Priča o stablu života podno nekadašnjih Twinsa koje je preživjelo napad 11. rujna

Možete samo zamisliti težak posao koji su radnici 11. rujna imali na Ground Zerou, radeći dan za danom na čišćenju ruševina takve devastacije. I može se samo zamisliti iznenađenje koje su morali osjetiti kada su, mjesec dana nakon završetka posla, otkrili komadić života koji strši iz ruševina - pougljenjeni ostaci stabla kruške Callery. Stablo je izvorno posađeno 1970-ih na mjestu Svjetskog trgovačkog centra i raslo je desetljećima, pružajući sjenu ljudima i stanište divljim životinjama, kako lokalnim, tako i onima u prolazu- prenosi Tree Hugger.

CARL DEABREU PHOTOGRAPHY/SHUTTERSTOCK

Nakon što je pronađeno u ruševinama, imalo je nešto više od nekoliko listova koji su izlazili iz jedne grane, s ispucanim korijenjem i spaljenim i slomljenim granama. Ipak, oštećeno stablo poslano je u park Van Cortlandt na oporavak pod brigom Odjela za parkove i rekreaciju grada New Yorka. Zaposlenici parka kažu da nisu bili sigurni da će stablo izdržati, ali malo stablo je uspjelo. U proljeće 2002. iznjedrilo je lišća; a golubica je svila gnijezdo na njegovim granama.

Kada je 2007. godine Ronaldo Vega angažiran kao voditelj posebnog projekta, sjetio se priče o stablu i otišao u Bronx kako bi ga pronašao. “Zaljubio sam se u nj čim sam ga vidio”, prepričava u videu. "Bilo je borac. Znali smo da će se vratiti ovamo."

/SHUTTERSTOCK

I tako, nakon devet godina u Bronxu, Stablo preživjelih otišlo je kući. Posađeno u Nacionalnom spomeniku i muzeju 11. rujna, raste na svečanom mjestu koje je ispunjeno uspomenama i životom. S ožiljcima, ali robusno, ono nudi svoje grane pticama i hladovinu prolaznicima—i ostaje snažan podsjetnik na otpornost u suočavanju s uništenjem.

"Nove, glatke grane izbijaju iz kvrgavih panjeva, stvarajući vidljivu granicu između prošlosti i sadašnjosti stabla", primjećuju iz Muzeja. "Danas stablo stoji kao živi podsjetnik na otpornost, opstanak i ponovno rođenje."

/SHUTTERSTOCK

Memorijalno područje 11. rujna je važno mjesto. Mračano je, ali i puno života. Memorijalne fontane beskrajno žure uz zvuk pada vode; vjeverice skaču posvuda; šarene, selice svraćaju tijekom proljeća i jeseni kako bi se odmorile dan ili dva. Ali to je mjesto gdje se stalno podsjećamo na ono čega nema. I možda je to razlog zašto je Stablo preživjelih postalo tako moćna atrakcija. Bilo je tamo, vidio je sve i živi kao izravna i živa veza s onim što je nekoć bilo tamo.