Ova biljka prekrasno izgleda na terasi, a jako je korisna: ublažava ili liječi desetke bolesti. Sada joj je vrijeme berbe

Majčina dušica je ljekovita biljka koja ne sadrži niti jedan štetan sastojak. Latinski naziv ove biljke je Thymus serpyllum, a u narodu je poznata kao bakina dušica, divlji bosiljak, tamjanika, mažurana, bukovica i poljski ili vrtni timijan. Majčina dušica najviše raste na kamenjaru, ravnicama, suhim travnjacima, obroncima i livadama. Riječ je o biljci koja cvjeta na osunčanim i toplim mjestima. Smatra se da je majčina dušica porijeklom s Mediterana, a danas ju je moguće vidjeti gotovo u svim toplijim krajevima svijeta.

Majčina dušica se smatra jednim od najboljih, najjeftinijih i dostupnih prirodnih lijekova, barem kada su u pitanju ženske bolesti. Upotreba majčine dušice seže u daleku prošlost. Stari Grci su uljem majčine dušice masirali tijelo nakon kupanja. Rimski vojnici koristili su majčinu dušicu kao dodatak vodi za kupanje jer su vjerovali da ih timijan jača. Stari Egipćani koristili su majčinu dušicu kao dodatak smolama za balzamiranje. Ova biljka se od davnina koristi zbog svojih kulinarskih, aromatičnih i ljekovitih svojstava. Stari Egipćani su ga koristili i kao sredstvo za balzamiranje, kako bi produžili život faraonovim mumijama.

U staroj Grčkoj majčina dušica je bila vrlo popularna i široko korištena zbog svoje arome, pa je korištena umjesto tamjana u hramovima. Ovaj začin bio je poznat i kao simbol smjelosti i hrabrosti, a takvo vjerovanje zadržalo se sve do srednjeg vijeka. Žene su vitezovima darivale šalove u znak hrabrosti, a na šalovima je bio pričvršćen lik pčele i majčine dušice.

Zbog svog patuljastog i grmolikog rasta često se koristi za popunjavanje pukotina u starim kamenim zidovima ili između kamenja kojim se popločava dvorišna staza. Najvažnije je pripaziti na dobru drenažu jer biljke za kamenjare uspijevaju samo na propusnim tlima gdje nema opasnosti od stagnacije vode.

Majčina dušica ima guste sićušne grozdove cvjetova u nijansama ružičaste. Majčina dušica je ljekovita biljka koja ne sadrži nikakve štetne sastojke. Latinski naziv ove biljke je Thymus serpyllum, a u narodu je poznata kao bakina majčina dušica, divlji bosiljak i poljska ili vrtna majčina dušica. Ljekoviti sastojci majčine dušice nalaze se u cvijetu i listu. Iz tog razloga uvijek pazite kako je berete, nikako je ne čupajte, već režite nožem ili škarama.

/SHUTERSTOCK

Berba majčine dušice je od svibnja do rujna.

Primjena: za kamene vrtove, balkone i terase, između pukotina u kamenim zidovima i vrtnih staza.

Napomena: Prije cvatnje beru se stabljike koje se vežu u konce i objese na toplo i prozračno mjesto. Nakon cvatnje majčinu dušicu treba podrezati.

Ljekoviti sastojci nalaze se samo i isključivo u listovima i cvjetovima majčine dušice. Majčina dušica je snažan antiseptik za unutarnje organe, dišne ​​organe i urogenitalne organe.

Biljka daje snagu koja potiče psihičke i tjelesne funkcije, a djeluje i kod bolesti kao što su: razne neuroze, depresija, neurastenija, alkoholizam – za njih je majčina dušica pravi lijek. U narodnoj medicini preporučuje se u liječenju alkoholizma jer nakon popijenog čaja dolazi do povraćanja, a osoba koja ga pije gubi volju za daljnjim pijenjem.

Zatim se koristi kod slabosti i spolnih smetnji jer jača i potiče spolne funkcije, kod plućnih bolesti poput astme, bronhitisa, emfizema, tuberkuloze uzima se čaj ili sirup od majčine dušice jer ima višenamjensko djelovanje: kao ekspektorans (otapa sluz, katar), koji ublažava iskašljavanje, kao antiseptik koji smiruje jak kašalj, kao antiseptik koji sprječava širenje infekcije, djeluje protuupalno.

Kod ženskih bolesti koristi se kao emenagog (potiče i regulira menstruaciju), antiseptik (kod infekcija maternice). Također se koristi za liječenje migrene, mjehura, bubrega, želuca (grčevi), anemije, angine, difterije, napadaja, kihanja, nesanice, reume. Majčinu dušicu ne smiju uzimati osobe koje imaju žučne komplikacije, akutni čir na želucu, slab želudac i komplikacije jetre, piše Stetoskop.info, a prenosi N1 BiH.