Plamenjača krastavaca, koju uzrokuje Pseudoperonospora cubensis, najznačajnija je bolest krastavaca i može uništiti kompletan urod krastavaca, piše Agroklub. Iako mnogi misle da dugotrajan sušni period praćen visokim temperaturama nije povoljan za razvoj gljivice, stvarnost je drugačija.
Prema pisanju na stranicama Agrokluba za razliku od uzročnika plamenjače krumpira ili vinove loze, kojima temperature iznad 30 stupnjeva ne odgovaraju, plamenjača krastavaca najviše voli visoke temperature i vlagu u rosi, u ranim jutarnjim satima, osobito ako su oko biljaka prisutni korovi.
Prvi simptom plamenjače obično je pojava blijedo zelenih područja na gornjoj površini lista. Ta područja uskoro postaju žute boje i imaju kutne ili nepravilne oblike, omeđene žilama lista. Već nakon desetak dana cijela biljka može biti zahvaćena i osušena, a ako se i dogodi da se formira neki plod, on će biti vodenast na spoju s peteljkom i često deformiran.
Ako se plamenjača pojavi pred berbu, proizvođačima stvara dodatan pritisak jer nema mnogo sredstava koja se mogu koristiti prije berbe i prodaje. Zato se često stabljike krastavaca tretiraju fungicidima i po tri puta tijekom tjedna, a sve u cilju sprečavanja pojave bolesti što. Kao organsko sredstva za tretiranje ove bolesti koristi se domaće nekuhano mlijeko, soda, jod, bijeli i crveni luk, juha od bršljana, maslačka ili preslice koje mogu spriječiti preventivno nastanak bolesti.
Ako se simptomi pojave, na portalu savjetuju, da orežete zaražene listove i iznesete ih iz vrta jer su oni izvor zaraze za ostalo lišće. Odmah nakon rezidbe, potrebno je prskati fungicidima ili organskim preparatima biljke i zemlju oko njih da se spriječe daljnje infekcije. Najbolje bi bilo da se na površini listova nalazi neka vrsta prevlake koja odbija prodiranje gljivica u listove, kao što je npr. neki kontaktni fungicid ili mlijeko u kombinaciji sa sodom i jodom, ako se želi organska zaštita. U Sjedinjenim Američkim Državama najviše se koristi kaolinska glina koja stvara film na površini listova.
