Sezonska hrana iz vrta: Artičoke i bob

Najljepši trenuci u životu svakog vrtlara oni su kada se iz sjemena koje je posadio pojave prvi znaci života. Ti trenuci, kada biljka promili iz zemlje, čista su radost. A ta sreća ne završava tada, slijedi promatranje i praćenje njezina napredovanja iz tjedna u tjedan. Gledamo je s divljenjem, tepamo joj, brinemo je li zdrava. Ako se razboli, pomažemo joj da ozdravi. Slično kao što roditelj promatra svoje dijete, uvijek s ljubavlju i ponosom. Tako i moji roditelji meni pokazuju što su sve posadili, hvale se sortama i predivnim plodovima i imaju zašto.

Promatram to cijeli život, no nisam to nekada razumjela i jednako na to gledala. Danas razumijem i znam da vrt stvara puno toga lijepoga, ne samo na tanjuru, nego i u nama. Uz to znam što jedem, znam čije su ruke obradile tu zemlju i tko stoji iza svakog tog ploda prirode. To mi je jako važno te mi i onaj roditeljski i svaki drugi vrt puno znači iako se ne mogu nazvati aktivnom vrtlaricom. U vrtu sada osim zelene salate, rikule, mladog češnjaka i luka nema puno toga za branje, ali će malo-pomalo sve bujati.

Na sreću, ono čega nema kod nas, ima u nekim drugim vrtovima, u nekim drugim krajevima, gdje su sada u prvom planu dvije biljke; artičoka i bob. Nekada hrana za siromašne, koja je prehranjivala generacije i generacije dalmatinskih obitelji, danas je hrana koja bi se mogla nazvati luksuzom. I to zato što se trenutno kilogram boba na tržnicama prodaje za 30 do 40 kuna, a jedna artičoka stoji 15 kuna (u drugim zemljama se prodaju po kilogramu, doslovce na vreće). Artičoke na ovim fotografijama ubrane su na trešnjevačkom placu, kod Marinke Brkić iz Škabrnje, čija ih obitelj uzgaja i redovito u ovo vrijeme dostavlja u Zagreb.

Kupila sam i malo boba, tek šaku, jer je puno isplativiji onaj smrznuti. Sretni su oni koji imaju svoju vezu s Dalmacijom, pa do ovih divota mogu doći mukte, kako bi u tom kraju rekli. A druga je, još bolja opcija, da se u vlastitom vrtu posade artičoke. Da, moguće je jer artičoka je nevjerojatno prilagodljiva i izdržljiva te podnosi sve vremenske prilike i neprilike. Višegodišnja je biljka i s njom u vrtu zapravo nema nikakve brige. No, oni koji ne znaju u svom obroku polako uživati, artičoke nisu za njih. Naime, preukusni pupovi ove biljke, koji rastu na stabljikama unutar povećih grmova, jedu se polako, otkidanjem latica sve dok se ne dođe do vrhunca, onog najslađeg dijela, njezine srčike. To je svojevrsna nagrada za sav uloženi trud u njezinu pripremu.

Artičoke treba očistiti, znači otkinuti vanjske, tvrđe latice, odrezati vrh latica, odnosno gornji oštri dio pupoljka, oguliti nožem stabljiku i narezati je te napuniti latice mješavinom krušnih mrvica, češnjaka i peršinova lista. Ovo punjenje ponekad se koristi i uz dodatak usitnjene pancete ili pršuta kada se priprema klasik među receptima s artičokom, ovaj koji sam i ja skuhala. Što još reći o artičokama osim da su zdrave, prezdrave i spadaju među dijetalne namirnice, a bile su cijenjene od davnina u Egiptu, štovali su ih i Rimljani i Grci, a eto štujemo ih i mi. No, riječima je teško dočarati okuse pa zato ove slatke svibanjske pupoljke treba upoznati uživo i uživati u njima polako, laticu po laticu.

Foto: Berislava Picek /Hanza Media