Uzgoj i upotreba raštike pripisuje se još starim Egipćanima, Grcima i Rimljanima, a u našim krajevima se uzgaja od 4. stoljeća. Raštika ima važno mjesto u kulinarskoj ponudi i prehrani stanovništva Europe, Azije i Amerike zato što, iako niskokalorična, sadrži bogatstvo vitamina, minerala i biljnih spojeva od kojih su mnogi korisni za zdravlje ljudi.
Raštika je dvogodišnja zeljasta biljka dobro razvijenog i vretenastog korijena, koja u prvoj godini izraste između 0,5 i 2 m u visinu. Listovi koji na donjem i srednjem dijelu stabljike spiralno obavijaju stabljiku u vršnom dijelu tvore rozetu. Pripada u skupinu varijeteta vrste Brassica oleracea koje nazivamo acephala (lat. bez glave) zato što kod njih listovi ne tvore glavu kao što je slučaj kod, primjerice, kupusa i kelja. U tu skupinu pripadaju dvije forme, raštika i lisnati kelj.
Sve biljke iz porodice kupusnjača imaju otprilike jednaku hranidbenu vrijednost te obiluju dijetalnim vlaknima, vitaminima iz B skupine i vitaminom C, no raštika i lisnati kelj sadrže nešto više folne kiseline i kalcija, zbog čega se preporučuju u prehrani trudnica zbog razvoja zdravog živčanog sustava djeteta. Raštika obiluje cinkom, fosforom, kalijem, manganom, magnezijem i željezom.
Osim sadržaja navedenih vitamina i minerala i ostalih hranjivih tvari za ljudski organizam, značaj raštike u ljudskoj prehrani očituje se u sadržaju fitokemikalija, tj. biljnih specijaliziranih metabolita koji su važni u interakciji biljke s okolinom, a mogu imati pozitivno djelovanje na ljudsko zdravlje. Iako nisu esencijalne tvari za funkcioniranje ljudskog organizma, pomažu mu štiteći ga u borbi i prevenciji bolesti, uravnotežavajući ili potičući tjelesne funkcije. Današnji osviješteni potrošači prilikom odabira namirnica sve češće uzimaju u obzir doprinos hrane ljudskom psihičkom i tjelesnom zdravlju i mogućnost prevencije određenih bolesti. Tako je danas za onu hranu za koju je znanstveno dokazano da ima takva svojstva čest naziv funkcionalna hrana, a pozitivna uloga konzumacije raštike na ljudsko zdravlje pripisuje se upravo specijaliziranim biljnim metabolitima glukozinolatima, karotenoidima i polifenolima.
Raštika najbolje uspijeva na djelomično ili u potpunosti osunčanim mjestima, na tlu bogatom organskom tvari. Međutim, posebnost uzgoja raštike je mogućnost uzgoja na tlu siromašnom hranivima i organskom tvari, kao što su aridni uvjeti južnog dijela Hrvatske, te njena otpornost na niske temperature. Moguće ju je brati tijekom čitave godine, ali poseban okus dobiva nakon prvog mraza zbog gotovo dvostrukog povećanja sadržaja šećera u listovima. Upravo zahvaljujući velikoj toleranciji raštike na niske temperature, biljke mogu preživjeti zimu i poslužiti kao svježe povrće od kasne jeseni do ranog proljeća sljedeće godine kada je dostupno manje svježeg povrća.
Raštika klije i niče u uvjetima sličnima kao i ostale kupusnjače, a općenito gledano, izrazito je skromnih zahtjeva i tolerantna na ekstremne vremenske uvjete, temperaturu i količinu vlage, ponajviše među svim kupusnjačama. Tijekom sušnog razdoblja rast će biti zaustavljen, a listovi će do sljedeće kiše postati tvrdi i kožasti, kada će razviti novo, kvalitetnije lišće.
Berba se obavlja od baze prema vrhu stabljike i to obiranjem mladih, potpuno razvijenih listova.
Koliko je ovo mediteransko povrće popularno u svijetu svjedoči podatak da je prestižni New York Times raštiku uvrstio među najzdravije i najskuplje namirnice, za koje će ljubitelji izdvojiti i do stotinjak dolara zbog iznimnih nutritivnih i ljekovitih svojstva. Ova biljka je u posljednjih desetak godina doživjela pravi procvat na američkim jelovnicima, a mnogi je stručnjaci preporučuju kao neizostavan dio jelovnika.
