Recenzija: Ribarski brevijar, Zagreb

Hiberniraju, ali u kuhinji znaju što rade i ne zezaju se

Potpuno prazan restoran usred blagdana ne djeluje pretjerano ohrabrujuće niti praznično, ali točno to zatekli smo ušavši u Ribarski brevijar. Čovjek ne može ne dvojiti; čeka li nas ugodno ili neugodno iznenađenje?

No, poznavajući slavnu prošlost ovog restorana i njegovog voditelja, nismo se prepustili melankoliji. Uređenje je klasično i toplo; podrumski prostor, cigleni zidovi, otvorena kuhinja, i atmosfera klasičnog ribljeg restorana kakvu pamtimo iz nekih drugih vremena.

Naš konobar također se uklopio, jasno je bilo da se radi o restoranskom veteranu. Njegov opušten i ugodan nastup nekako nas je umirio i dao naslutiti da Brevijar ima što ponuditi.

Domaća travarica iznimnih aroma, kao i dobra medica bile su uvod u ovu klasičnu morsku večeru. Dok smo čekali carpaccio od hobotnice i pršut od dimljene tune, zadovoljno smo primijetili da su oni mali detalji na mjestu; domaći kruh i pristojno zelenkasto dalmatinsko maslinovo ulje prikratili su čekanje.

Dimljena tuna bila je nešto više suha no što smo očekivali, dok je lagano prosušena hobotnica bila puna okusa mora kojem su dobra protuteža bile kapare, crne masline i rikola na kojima su poslužene.