Nisam neki vrtni entuzijast, ali opet nisam ni neki potpuni neznalac, no još mi se nije dogodilo da me osmogodišnje dijete ispravlja dok u povrtnjaku pokušavam odgonetnuti vrstu posađenih biljaka, u tom trenutku, doduše, bez plodova. Ipak, on je Martin Avramović, osmogodišnji zaljubljenik u vrtlarenje, životinje i prirodu općenito.
- I od mene zna više - tješi me njegova mama Viktoria.
Martinovi susjedi u mjestu Dužica kod Siska slikovito mi u detalje prepričavaju kako je još od malih nogu pratio baku Mirjanu u vrt. S vremenom se njegova želja, trud i strast oko vrta i raznih vrsta biljaka još više razvijala, pa bi sušio koštice marelice i avokada te ih pokušavao posaditi. Iz čestih odlaska u šumu sa djedom Stjepanom donosio bi male sadnice, brinuo se o njima i dijelilo ih susjedima. Jednu je dao i našoj Berislavi, koja mu je prva susjeda u Dužici.
- Evo, baš mi se primio hrast koji mi je donio, a ja sam njemu od jednog gljivara donijela bukovače koje je uzgajao. Martin rijetko kad dođe u moje dvorište, ali obično s razlogom, kad mu, primjerice, upadne lopta. I onda ga ja onako dječje pitam hoće li ovaj bijeli cvijet uzeti doma mami, a on me pogleda i kaže: ‘Misliš, iris pernuniku?‘ - prepričava Beri i dodaje kako je kao mali znao hodati uz ogradu, a kad bi ga pitali što traži, rekao bi "badež". Dugo im je trebalo da shvate da misli na žabu.
Osim bukovača uzgajao je i šampinjone koji bi, prepričava nam Martin, u nekoliko sati narasli, što mu je bilo jako zanimljivo. Tada bi svako jutro mlađem bratu Svenu radio doručak, jaja sa šampinjonima. Priprema i voćne salate, koristeći plodove iz vrta. Ima svoju podignutu gredicu s jagodama te jednu gredicu na kraju vrta. Nešto je posijao, a nešto su presadnice koje je presadio nakon što su niknule u teglama. Obilazi ih, kaže, svaki dan.
- Sven, ne gazi po luku - upozorava brata dok šećemo uz povrtnjak i pokazuje nam posađeno biljke.
- Ovo veliko je suncokret, sjeme mi je dala susjeda. Ovo je krastavac za kiseljenje, posadio sam i krumpir. Prvo sam čekao da izbije klica, onda sam ga prepolovio i posadio. Ovo je rajčica - nabraja.
Nije mu teško zaprljati ruke niti zalijevati svaki dan. Točno zna da treba zalijevati predvečer, a najdraže mu je ubirati zrele plodove. U svibnju je s roditeljima puna dva sata brao bazgu i nije ga trebalo nagovarati, animirati i dodatno motivirati. Znao je da će uživati u domaćem soku koji radi njegova baka. I njegova učiteljica uživa u vrtlarenju, pa dijele iskustva, a sok od bazge je nosio i u školu kako bi se zasladio s prijateljima. Za rođendan je poželio stablo limuna.
Prve fotografije Martina u vrtu, sa zelenim tačkama kojima je prevozio rajčice i luk, snimljene su kad je imao dvije i pol godine, ali njegovi roditelji Viktoria i Igor kažu da je sve počelo i ranije. Najviše uči uz baku, a kad je potrebno, svi zajedno kopaju, beru plodove...
- Mi smo tehnička služba - smiju se Viktoria i Igor. Napominju da mu ništa ne brane, ali prije odlaska u vrt ili šumu mora napisati domaću zadaću.
Fasciniran je i životinjama, a osim mačke, kućni ljubimac mu je - pile Kiki.
- Dala mi ga je susjeda, spava u kavezu za hrčka, često ga puštam da šeće po kući, a tada pazim da nema mačke u blizini. Kiki se voli i maziti - kaže nam Martin i otkriva da kad odraste, želi biti prodavač u nekoj od trgovina za životinje ili, još bolje, veterinar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....