Jedna od biljaka koje su zaštitni znak Mediterana je maslina. U prirodi može narasti do 13 metara visine, a stablo joj je kvrgavo, nepravilnog oblika i razgranato. Poznata je po dugovječnosti, a najpoznatije stablo masline u Hrvatskoj nalazi se u Nacionalnom parku Brijuni i staro je oko 1600 godina. No maslinu možete uzgojiti i kod kuće, u tegli za sobne biljke. I to ne samo u toplim južnim krajevima nego i u kontinentalnim.
Ako ju uzgajate u tegli, krošnja će se razvijati ovisno o veličini posude. Valja znati da će promjer krošnje biti jednak promjeru tegle. Zato je mnogi drže kod kuće kao sobnu biljku, a veliki joj je plus to što nije zahtjevna za uzgoj. Ipak, postoji nekoliko pravila koja morate poštovati ako želite da vam uspije.
Za maslinu je najvažnija dobra drenaža. Zato je bitno na dno tegle staviti kamenje, a na njega supstrat, odnosno mješavinu humusa pijeska i treseta. Ako niste sigurni za omjere, možete kupiti gotovi spustrat, a najbolji je onaj za uzgoj kaktusa.
Ako je držite u stanu ili kući, postavite je na južnoj strani na mjestu gdje ima puno sunca, ali ne direktnog. Nemojte je stavljati u blizini radijatora je joj smeta suhi zrak. Ako je na balkonu ili u dvorištu, treba znati da je najniža zimska temperatura koju može podnijeti -2 stupnja. Zato ju je zimi, ako živite u kontinentalnim krajevima, dobro unijeti na stubište ili hladniji hodnik kako se ne bi smrzla.
Što se tiče zalijevanja, maslina nije zahtjevna. Najbolje prema potrebi, kada je supstrat suh na dubini od pet centimetara. U svakom slučaju, bolje ju je zaboraviti zaliti nego pretjerati. Naime, prevelika količina vode uzrokuje truljenje korijena.
Za razliku od masline u prirodi koja cvjeta u travnju, one u tegli cvjetaju u svibnju i lipnju i to tek nakon dvije-tri godine. Na žalost, plodovi su sitni i najčešće nejestivi pa maslina u tegli služi samo za dekoraciju.
