Dani na bazenu u punom su jeku, i iako sama voda može donijeti slatko olakšanje od brutalne vrućine, postoje neki prirodni dodaci koji također doprinose učinku hlađenja. Vidjeli smo različite varijante biljaka koje se koriste kao dekor oko vanjskih bazena, ali postoji jedna koja se ističe kao suštinski ljetni prizor.
Inspiriramo se, naravno, eksterijerom Marthe Stewart, koja je nedavno podijelila fotografiju svog prekrasnog vanjskog bazena okruženog malim biljkama u posudama i, ponajviše, palmom.
- Meksička lepezasta palma prekrasna je palma sa sjajnim, tamnozelenim lišćem i snažnim deblima koja mogu doseći 30 metara visine, navodi ona u naslovu. - Imam nekoliko primjeraka u posudi izloženih oko svog bazena.
Stručnjaci se slažu da je dodavanje zelenila uz bazen fantastičan način da se prostor podigne i estetski i praktično.
Vruća i suha ljeta mogu biti izazov u dvorištu, pa je važno uključiti sadnju koja može podnijeti visoke vrućine i sušu. Prizor oko bazena Marthe Stewart je atraktivan i praktičan.
Iako su sinonim za egzotične tropske krajeve, palme rastu i na našem Jadranu, posebice na srednjem i južnom. Mediteranske lepezaste palme, Chamaerops humilis, neke su od najboljih biljaka koje rastu diljem Mediterana.
Palme su izvrsni dodatak uz bazene, osobito u sušnijim klimatskim uvjetima, budući da njihovo lišće može podnijeti sunčeve zrake.
Kao što pokazuje Martha Stewart, ove se palme mogu uzgajati u posudama, stvarajući strukturalni zeleni prizor. Pružaju tropsku estetiku koja pomaže podići prostor, ali - s praktičnog gledišta - mogu podnijeti veliku toplinu, što je bitno u otvorenom i sunčanom dvorištu.
Osim toga, praktički nikada ne mogu uvenuti zbog previše sunca, što ih čini vrlo jednostavnim za održavanje.
Unatoč tropskom porijeklu mnoge su se palme dobro prilagodile umjerenoj klimi i postale nezaobilazni dio mediteranskog pejzaža. Često se sade u drvoredima na rivama te u parkovima. Posebnu atrakciju predstavljaju u velikim vrtovima gdje se sade pojedinačno, ali i u skupinama. Sade se i u malim vrtovima gdje stvaraju ugodan hlad. No, imajte na umu da sve palme vole položaje zaklonjene od hladnoće i jakog vjetra.
Dva su tipa palmi. Kod prvog listovi imaju pernatu strukturu i obilniju krošnju graciozno zakrivljenu prema dolje. Najpoznatiji predstavnici toga tipa na našem Jadranu su palme iz roda Phoenix. To su kanarska datulja (Phoenix canariensis) i datulja (Phoenix dactylifera). Obje su vrlo atraktivnog izgleda, lako se uzgajaju, a zahtijevaju toplinu i vlažnost korijenovog sustava. Važno je napomenuti da je datulja jedina vrsta ovog roda koja daje jestive plodove, datulje.
Kod drugog tipa palmi listovi imaju lepezast izgled. Njihova je krošnja više zatvorena te ima loptast oblik. Kod nas je najčešća kineska ili visoka žumara (Trachycarpus fortunei) te mala ili grmasta žumara (Chamaerops humilis). Listovi velike žumare tvore veliku vršnu krunu, a razdijeljeni su na brojne segmente u obliku mača. Tamnozelene su boje i rastu na dugim peteljkama bez bodlji.
Velika žumara jedna je od palmi koje su najotpornije na zimu, a podnosi temperaturu nižu od minus pet Celzijevih stupnjeva. Stoga se uz odgovarajuću zaštitu, može uzgajati i na otvorenom u kontinentalnim područjima. Pritom joj treba izabrati položaj koji je ljeti osunčan, a zimi zaštićen od jakih vjetrova. Njezin je najveći neprijatelj zimi stalna vlaga koja izaziva truljenje srca biljke iz kojeg rastu listovi. Stoga prije zime treba povezati lepezasto lišće i zamotati u fils koji propušta zrak i vrlo malo vlage. Plastične vreće nisu preporučljive za zaštitu palmi.
Mala žumara jedina je autentična europska vrsta palme, porijeklom je iz zapadnog Mediterana, dok je ostalih oko 3400 vrsta palmi tropskog porijekla. Ona je vrlo dekorativna i za razliku od ostalih palmi, nema jedno deblo već raste grmoliko. Stoga brže raste u širinu nego u visinu koja može doseći 2,5 metara.
Kao lončanice, palme iziskuju vrlo malo njege. Ovisno o godišnjem dobu, treba ih zalijevati svakih dva do sedam dana. Budući da imaju duboko korijenje, supstrat treba navlažiti sve do dna, a voda koja ostane u podlošku im ne smeta.
Prihranjujemo ih dva puta na mjesec tekućim gnojivom za lončanice, a presađujemo svakih nekoliko godina u supstrat koji mora biti propustan. U palme se često ubrajaju i vrste koje im samo sliče, a botanički im nisu srodne kao što je cikas (Cycas revoluta). Osjetljiv je na mraz, a iziskuje dosta svjetla i visoku zračnu vlagu.
Budući da se mnogi od nas bore s dugim, vrućim ljetima, naučiti kako uzgojiti palmu praktično je i pametno rješenje.
