BABINA GREDA UPISALA SE NA KARTU USPJEŠNIH INVESTICIJA Kako radi najjača hrvatska elektrana na drvnu sječku

Slavonsko mjestašce Babina Greda kroz povijest je bila poznata po mnogočemu, među ostalim i kao rodno mjesto omiljene mesne delicije - u jednom tamošnjem drevnom spisu prvi je zabilježeni zapis riječi “kulen”. Ipak, u 21. stoljeću Babina Greda bi u Hrvatskoj najpoznatija mogla biti po svojoj elektrani.

A ta elektrana, koju će zapaziti svaki vozač najistočnijih dionica najprometnije hrvatske autoceste, po mnogočemu je posebna. I po svojoj snazi, i po tehnologiji na kojoj se temelji, i po modelu kojim je realizirana i - na koncu - po efektima koje je izazvala u sredini gdje je podignuta. Ili, kako će reći načelnik općine Babina Greda Josip Krnić: “Ovaj je projekt našu općinu i našu gospodarsku zonu stavio na mapu. Kad je elektrana realizirana, investitori su dobili potvrdu kako je ovdje moguće ostvariti takve projekte.

Sad smo na korak do ostvarenja nove velike investicije - gradnje tvornice autodijelova koja bi zaposlila sto ljudi”. Elektrana, objekt u koji je tvrtka Uni Viridas - konzorcij velike turske energetske kompanije Unit i domaće poduzetnice Sunčice Lalić - uložila pedesetak milijuna eura, izravno zapošljava oko trideset ljudi, a neizravno u komplementarnim sušionicama drva i kooperantskim tvrtkama još barem pedesetak, no njezino značenje znatno premašuje te gabarite. Pa, po čemu je tako važna Uni Viridasova elektrana? Postoji barem tri odgovora na to pitanje.

Prvi je svakako njezina snaga. Radi se o uvjerljivo najjačoj elektrani na drvnu biomasu u Hrvatskoj. Njezinih instaliranih 9,7 megavata (električne) snage, uz visoki stupanj efikasnosti, znači da elektrana godišnje proizvodi oko 77,6 tisuća megavatsati električne energije godišnje, što je između 50 i 70 posto ukupne potrošnje struje u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Da bi takva značajna količina energije mogla biti proizvedena, potrebno je oko 80 tisuća tona drvne sječke - usitnjenog drvnog materijala koji ne može biti korišten kao tehničko drvo. Opet, u prijevodu, to znači da baš svakog dana u elektranu treba dostaviti oko 220 tona tog materijala. Radi se o golemom logističkom izazovu.

Finska tehnologija

Drugi veliki izazov koji proizlazi iz tako snažne elektrane jest zbrinjavanje topline. Naime, kako je toplinska energija nusproizvod energetskog korištenja drva, domaća regulativa uvjetuje kako ukupna efikasnost elektrana na biomasu koje država subvencionira poticajnom otkupnom cijenom za električnu energiju mora biti veća od pedeset posto. Smisao tog pravila je da se ostvari maksimalna dodana vrijednost iz drvnog resursa, no problem je bio što su se pravila oko toga tijekom posljednjih desetak godina više puta mijenjala.

Utoliko, mijenjale su se i studije izvodivosti projekata, a u Babinoj Gredi famozni toplinski konzum osiguran je gradnjom sušionice drva, objekta sastavljenog od 32 komore za sušenje drva, ukupnog neto kapaciteta 5300 kubnih metara, zatim otvorene hale od 1500 četvornih metara te zatvorene hale i sortirnice od 2500 kvadrata. Radi se o investiciji od sedam milijuna eura, a pokazala se pogođenom s obzirom na recentnu zabranu izvoza nesušene drvne građe iz Hrvatske uzrokovanu željom da se istrijebi jedan nametnik.

S obzirom na to, elektrana danas osjetno nadmašuje traženi prag od pedeset posto efikasnosti, a rade se i planovi za korištenje rezidualne topline iz rashladnog sustava za potrebe poljoprivredno proizvodnje u plastenicima. Dakako, taj doseg ne bi bio moguć bez adekvatne tehnologije, a to je druga točka po kojoj je ova elektrana značajna. Naime, za razliku od većine sličnih elektrana u Hrvatskoj koje se temelje na političkom procesu, elektrana u Babinoj Gredi temelji se na tehnologiji izgaranja u fluidiziranom sloju. Konkretno, primijenjeno je rješenje renomirane finske kompanije Valmet, a koje zbog niza detalja pokazuje iznimno kvalitetne performanse.

Pojednostavljeno rečeno, glavna značajka te tehnologije jest sloj vrlo specifičnog pijeska koji se nalazi na samom dnu kotla, a koji uz visoku temperaturu i dotok zraka kola po kotlu i tako pospješuje izgaranje. To rezultira s više prednosti. Kao prvo, takve elektrane vrlo su fleksibilne što se tiče kvalitete čvrstog goriva koje se koristi, te dobro podnose biomasu s višim stupnjem vlage kao što je riječ u Babinoj Gredi.

Kao drugo, efikasnost izgaranja je iznimno visoka, a goriva masa ne zahtijeva nikakvu dodatnu potpalu. Kao treće, takva tehnologija omogućava vrlo lako čišćenje i uklanjanje pepela, a kako je korištenje procesnih aditiva svedeno na minimum, pepeo zadovoljava kvalitete da bude korišten kao organsko gnojivo, odnosno dodatak za poboljšanje pH faktora tla. Na koncu, štetne emisije u ispušnim plinovima su vrlo niske. Također, elektrana funkcionira s visokim stupnjem efikasnosti rada. Kako kaže voditelj elektrane Zlatko Rašo, elektrana je godišnje u pogonu više od 6200 sati.

“Mogu reći kako je postrojenje izuzetno pouzdano, ali i fleksibilno u svom radu. Osim standardnog godišnjeg remonta koji radimo preko ljeta, obično radimo i jednu kraću pauzu radi tekućeg održavanja, no ukupno na razini godine uspijevamo i premašiti razine koje su definirane ugovorom”. Ugovor o kojem Rašo govori jest ugovor o projektiranju, nabavi i gradnji elektrane (EPC, eng.) temeljem kojeg je Uni Viridasovo postrojenje izgrađeno. Radi se o, pojednostavljeno rečeno, modelu “ključ u ruke”, gdje jedan entitet preuzima odgovornost za cjelokupno funkcioniranje elektrane od njezine gradnje do rada.

U slučaju babogredske elektrane, taj partner baš je finski Valmet, koji je isporučio ključnu opremu, upravljao procesom gradnje, a sada i upravlja elektranom u skladu s preuzetim obvezama. Radi se o ulagačkom modelu koji je u Hrvatskoj još uvijek vrlo rijedak, no osnovna mu je karakteristika da u značajnoj mjeri investitora oslobađa rizika realizacije projekta. A taj manji rizik, dakako, i košta.

“Ovaj model svakako je u startu skuplji nego klasični način razvoja projekta, no iskustvo koje imaju naši turski partneri ukazuje kako je to najbolji model. Nepotrebno je da se ulagač bavi gradnjom i upravljanjem elektranom, kad se taj posao može prepustiti tvrtkama koje su u tome specijalizirane. U našem slučaju, logično je da Valmet, koji je i isporučitelj tehnologije, upravlja elektranom, te je održava. Naši rezultati, a posebno visoka dostupnost rada elektrane, pokazuju kako je to bio dobar izbor”, kaže investitorica Sunčica Lalić, koja je inače u procesu gradnje sličnog, ali manjeg, objekta snage pet megavata u Grubišnom Polju.

Poticane cijene

S obzirom na pozitivna iskustva, ali i naučene lekcije iz Babine Grede, ne treba sumnjati kako će i taj projekt biti uspješan, barem tijekom sljedećih četrnaest godina koliko traje subvencionirano razdoblje. Što će biti nakon, još nitko ne zna. Uz aktualnu cijenu sječke na koju i dalje otpada dominantni dio troškova, bez poticane cijene ovakvi objekti ne mogu operativno pozitivno poslovati. Državi jamačno nije u interesu izgubiti bazne proizvođače sposobne da još barem deset godina stabilno proizvode, no da bi to bilo moguće, novi tržišni model morat će biti razvijen...