Spoj hortikulture i umjetnosti kod Splita: Stotine minijaturnih bonsai stabalaca Marije Hajdić

U njezinu se dvorištu nalaze stotine minijaturnih “živih skulptura”, a brojne nagrade potvrđuju da je prepoznata od struke, publike i drugih umjetnika bonsaija.

Nedaleko od Splita “niknula” je šuma bonsaija. Zvuči nevjerojatno, no zapravo se radi o dvorištu prepunom bonsai stabalaca, ima ih oko tri stotine. Ona su nastala pod majstorijom Marije Hajdić, pravnice po struci, koja je ujedno spretna vrtlarica i istinska permakulturašica, no prije svega strastvena ljubiteljica bonsaija, a to potvrđuju brojne nagrade koje stoje iza njezina truda.

Bonsai u doslovnom prijevodu znači stabalce u posudi, a osnovno pravilo je uzgojiti minijaturno stabalce koje ima sve karakteristike pravog stabla u prirodi u normalnoj veličini. Bonsai se na kineskom kaže “penjing” i važno je napomenuti kako umjetnost oblikovanja minijaturnih pejzaža potječe iz Kine, a ne iz Japana kako se obično misli. Kina je imala veliki kulturni utjecaj na Japan, te su u 6. stoljeću budistički svećenici tu umjetnost prenijeli iz Kine u Japan, odakle se dalje proširila početkom 20. stoljeća na ostatak svijeta pod nazivom bonsai. Prosječna je veličina bonsaija od 20 cm do iznad jednog metra. Mali, jeftini bonsaiji od 100 kn u trgovačkim centrima su male i mlade sadnice s krošnjom u bonsai posudi i zapravo nisu bonsai.

Uzgojiti svoje bonsai drvce nije baš tako lako, zato smo se zaputili u smjeru juga i upitali Mariju da nam pobliže objasni taj spoj vrtlarstva i umjetnosti.

• Kada i kako si otkrila ljubav prema bonsaiju?

Majka me naučila dosta o biljkama općenito, dok se otac neko kratko vrijeme bavio bonsaijima. To se događalo za vrijeme moje srednje škole, kada me to nije baš posebno zanimalo. Potkraj studija sam se nekako sjetila bonsaija i počela odlaziti u prirodu u potragu za njima. Valjda mi je trebao bijeg od cjelodnevnog učenja u knjižnici… i to je bio početak.

• Kako si usvojila tu vještinu?

Prvih nekoliko godina bila sam samouka, učila sam iz knjiga koje sam kupovala preko interneta. Takvim načinom nisam previše napredovala. U tim knjigama su se rijetko spominjale vrste stabala koje sam ja ovdje kod nas nalazila. Tako da sam imala mnogo pitanja koja su me mučila. Sve je to bilo dosta amaterski.

U to je vrijeme aktivan bio američki forum BonsaiTalk. Objavila sam sliku jednog svog jasena pitajući za savjet što da napravim jer mi se stablo ne uklapa ni u što viđeno u knjigama. Na moje veliko iznenađenje javio mi se Walter Pall, jedan od najvećih bonsai majstora na zapadu, i napisao: “Ništa ne diraj - super je tako.” Trebalo mi je dugo da shvatim što je želio reći i da zaboravim stereotipne stilove iz knjiga koji bi trebali služiti samo kao nekakav orijentir pri oblikovanju. Gledala sam slike njegovih stabla na internetu i jednostavno su mi bila drukčija od stabala drugih majstora. Tu razliku tada nisam mogla verbalizirati niti sam razumjela zašto. Vidjela sam “ono nešto” u njima, inspirirala su me. Nekoliko godina poslije, 2007., Walter je došao u Hrvatsku gdje smo organizirali u Kaštelima prvu bonsai konvenciju i tada se sve promijenilo. Vidjevši njegove bonsaije i vrt uživo, imala sam osjećaj kako se cijelo moje poimanje svijeta zaljuljalo.

Nisam znala kako i koliko će trebati, ali sam znala da želim biti netko tko je sposoban kreirati takvu silinu u stablima. Narednih desetak godina intenzivno sam učila od njega.

• Zašto je to umjetnost?

Za mene je bonsai umjetnička forma koja za medij koristi živo stablo. Moja inspiracija dolazi iz prirode. Bonsai stabla su plod moje stalne unutrašnje potrage za nečim novim. Za pomicanjem granica moje percepcije i poimanja. Kako vidjeti, kako prepoznati potencijal materijala, kako ga učiniti očitim ili kako naglasiti nešto što u startnom materijalu postoji tek kao naznaka. Taj proces mi donosi veliku radost i daje mi osjećaj da sam zaista živa. To je intimno, to je osobno. Kreirajući bonsaije ustvari unapređujem sebe na više razina. Vidljivi rezultat toga procesa pripada drugima, promatračima i njihovu dojmu koji imaju gledajući u stablo, dok je u tom trenutku bonsai umjetnik nevažan.

• Koji tipovi bonsaija postoje?

Stilovi mogu biti klasični japanski kakav se uči danas u Japanu, klasični japanski stil kakav se uči na zapadu, moderni bonsai stil, naturalistički stil i brojni drugi. Klasični stil bonsai vidi kao savršenstvo, on je apstraktan. Dok je u naturalističkom stilu bonsai realističan, prirodan, naravno ne u potpunosti. Uvijek je tu doza apstrakcije. Moderni bonsai su jako dotjerani. Izgledaju nestvarno, više kao da su plastični. Kod naturalističkog stila stablo u posudi daje dojam impresivnog prirodnog stabla koje izgleda kao da ga nije takla ljudska ruka, iako je skoro sve oblikovao bonsai umjetnik.

Jedan on najpoznatijih američkih bonsai majstora John Naka je rekao: “Svoje malo stablo nemojte oblikovati tako da sliči na bonsai, već oblikujte bonsai tako da izgleda kao malo stablo.” Moja stabla pripadaju naturalističkom bonsai stilu.

• Gdje nalaziš stabalca koja oblikuješ u bonsaije?

Proces kreiranja bonsaija započinje tako da od tzv. startnog materijala kroz 5-10 godina, primjenom različitih tehnika, umjetnički oblikujete bonsai stablo. Na jedan način, bonsai nikada nije gotov/dovršen. Čak i ako ste dosegnuli visok stupanj oblikovanja, stablo se jednostavno može redizajnirati.

Da biste održali stablo živim, morate poznavati hortikulturne principe, ali najvažnije je umjetničko oblikovanje. U tom smislu mogli bismo reći da je bonsai živa skulptura.

Što je kvalitetniji startni materijal, to će bonsai biti kvalitetniji. Startne materijale pronalazim u prirodi. Iako je priroda puna stabala, to nisu “obična” stabla odnosno mladice, već zdepasta stabla. Kvalitetni startni materijal mora biti starije stablo sa snažnom bazom debla, kržljavog habitusa sa zanimljivim karakterom. Sve što svjedoči teškim uvjetima u kojima je rastao kao npr. izbrazdano deblo, neobičnog usmjerenja ili pokreta s isprepletenim suhim i živim dijelovima debla, usmjerenje grana, razgranjenost i čitav pokret krošnje i harmonija svih elemenata.

• Koliko vremena utrošiš na jedan bonsai?

Na puno stabala se radi paralelno, pa nemam taj osjećaj čekanja da se nešto dogodi ili da nešto izraste. Imam veliki vrt s 200-300 bonsaija, tako da uvijek ima posla. Slijedim prirodni ritam, izmjenu godišnjih doba zajedno sa stablima. Postoji intenzivniji period u sezoni mirovanja vegetacije, te nešto manje intenzivan kad je sve u vegetaciji. Bonsai je više način života, a vrt je moj dnevni boravak.

• Koja ti je vrsta stabala najdraža za oblikovanje i zašto?

Radim uglavnom s listopadnim vrstama kao što su bjelograb, rašeljka, zerdelija, drijen, konopljika, crni trn i zimzelenim maslina, zelenika, tršlja i druge. Sve su mi one drage, ali bjelograb je zaista specifičan po svom karakteru i malom listu za razliku od drugih grabova. Mogu slobodno reći kako sam jedan od “sukrivaca” koji je ovu divnu vrstu uveo na europsku bonsai scenu.

O čemu razmišljaš kada oblikuješ bonsaije?

Za promjenu - ni o čemu! Sve nestane, vrijeme stane i samo radim.

• Što je najzahtjevnije u tvom radu?

Ne postoji brošura od 20 stranica nakon koje ti je sve jasno, već je to konstantno učenje. Radiš, promatraš, zaključuješ, ispravljaš pogreške, učiš prolaženjem kroz neki proces, kroz iskustvo. I tu treba biti iskren prema sebi i kad je dobro i kad je loše.

• Opiši nam savršeni bonsai.

U apsolutnom smislu toga nema, ništa nije savršeno, postoje samo stabla na koja mi srce zaigra i ona na koja ne. Postoje stabla koja bi bilo lijepo naći, poput neobične crne drače ili česvinu. Razlog je apstraktan, valjda zato što je nešto u meni prepoznalo nešto u njemu i dogodila se “komunikacija”.

• Kakav karakterno moraš biti kako bi se bavio bonsaijima?

Kao i za sve drugo, i bonsaijima se može baviti na različite načine i na različitim razinama, ovisno o afinitetu pojedinca. Strast u svakom slučaju pomaže, a nedostatak strasti odmaže.

• Kako se postane bonsai majstor? Prepoznala te struka, publika i drugi bonsai umjetnici.

Mene je dugo zanimalo samo da kreiram bonsaije i usavršavam, a kasnije se javila potreba i za edukacijom drugih. Danas rado održavam radionice u inozemstvu, iako mi se prvotno nije svidjela ta ideja. Dobro pamtim svoju prvu radionicu. Jedan od polaznika donio je veliko stablo koje je prije kupio, ali nije imao ideju što s njime i polagao je velike nade u mene. Tada nisam znala što ću točno raditi, ali sam znala što neću. Previše puta sam gledala radionice na kojima student sjedne, a majstor odradi u cijelosti njegovo stablo. Razgovarali smo o opcijama oblikovanja, a on je bio spreman odrezati svaku granu koju mu pokažem. Pogledala sam ga i pitala: “Pa nećeš valjda odrezati granu samo zato što sam ti ja rekla da možeš. Ti si važan, ovo je tvoje stablo i ne možeš raditi nešto a da ne razumiješ zašto.” I tad sam shvatila kako u meni čuči učitelj koji ima što reći. Mogu drugome pomoći da vidi svoje stablo, da razumije opcije koje ima, da mu ih pokažem i učinim očitim pojedine elemente i njihov međusobni odnos, a konačna odluka će biti njegova i on će kreirati svoje stablo jer će razumjeti svaku radnju i njezinu posljedicu. Znanje je tu da se prenosi.

• Koja natjecanja posjećuješ?

Redovito već 10-ak godina odlazim na Trophy u Belgiju, što je najveća i najvažnija europska izložba i više puta su moja stabla dobila nagradu na tom natjecanju.

Kinezi su 2017. organizirali veliku izložbu i penjing konvenciju u Rugau (Zhongguo Feng Penjing Exhibition). Pozvali su 30 bonsai umjetnika iz cijeloga svijeta, a među njima i mene kako bismo im održali demonstracije oblikovanja stabala. Sljedeće godine našla sam se među 10 umjetnika koji su pozvani u Kinu u Jingjiang (CPAA China shan shui and multimedia penjing national competition) gdje smo zajedno s najvećim kineskim bonsai umjetnicima radili demonstracije oblikovanja minijaturnih pejzaža. Između 50 bonsai umjetnika bila sam jedina žena. Fantastična iskustva koja su jako utjecala na mene i moj način viđenja ove umjetnosti.

Što se tiče nagrada, imam jedan zid u hodniku na kojem su razne bonsaističke plakete, nagrade, kipići i slično, a tu je i ironični natpis “zid taštine”.

• Što te bonsai naučio u životu?

Da u životu imamo vlastitu odgovornost prema svemu! Kada sudjelujemo, poimamo, vidimo, zaključujemo, biramo i donosimo odluke, dajmo sve od sebe jer smo odgovorni.

Kako se može doći do tvojih bonsaija?

Glavnina bonsaija koje imam su stabla koja čine moju bonsai kolekciju. Drugi dio su stabla za prodaju, a to su uglavnom startni materijali koje prodajem drugim bonsai umjetnicima u EU i Velikoj Britaniji. Može me se pratiti i na internetskoj stranici Meleda Bonsai te na društvenim mrežama.

POVIJEST

Umjetnost oblikovanja minijaturnih pejzaža potječe iz Kine, a ne iz Japana, kako se obično misli. Kina je imala velik kulturni utjecaj na Japan te su u 6. stoljeću budistički svećenici tu umjetnost prenijeli iz Kine u Japan, odakle se početkom 20. st. proširila na ostatak svijeta