Studenti treće godine zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta tijekom ljetnog semestra projektirali su viziju novog satelitskog grada u zoni istočno od Zagreba. Cilj je bio da budući arhitekti već kao studenti grad kreiraju kao cjelovito umjetničko djelo s idejom, a ne kroz zbroj točkastih i stihijskih intervencija koje danas dominiraju u slikama naših gradova. Studenti su pokazali vrlo kreativne i inovativne iskorake u promišljanju budućnosti novih urbanih aglomeracija, pa predstavljamo tri najzanimljivija rada iz mentorske grupe docenta Alena Žunića: projekt "Urbs agriculturae" Marka Stevanova i Tome Tolja, "Novi grad znanja" Ivana Šebalja i Emili Šimonović i "Između urbanog i ruralnog" Jakova Šubata.
- Posljednjih desetljeća došlo je do stanovitog zazora od ‘velikog mjerila‘, a arhitekti su u našoj krutoj urbanističkoj legislativi izgubili mogućnost cjelovitog projektiranja potpuno novih gradova, kojih je tijekom povijesti, a i u 20. stoljeću, u Hrvatskoj nastalo mnogo. Na Katedri za urbanizam prepoznali smo priliku da nadolazeće generacije educiramo i u takvom tipu zadataka. Učenjem procesa i koraka koji vode do holističke vizije grada studenti stječu poticajne temelje za sagledavanje šire urbane koncepcije, pri čemu takvim pristupom od najranijih godina stvaraju odmak od planerske fragmentiranosti prostora ili sprawla, trenutno vrlo prisutnog u našoj planerskoj praksi - kaže dr. sc. Alen Žunić.
PRIMJER 1
Urbs agriculturae
Marko Stevanov i Toma Tolj
Koncept polazi od implementacije suvremenih modela urbane poljoprivredne proizvodnje u matricu budućega grada, kao odgovor na očekivanu samoodrživost gradova budućnosti. Na obuhvatu nalazimo dugu povijest naseljavanja i obrađivanja plodne savske nizine, što seže u antiku, o čemu svjedoči obližnji rimski grad Andautonia. U planimetriji nove urbane cjeline parafraziramo rimski sustav centurijacije, tj. podjele zemljišta na pravilne jedinice koje površinom gradu omogućuju uravnoteženo širenje i rast. Grad unutar nove mreže formiramo postavljanjem glavnih osi - carda i decumanusa, kao osi stanovanja i osi javnih sadržaja. Svaka centurija razlikuje se gustoćom naseljenosti i tipologijom izgradnje, no ima sve javne sadržaje i zelenilo koji gradskom naselju trebaju te dodatno implementiranu urbanu poljoprivredu. Modul centurije od 710 x 710 m omogućuje da svakodnevne potrebe stanovnicima budu na udaljenosti od najviše pet minuta pješice, dok je u komunikacijama naglasak stavljen na pješački, biciklistički i javni gradski prijevoz, koji prolazi osima i povezuje sve centurije.
PRIMJER 2
Novi grad znanja
Ivan Šebalj i Emili Šimonović
Projektom je osmišljen eksperimentalni grad u blizini Zagreba čije glavne funkcije služe razvoju i širenju znanja o odabranim temama. Futuristička ideja grada ima naglasak na boravku u prirodi te na fizičkom i psihološkom zdravlju stanovnika. Tri kampusa smještena uz rijeku Savu čine linearnu kompoziciju grada oplemenjenu mrežom zelenih površina koje potiču boravak na otvorenom. Svaki kampus, određen kružnom šetnicom, sadrži zgrade i prostore namijenjene jednom od triju smjerova istraživanja. Sjeverni se kampus bavi istraživanjem sporta i rekreacije te razvija terene uz rijeku koji daju naglasak na sportovima na vodi. Kampus namijenjen rehabilitaciji stanovnika stvara ugodno okruženje za njihov oporavak. Bioraznolikost na području novoga grada vrlo je niska, pa se istraživanjem i razvojem biljnih i životinjskih vrsta upotpunjuju tri smjera istraživanja te je rezultat ovog projekta satelitski grad kao generator novih znanja.
PRIMJER 3
Između urbanog i ruralnog
Jakov Šubat
Vizija projekta proizašla je iz teme "sukoba" sela i grada. Pitanje je kako se takav antagonizam prepoznaje u kontekstu današnje suvremene podjele prostora na urbane i ruralne te je li uopće moguće planirati budući grad na dodiru ovih iskonskih tema. Istraživanjem prostora i mnogih teoretskih polazišta zaključeno je kako ruralno i urbano u budućnosti moraju ostati izrazito blisko vezani, na dodiru, ali da ta granica treba ostati vidljiva kako bi ljudi bili svjesni identiteta prostora koji su dobili na korištenje. Što je grad veći, manje je obradive površine i teže ga je učiniti samoodrživim in situ. Ova suvremena simbioza porastom stanovništva postajat će sve intenzivnija. Drugo važno pitanje koje je ovaj projekt želio istražiti je tradicionalna podjela površina na katastarske čestice koja uskoro neće biti moguća. Zemlja je postala prevrijedan resurs kojim je izrazito teško upravljati u velikim mjerilima. Striktna granica neke parcele ne bi više postojala, već bi hibridne i elastične prostorne jedinice generirale urbanizaciju i promjenjivost funkcija u gradu budućnosti.
