Perunike vole sunčan položaj i suho, dobro drenirano tlo, bogato humusom. Otporne su na sušu i niske temperature. Dobro uspijevaju u gotovo svim dijelovima Hrvatske. Mogu se uzgajati u posudama ili direktno u vrtu.
U našoj zemlji raste 12 samoniklih vrsta, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je 2000. godine proglasila peruniku ili iris hrvatskim nacionalnim cvijetom. Saznajte sve o njezinoj prošlosti, podrijetlu, cvatnji, uzgoju i razmnožavanju i potpuno se zaljubite u ove boje i mirise.
Od davnina perunika oduševljava ljude svojom ljepotom, pa i ne čudi što su joj pridavali magična svojstva i moć. Već u starom Egiptu faraoni su, poput pravih bogova, držali u rukama žezla u obliku cvijeta irisa koji je bio simbol uzvišenosti i moći. Starogrčka legenda, pak, kaže da je božica Irida (Iris) bila glasnica bogova. Uz pomoć duge spuštala se na Zemlju i prenosila njihove poruke. Tamo gdje bi duga dotakla tlo, niknuo bi nježan cvijet - iris.
Zbog iznimne elegancije i ljepote iris je stoljećima bio simbol kraljevske moći i božanske zaštite. Tri dijela od kojih se cvijet sastoji predstavljala su vjeru, mudrost i hrabrost.
U našim se krajevima irisi često nazivaju perunike, prema staroslavenskom bogu grmljavine Perunu i njegovoj ženi Peruniki. U narodu su se do danas zadržali i nešto drugačiji nazivi. Naime, kajkavci su boginju Peruniku često nazivali Ljelja pa se za peruniku do danas u narodu zadržao naziv ‘ljeljuja‘, a u Dubrovniku su je vezali uz Boga pa ćete često naići na naziv ‘bogiša‘.
Narod je vjerovao da perunika nikne na mjestu gdje je udarila munja boga Peruna. Od ostalih naziva, naići možete na: modri ljiljan, mačinac, sablja, sabljarka, višća, aleluja, lelija, koludrica, kavran, cvit nebeski, strijelka, nožan i slično.
Irisi ili perunike su trajnice iz porodice Iridaceae, koje cvatu od svibnja do srpnja. Rod Iris obuhvaća više od 300 vrsta. Njihova prirodna staništa su jadranska obala i otoci, ali i stijene, livade, šume, travnjaci, obale potoka i jezera.
U Hrvatskoj raste dvanaest samoniklih vrsta perunike, među kojima su: hrvatska perunika (Iris croatica), endemična vrsta koja raste u Samoborskom gorju, ilirska perunika (Iris illyrica) i močvarna perunika (lris pseudacorus) od endemičnih vrsta, koje rastu na području Nacionalnog parka Krka, a zaštićene su zakonom. Zatim patuljasta jadranska perunika (Iris adriatica), panonska (Iris pumila) i jadranska perunika (Iris pseudopallida). Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je 2000. godine peruniku proglasila hrvatskim nacionalnim cvijetom.
CVATNJA
Perunike cvatu, ovisno o vrsti, od ranog proljeća pa do kasno u jesen. Cvjetovi su specifične, prepoznatljive građe. Imaju po šest latica, od kojih su tri veće obješene prema dolje, a tri su manje i uzdignute. Najčešće cvate u različitim nijansama plave, zatim u bijeloj, žutoj, ljubičastoj i crvenoj boji. Obično daje dva do tri cvijeta na vrhu stabljike. Može narasti u visinu do jednog metra, a postoje i niske vrste koje narastu samo nekoliko centimetara u visinu. Takve dvije patuljaste vrste su panonska i patuljasta jadranska. Specifične su po tome što su im stabljike izrazito niske i uvijek nose samo jedan veći cvijet.
Osim samoniklih vrsta, danas postoje i brojni kultivari koji svojom ljepotom plijene pozornost u kasno proljeće. Neke od njih možete vidjeti u Botaničkom vrtu PMF-a u Zagrebu.
Zanimljivo je da se cvjetovi dijele na ‘bradate‘ (Pogoniris) i one ‘bez brade‘ (Apogoniris). Naime, s obzirom na to da su perunike jednosupnice, u njihovu cvijetu ne razlikujemo lapove i latice, nego cvijet čine obojeni ‘listići‘ koji se nazivaju ‘perigon‘. Vanjski listići perigona u pravilu su povijeni prema dolje i van. Na njima se često nalaze brojne dlačice koje se često nazivaju ‘brada‘, a obiluju nektarom koji rado sakupljaju kukci. Listovi su mesnati i uspravni poput koplja.
To je jedna od najčešćih podjela irisa i osnova podjele u hortikulturi. U svakodnevnom razgovoru često ćete u narodu naići na podjelu pa će irise s bradom nazivati perunikama, a irise bez brade jednostavno irisima.
RAZMNOŽAVANJE
Razmnožavanje se može raditi generativno (sjemenom) ili vegetativno, takozvanim dijeljenjem rizoma. Rizom je puzajuća, korjenasta stabljika koja služi biljci za skladištenje hranjivih tvari. Ako se rizom podijeli na komade ili segmente, iz svakog dijela može izrasti nova biljka. Dijeljenje rizoma obično se radi nakon cvatnje, sredinom ljeta do rane jeseni.
KAKO RAZDIJELITI RIZOME?
U sedam koraka naučite kako od jedne lijepe perunike možete dobiti nekoliko njih, jednako atraktivnih. I to u kratkom roku i na jednostavan način. Pa, krenimo!
1. Izvadite biljku zajedno s rizomom iz premalog lonca ili zemlje.
2. Rizome možete razdijeliti prstima ili pažljivo škarama.
3. Svaki dio mora imati neoštećen korijen i nekoliko listova koje skratite na 10 centimetara.
4. Napunite novu posudu supstratom (mješavina zemlje i pijeska).
5. Posložite rizome.
6. Pažljivo ih zatrpajte supstratom. Sadite ih vrlo plitko te prekrijte s 2 do 3 centimetra zemlje, na razmak od oko 35 centimetara.
7. Na kraju obilno zalijte. Stavite b svijetlo i toplo mjesto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....