Obični ili pitomi orah (Juglans regia L.) je listopadno stablo iz istoimene porodice oraha (Juglandaceae). Visoko je do 30 metara sa slabije razgranatom ali širokom, prozračnom krošnjom i snažnim glavnim granama. Deblo je široko i više od metar u obujmu, brzo se grana u snažne, prema gore povinute, debele grane. Kora je u mladosti glatka i siva, kasnije tamna, debela do 2 cm i s uzdužnim brazdama. Korijenov sustav je snažan i vrlo razgranat, sa snažno razvijenom glavnom žilom. Mladi izboji su debeli, valjkasti, goli, zelenkastosmeđi do sivosmeđi, prekriveni svijetlim lenticelama. Pupovi su veliki, s 2-4 sivosmeđe, maljave ljuske, vršni pupovi su jajasti, ušiljeni, znatno veći od postranih koji su kuglasti i otklonjeni od izboja. Listovi su naizmjenični, dugi 20-50 cm, neparno perasti i sastavljeni od 5-9 lisaka. Liske su eliptičnog oblika, duge 5-15 cm, široke do 5 cm, na osnovi zaobljene, na rubovima cjelovite ili tek malo nazubljene, na vrhu ušiljene, nalaze se na kratkim peteljkama, jedino je vršna liska veća i ima dužu peteljku, prenosi Plantea.
Od davnina su naši preci smatrali orah depresivnim drvetom i vjerovali da se ispod njega događa najviše samoubojstava. Iako bi danas mnogi rekli da se takvo shvaćanje temelji na praznovjerju, moderna istraživanja ipak ukazuju na određene mane iliti nedostatke ove biljke, piše Natura. Bez sumnje, orah je i danas vrlo cijenjen, ponajviše zbog svojih jestivih plodova. Orah dolazi iz Male Azije i ima životni vijek od sto godina. Oduvijek se smatra velikim i jakim stablom. Visina mu je oko 25, a širina krošnje oko 20 metara. Orah je zaista veliko stablo koje nije pretjerano zahtjevno i uspijeva u gotovo svim uvjetima. Ako joj uvjeti bolje odgovaraju, brže će formirati plodove.
Ipak valja znati i da su dugogodišnjim istraživanjem znanstvenici shvatili da orasi stvaraju velike količine ugljičnog dioksida, koji je teži od zraka, pa pada pod krošnju i tamo ostaje. Ako zaspite pod orahom koji, složit ćete se, stvara "debeli" hlad, možete se ugušiti ako je vrijeme mirno. Zašto?
Orah je veliki potrošač kisika i veliki proizvođač ugljičnog dioksida. Ovo drvo ima i posebna eterična ulja, pa ispod njega nećete često naći drugo raslinje. Ako ga i pronađete, obično je to bršljan. Ova eterična ulja oraha, što je zanimljivo, smetaju i kukcima, pa su i rijetka na ovoj biljci.
Ako u svom dvorištu ili vrtu još uvijek imate stablo oraha, svakako pokupite njegovo otpalo lišće. Budući da se spomenuta eterična ulja također nalaze u njezinim listovima; kada to lišće padne na tlo, sprječava rast trave i negativno utječe na stvaranje humusa, tog važnog sloja tla bogatog organskim i mineralnim tvarima.
Uz sve ovo što je prije rečeno, zapamtite: ne sadite orahe u blizini kuće! Osim što zaklanja svjetlost, orah ima izuzetno jak korijen koji često može podići beton oko ili ispod kuće. Stručnjaci savjetuju da se orah ne sadi u blizini parkirališta ili u blizini kuće zbog temelja. Naime, korijen joj seže i do pet metara duboko. Ako ga baš želite posaditi, učinite to daleko od kuće i to u jesen. Za vrućih ljetnih dana odmorite se pod plemenitijim drvetom poput lipe, a orah svakako treba cijeniti zbog ukusnih plodova. No, nemojte pretjerivati ni u konzumiranju oraha jer se od njih možete napiti.
Unatoč svim manama, orah je i dalje zanimljivo i korisno drvo. Primjerice, ljeti ćete dosadne kukce otjerati grančicom oraha u ruci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....