U svijetu vrtne umjetnosti jedan stil ističe se svojom širokim utjecajem i umirujućom ljepotom, a to je engleski krajobrazni stil. Od idiličnih vrtova engleskih zemljoposjednika do modernih interpretacija diljem globalne kulturne scene, engleski krajobrazni stil ostaje nepresušan izvor inspiracije za vrtlare i ljubitelje prirode. U ovom članku istražit ćemo temelje engleskog krajobraznog stila, razumjeti ključne elemente koji ga čine jedinstvenim i istražiti mogućnosti kreiranja vlastitog vrta prema njegovim stilskim odrednicama.
POVIJEST
Kao i kod svih ostalih velikih vrtnih umjetnosti poput kineske, japanske, islamske, barokne ili renesansne, i engleska vrtna umjetnost je rezultat prije svega društvenog ozračja. Priča o tom jedinstvenom stilu, koji se može nazvati engleskim krajobraznim stilom, seže na početak 17. stoljeća.
Kao što je poznato, u tom se razdoblju Britansko Carstvo predvođeno Englezima izdiglo kao najveća kolonijalna sila. Zbog gradnje ratne i trgovačke mornarice, najveće koje je svijet dotad vidio, u velikoj su se mjeri sjekle šume, što je pružilo idealne uvjete za razvoj velikih otvorenih pašnjaka. Poslije su ovčja vuna i parom pogonjeni tkalački stanovi bili zamašnjak početka industrijske revolucije. Travnjacima je pogodovala i oceanska umjerena klima s velikim količinama padalina. Sukladno tome, praktični su Britanci donijeli zakone o okrupnjivanju zemljišta kako ne bi bilo prepreka sve masovnijoj proizvodnji.
Otprilike do 17. stoljeća u cijeloj se Britaniji vrtna umjetnost temeljila na uvezenim stilovima. Na početku su to bile talijanska i nizozemska renesansa, a poslije francuski barokni stil. Zbog poznatog suparništva s Francuzima nije bilo prihvatljivo da se u engleskoj vrtnoj umjetnosti njeguje stil koji izvorno potječe od mrskih rivala. Na kraju krajeva, toliko veliko i moćno carstvo već je imalo svoj prepoznatljiv stil u arhitekturi, pa je na red došla i vrtna umjetnost. U francuskom apsolutističkom sustavu sve se zasnivalo na hijerarhiji koja počinje kraljem, zatim plemstvom i svećenstvom, a tek onda građanstvom. Taj koncept se prenio i na vrtnu umjetnost francuskog baroka, kojom dominiraju snažne osi, simetrija te strogo oblikovani zeleni elementi gotovo otuđeni od prirode, koja je kao takva simboličan prikaz vlasti kralja i plemstva. Nasuprot tome, Britansko je Carstvo bilo parlamentarna monarhija sa sve jačim građanskim slojem koji se uzdigao na trgovini, bankarstvu i industrijskoj proizvodnji. Carstvo je kao kolonijalna sila objedinjavalo niz potpuno različitih kultura iz svih krajeva svijeta. Sukladno tome, i vrtna umjetnost je trebala predstavljati slobodnije društvo većih mogućnosti.
Značajan element u formiranju ideja engleskog krajobraznog stila bila je umjetnost, a posebice lirsko i epsko stvaralaštvo. Inspiracije su većinom crpili iz antike i djela starih majstora poput Horacija i Vergilija. Za razvoj i temeljne postulate engleskog krajobraznog stila ponajviše je zaslužan Alexander Pope koji je, sukladno arkadijskom duhu, uzdizao romantične pastoralne pejzaže, svete špilje i gajeve.
U prvoj polovici 18. stoljeća engleski krajobrazni stil počinje živjeti. Osnovna je filozofija bila da su vrtovi simbol slobode i šire društvene moći, a ne apsolutizma kao što je to bio slučaj u ostatku Europe, posebice u Francuskoj. Također, sukladno kulturnoj i društvenoj klimi, cijenio se povratak prirodi i velikim povijesnim temama u kojima se pokušavao dostići arkadijski ideal. Naravno, ne treba se zavaravati da su bili uključeni svi društveni slojevi. Novac je ipak igrao značajnu ulogu u svemu, pa će srednja i niža klasa morati pričekati barem još dva stoljeća kako bi postigle kakvu-takvu ravnopravnost, kako u društvu tako i u vrtnoj umjetnosti.
OSNOVNE ZNAČAJKE
Simbolika prirode, slobode i egalitarizma očitovala se kroz osnovne značajke engleskog krajobraznog stila.
Naglašen je prirodni izgled i elementi kao što su jezera, travnjaci, potoci, brda i šume. Cilj je bio stvoriti vrt koji izgleda kao da je dio prirodnog okoliša.
Prema uzoru na prirodu prevladavaju nepravilni oblici, umjesto strogih geometrijskih oblika, ne samo u oblikovanju krajobraza, nego i u sitnijem mjerilu poput dizajna staza i oblikovanja biljaka. Ovo glorificiranje S linije predstavlja ključan aspekt dizajna koji naglašava ljepotu, fluidnost i harmoniju.
Izmjena vizura, otvorenih i zatvorenih prostora postiže se nepravilnim oblikovanjem svijetlih ploha travnjaka i jezera nasuprot izraženim i tamnijim volumenima brežuljaka ili vegetacije. Za osjećaj ugode i prirodnosti važno je da se prolaskom kroz prostor ostvaruje iluzija dubine i prostranstva te se otkrivaju različiti ambijenti i skriveni zakuci, a cijeli je prostor praktički nemoguće sagledati iz jedne točke.
Teži se stvaranju harmonije između antropogenih elemenata, poput staza i arhitekture, i prirodnih elemenata, poput biljaka i vode. U tu svrhu prijelazi između različitih dijelova prostora najčešće su glatki i neprimjetni.
Bilje je izrazito važan element. Preferira se divlji i prirodniji stil koji odaje dojam spontanosti, a mnogo se pažnje posvećuje sezonalnosti te promjeni boja i tekstura. Ovisno o izražaju, izbor biljaka može varirati od izrazito uobičajenih do velikog broja egzotičnih vrsta.
Veliku važnost imaju vodeni elementi poput jezera, potoka, fontana i vodopada. Ti elementi nisu bitni samo zbog svoje estetske vrijednosti, nego osiguravaju mikroklimatske značajke, ambijentalnost i zvučne efekte.
Skrovita mjesta su važan element prostora. To mogu biti klupice, paviljoni, spilje ili šetnice obložene zelenilom ili samo jednostavni šumarci i zakuci. To su mjesta otkrivanja, namijenjena opuštanju i promatranju okoline.
VARIJACIJE ENGLESKOG KRAJOBRAZNOG STILA
Kao i svaki stil u umjetnosti, engleski krajobrazni stil nije statičan i ima nekoliko varijacija ili smjerova koji su se razvili tijekom povijesti.
Početkom 18. stoljeća, u početnoj fazi razvoja novog stila, primjetan je izrazit utjecaj ideja antike i mitologije. Postojeći pravilni vrtovi s baroknom osnovom polako su se "razrahljivali" s namjerom da se stvori ideal arkadijskog, ruralnog krajobraza. To se odvijalo paralelno sa sve većom primjenom novopaladijanske arhitekture. Za to je razdoblje jedan od najznačajnijih predstavnika William Kent koji se školovao u Italiji odakle je crpio inspiraciju za kreiranje slikovitih vrtova u kojima još uvijek postoje ostaci formalnog uređenja, poput kružnih ili zaravnanih staza, kombinirani s vrlo neformalnim skupinama stabala i grmlja, velikim travnjacima i građevinama antičkog karaktera kao što su pergole, mali hramovi, stele, skulpture i vodeni elementi.
Druga faza javlja se sredinom 18. stoljeća i smatra se najčišćom, odnosno purističkom fazom engleskog krajobraznog stila. Najznačajniji predstavnik krajobraznih arhitekata u tom stilu je Lancelot Capability Brown. Ovaj stil odlikuje se izrazitom jednostavnošću s minimalnim brojem elemenata. Dominiraju široki valoviti travnjaci po kojima pasu ovce, jezera vijugavih obala i šumarci. Iako je prva misao promatrača da se nalazi u potpuno spontanom i prirodnom krajobrazu, istina je zapravo potpuno suprotna jer je svaki dio prostora bio pažljivo dizajniran i izgrađen. Naglasak je stavljen na umirujuće odnose ploha i volumena, svjetla i sjene te grubih i glatkih tekstura.
Početkom 19. stoljeća s jačanjem romantizma u svim vidovima umjetnosti iste su se tendencije prenijele i u vrtno oblikovanje. Namjera je bila da se kreiraju slikoviti, egzotični i divlji pejzaži, s egzotičnim arhitektonskim elementima poput mostića i pagoda te s jakim naglaskom na neuobičajene i raznolike biljke. Ova faza mogla bi se nazvati i hortikulturnim pristupom vrtnom oblikovanju. S obzirom na kolonijalni karakter Britanskog Carstva, to i ne čudi previše jer su bile dostupne brojne egzotične vrste iz svih krajeva svijeta, a posebice iz Kine, Indije i Sjeverne Amerike. S vremenom je posjedovanje rijetkih i egzotičnih biljaka postalo i simbol društvenog prestiža. Budući da se društvena klima značajno promijenila i u ostatku svijeta, odnosno u onom dijelu koji sada zovemo Zapadnim svijetom, ovaj stil se u značajnoj mjeri proširio i na druge države.
Do kraja 19. stoljeća vrtna je umjetnost bila rezervirana za aristokraciju i imućni sloj građanstva koji si je mogao priuštiti izrazito velike prostore poput ladanjskih imanja ili dvoraca te koji je mogao podnijeti visoke troškove održavanja. Tada se javlja jedan derivat engleskog krajobraznog stila koji se proširio i na vrtove više srednje klase, a za to su ponajviše zaslužni arhitekt Edwin Lutyens i vrtna dizajnerica Gertrude Jekyll. Naglasak je stavljen na blisko povezivanje boravišnih dijelova kuće i vrta. Zbog reduciranog prostora tlocrt vrta bio je geometrijski s pravilnim stubama, terasama i pergolama. Unutar takvog prostora i oko njega nalazile su se vrlo slobodno i neformalno dizajnirane skupine raznolikih biljaka koje su ublažavale krutost samog tlocrta. Upravo je ovaj stil približio vrtnu umjetnost širim skupinama građanstva i otvorio novo doba krajobrazne arhitekture.
Svaki od ovih smjerova ima svoje specifične značajke i doprinosi bogatom naslijeđu engleskog krajobraznog stila, a zajednička im je poveznica da vrt treba uvažavati prirodu te slaviti slobodu i beskrajne mogućnosti.
SADAŠNJOST I PRIMJENA U MODERNOM VRTNOM OBLIKOVANJU
Danas postoji mnogo sačuvanih vrtova u izvornom engleskom krajobraznom stilu, povijesnih javnih parkova ili modernih vrtova u njegovoj suvremenoj interpretaciji. Stil je toliko raširen da je postao element popularne kulture, i to ponajviše kao neizbježna kulisa povijesnih filmova o britanskoj aristokraciji. Većina javnih zelenih površina, a posebice parkova na zapadnoj hemisferi dizajniranih u 20. stoljeću oblikovana je više ili manje po njegovim stilskim principima. Spomenimo samo grandiozni Central Park u New Yorku ili malo bliži park Maksimir u Zagrebu. Još je veća raznolikost varijacija engleskog krajobraznog stila vidljiva u privatnim vrtovima koji mogu varirati od tradicionalnih do vrlo suvremenih, ali u svakom slučaju zadržavaju naglasak na prirodnosti i estetici.
Primjena engleskog krajobraznog stila u vlastitom vrtu može biti izvrstan način stvaranja prekrasnog i opuštajućeg vanjskog prostora. Oblikovanje može varirati od vrlo jednostavnog do kompleksnog, ali u svakom slučaju temeljne značajke ostaju iste: uvažavanje prirode i kreiranje prostora u kojima se korisnik osjeća ugodno i slobodno. Iako se tijekom povijesti ponajviše radilo o velikim vrtovima imućnih slojeva društva ili javnim parkovima, danas ne postoji prepreka da se takvi vrtovi formiraju čak i na najmanjim parcelama.
Evo nekoliko koraka kako biste mogli primijeniti ovaj stil u svom vrtu:
Razmislite o veličini vašeg vrta, željenom rasporedu i elementima koje želite uključiti, poput staza, cvjetnih gredica, jezera ili područja za sjedenje i odmor. Uvijek razmišljajte o povezivanju unutarnjeg boravišta, a to je najčešće dnevni boravak, i vrta. Iz kućnog boravišta omogućite vizure na najveći dio vrta i direktni izlazak na terasu ili travnjak. Direktnim pristupom ili barem otvaranjem pogleda prema vrtu zapravo simbolički unosite vrt u kuću, što značajno povećava kvalitetu stanovanja. Vrlo je važno uzeti u obzir mjerilo i odnos elemenata u prostoru. Uzmimo za primjer vrt od 100 četvornih metara. Ako se radi o tako malom prostoru, sigurno nećete koristiti velika stabla i grmlje koji zatvaraju prostor. Radije se odlučite za jedno do dva mala stabla, grmlje srednje veličine te mnogo trajnica kojima možete postići dinamiku u prostoru. U takvim se vrtovima težnja stavlja na jednu točku razgleda vrta i središnji otvoreni prostor, a rubno se smještaju grmlje i stabla. Trajnice obrubljuju travnjak i ostale elemente partera. Ako se radi o malo većim vrtovima, na primjer od 1000 do 2000 četvornih metara, možete si priuštiti nekoliko većih stabala koja ćete saditi u skupini s grmljem. Ovdje je moguće oblikovati prostor na organski način sa zavinutim linijama i formirati dva ili tri manja skrivena područja, odnosno tajna vrta. Za vizualne prepreke najlakše je koristiti grmlje i stabla, ali nemojmo zaboraviti da ovaj stil dopušta i korištenje sjenica, pergola i povišenih gredica. Kod vrtova većih od 5000 četvornih metara mogućnosti postaju veće zato što možete formirati vrlo male šumarke i brežuljke nasuprot ploha divljih travnjaka. Na tako velikim površinama možete se i izgubiti u mjerilu prostora te stoga imajte na umu da dijelove vrta koje više koristite smjestite bliže kući.
Kod dizajniranja vrta važno je imati na umu da engleski krajobrazni stil naglašava prirodne oblike i nepravilne linije. Stoga, umjesto strogo geometrijskih oblika, razmislite o stvaranju mekanih, zakrivljenih linija terasa, staza i rubnjaka. Ako su pravilne linije nužne, što je ponekad slučaj u vrlo malim vrtovima, možete ih "omekšati" biljem smještenim neposredno uz staze. Također je važno uvijek imati na umu odnos plohe odnosno praznine travnjaka ili vode nasuprot volumena vegetacije i vrtnih elemenata. Nemojte dopustiti da vam se vrt previše zatvori prekomjernom sadnjom bilja i uz jedan veći prostor kreirajte manje prostore kroz koje će se prolaskom uvijek otkrivati nove vizure i detalji. Cilj je postići harmoniju i iako zvuči jednostavno, to je prilično težak zadatak koji zahtijeva dosta promišljanja.
Biljni materijal je esencijalni element engleskog krajobraznog stila. Ovisno o izražaju, varira od malog broja jednostavnih i autohtonih vrsta kada želite puristički vrt do velikog broja vrsta različitih po boji, obliku i teksturi kada želite hortikulturni pristup. Prilikom odabira bilja prije svega razmišljajte o uvjetima prostora: svjetlu i sjeni, klimi i količini vode. Velika je razlika između stabala, grmlja, trajnica i sezonskog cvijeća. Zatim za svaku biljku pomno analizirajte uvjete u kojima raste, njezinu konačnu veličinu, sezonsku promjenu boja i habitusa te mogući suživot s drugim vrstama. To je prilično zahtjevan posao za koji je potrebno mnogo kombiniranja. Kada slažete planove sadnje, razmišljajte o smještaju biljaka sukladno analizama koje ste napravili. Dobar je način da vrt zamislite kao slikarsko platno, a vi slikate sliku koja se mijenja tijekom godišnjih doba. Često se biljke odabiru impulzivno prema prilici i osjećaju. Ako vam se neka biljka svidi na prvi pogled, stanite malo na kočnicu. Previše biljaka ili neadekvatan izbor mogu učiniti više štete nego koristi.
Ako imate prostora, razmislite o uključivanju vodenih elemenata poput jezera, potoka ili fontana. Oni ne samo da dodaju estetsku vrijednost, nego stvaraju i opuštajuću atmosferu. Vodeni elementi ponajviše ovise o veličini vrta i mogućnostima održavanja, zato prilagodite tip i veličinu stvarnim potrebama i mogućnostima.
Paviljoni, klupice ili pergole obložene zelenilom podižu estetsku i ugođajnu vrijednost vrta. Pažljivo ih smjestite tako da se kreiraju izdvojeni prostori u kojima se može ugodno boraviti, a vrt se može sagledati u potpuno novoj perspektivi. Nemojte zaboraviti i na kućice za ptice te zimovališta za kukce i ostale životinje. Podržavanjem divljih vrsta vrtovi postaju otporniji i korisniji za prirodu općenito, a vaš boravak u njima ugodniji.
Na kraju je važno naglasiti da svaki vrt zahtijeva održavanje. Prilikom dizajniranja i izrade morate imati na umu koliko zapravo vremena, truda i financija možete utrošiti na održavanje vrta. U slučaju engleskih vrtova, a posebice onih s hortikulturnim naglaskom, to je važno. Nema smisla napraviti vrt sa stotinu trajnica ako mu ne možete posvetiti barem dva dana u tjednu. Iako je sve to lijepo zamišljeno, cijela će priča pasti u vodu već nakon nekoliko tjedana. Ako nemate vremena ili financijskih mogućnosti da platite redovno održavanje vrta, preporučuje se da napravite prilagođeni plan i razvijete jednostavniji stil vrta. Jedna je varijanta da koristite manji broj biljaka, poput grmova i stabala, koje nemaju velike zahtjeve za održavanje. Druga je varijanta da napravite plan vrta koji se izrađuje po fazama, a zatim, ovisno o vremenu i financijama, s godinama nadograđujete vrtne elemente i sadite novo bilje. U svakom slučaju, važno je trezveno procijeniti mogućnosti kako bi vrt postao mjesto ugode i rekreacije, a ne mukotrpnog rada.
Slijedeći ove savjete, možete uz malo truda i vremena dobiti koristan, prekrasan i ugodan prostor u kojem ćete provesti većinu slobodnog vremena.
