Luk pripada porodici lukova (Alliaceae) i biljka je s dvogodišnjim razvojem. Ima razgranat korijenov sistem s vrlo malo korijenovih dlačica, pa je moć usisavanja vrlo slaba. Lukovica se sastoji od pravog stabla (plitice), suhih ovojnih ljuski, sočnih mesnatih listova i od jednog do više pupoljaka. List se sastoji od asimilacijskog zelenog dijela (peraje) i ne asimilacijskog dijela (lisnog rukavca). Pera su šuplja, na vrhu konusna s voštanom prevlakom ili bez nje. Cvjetonosno stablo se razvija u drugoj godini života. Cvat je loptast i sadrži do 1000 cvjetova. Luk je biljka dugog dana i ne podnosi zasjenjivanje, piše Agroklub.
Kada se luk pravilno skladišti može potrajati mjesecima, ali znanstvenici upozoravaju da u jednom slučaju može biti opasan po zdravlje, prenosi Medical Net.
Luk se inače smatra veoma otpornom i dugotrajnom namirnicom, ali to ne znači da je imun na oštećenja. Čak i ako maksimalno vodite računa o pravilnom čuvanju, nećete moći spriječiti klijanje u nekom trenutku. Klijanje se pojavljuje kada su se stvorili uvjeti za rast biljke, a klijanje će se pojaviti i bez sadnje u zemlju. Čuvanje luka na svijetlom, toplom i vlažnom mjestu ubrzat će klijanje.
Konzumiranje takvog proklijalog luka je sigurno, jedina mana je što proklijali luk ima drugačiji okus, manje ugodan od uobičajenog. Ono što je važno napomenuti, a to ističu i znanstvenici, kada je luk mekan, truli ili pljesniv, nikako ga ne biste smjeli jesti.
Pokvareni luk može biti otrovan i opasan po zdravlje.
