo je Francu Corteseu, koji je devet godina kasnije postao prvi vozač koji je upisao pobjedu vozeći Ferrari. U modelu 125 S podario je Enzu Ferrariju prvu pobjedu 1947. na Velikoj nagradi Rima, a na Preluk se vratio 1956. i pobijedio vozeći tvornički Ferrari Testa Rossu.

U izvješću s utrke tadašnji talijanski sportski dnevnik Littorale pisao je o očitoj nadmoći Maseratijevih automobila i žalio zbog izostanka Alfinih automobila, koji bi utrci dali veću neizvjesnost. Maseratijevi modeli 4CL, tada još u eksperimentalnoj fazi, na Preluku su pokazali premoć koju su potvrđivali i na utrkama nakon rata. Unatoč svemu utrka u Preluku dočekana je hvalospjevima, govorilo se o 30-ak tisuća gledatelja i najavljivalo novo izdanje iduće godine, ali zbog ratnih zbivanja to se nije ostvarilo. Koliku je pažnju privukla utrka na Preluku, svjedoči i podatak da je tadašnji ministar narodne kulture naložio uvođenje posebnih vlakova poput onog koji je iz Udina, preko Gorice i Trsta stigao u Matulje u nedjelju ujutro u 8.40, a 10 minuta kasnije u Rijeku. Potom je ista kompozicija iz Rijeke kroz Matulje u 20.30 krenula natrag u Udine. Gledatelji su stizali brodicama, autobusima, brodom Abbazia, a na intervenciju Zagrebačkog moto-kluba Ministarstvo unutarnjih poslova Kraljevine Jugoslavije tog dana dopustilo je prijelaz Sušačkog mosta bez putovnice svim jugoslavenskim automobilima. Nadmetanje na Preluku bilo je i dio turističke manifestacije Opatijsko ljeto koja je počela dva dana uoči utrke nastupom plesne skupine The 24 Adorable (plesačice Music Corporation of America) i poznatim londonskim Eduard Somerfield orkestrom. U Opatiji je nastupio i poznati pijanist Felix King, pjevačica Julie Down te tadašnji popularni pjevači Dennis Beard, John Cato i Ginger Hall, a o utrci je pisao i New York Herald Tribune.

- Nakon rata mehaničarska radionica Dantea Saletnika postala je jezgra auto-moto sporta. Tu se pojavila i inicijativa za osnivanje moto sekcije koja je 1. rujna 1946. organizirala utrku na Preluku za prvenstvo Hrvatske, a iduće godine (14. rujna) uvrštena je u prvenstvo Jugoslavije. Mnogi članovi Auto-moto društva Matulji sudjeluju u organizaciji ovih utrka. Dugogodišnji je tajnik ovih utrka bio Bogumil Ćiković, starter Miloš Osojnak i direktor Ivo Matulja, a pritom ne smijemo zaboraviti ni brojne suce zavoja koji su utrošili nebrojene sate rada - ističe Slavić, koji je izložbom podsjetio na brojna lokalna natjecanja organizirana u Matuljima i okolici prije nego što je 15. lipnja 1950. održana prva međunarodna utrka, pod imenom Nagrada Jadrana, koja je 1969. uvrštena u kalendar Svjetskog prvenstva promijenivši naziv u Velika nagrada Jugoslavije. Na 20. obljetnicu prve utrke Preluk je postao stjecište svjetske klase na dva kotača, a u godinama koje su slijedile Preluk postaje ekskluzivno trkalište za motocikle na kojem se stvaraju nove legende. Idoli generacija koje su dolazile na stazu stiješnjenu između mora i stijena postali su Talijan Silvio Grassetti, koji je na Preluk dolazio i prije GP utrka, najtrofejniji motociklist svih vremena Giacomo Agostini, rekorder Preluka Japanac Takazumi Katayama, mali div iz Španjolske Angel Nieto, Janos Drapal, Mađar koji je pobijedio Agostinija, ili Gilberto Parlotti, kojeg su zbog njegova tršćanskog porijekla mnogi doživljavali kao “našeg” vozača.

Jedinstvena konfiguracija Preluka, nažalost, imala je i previše mana za sport u kojem su motocikli iz godine u godinu bili sve snažniji i brži. Bez zona izlijetanja, pristupnih cesta i nakon nekoliko tragedija vrlo brzo je stekla status jedne od najopasnijih na svijetu. Bio je to razlog zbog kojeg je 1973. nekoliko tvorničkih momčadi bojkotiralo utrku, a nakon 1977., kada su smrtno stradali Ulrich Graf i Giovanni Ziggiotto, Preluk je nakon osam GP utrka izbačen iz kalendara Svjetskog prvenstva. U samo godinu dana niknuo je Grobnik, a Preluk je pomalo tonuo u zaborav. Jedini znak nekadašnjeg trkališta su travom obrasle tribine na nekadašnjoj startno-ciljnoj ravnini.

Ukratko

Kamenolom na Kantridi prije nogometaša koristili su vozači spidveja, a cestovni prsten dug 6 km oko prelučkog kamenoloma Talijani su 1939. pretvorili u trkalište

Istoga dana kada se 1939. na Preluku vozila utrka, održavalo se i mnogo važnije natjecanje za Veliku nagradu Francuske, no tadašnji predsjednik Italije Mussolini nije dopustio talijanskim vozačima da nastupe na njoj