Međunarodni skup “Igra u otvorenom prostoru”

Arhitekti, krajobrazni arhitekti, pedagozi, sociolozi, kineziolozi i radni terapeuti slažu se da dječju igru treba shvatiti vrlo ozbiljno.

Redovito kretanje i igra na otvorenom, bilo da se radi o prirodi ili uređenom dječjem parku vrlo su važni za pravilan razvoj djeteta i to motorički, kognitivno i socijalno.
To je jedan od glavnih zaključaka donesenih na interdisciplinarnom međunarodnom stručnom skupu ‘Igra u otvorenom prostoru’ na kojem su 11. listopada u Zagrebu sudjelovali pedagozi, sociolozi, arhitekti, krajobrazni arhitekti, radni terapeuti, kineziolozi i brojni drugi stručnjaci i predstavili značaj dječje igre s aspekta svog stručnog djelovanja.

DJEČJE ŽELJE

Slovenska krajobrazna arhitektica Urška Kranjc je prilikom uređenja vrtićkog i školskih igrališta za mišljenje i želje upitala upravo djecu. - Najmlađi su crtali, nešto stariji su nam objašnjavali i pisali dok su školarci dobili kamere i samostalno na školskom igralištu snimali svoje ideje, želje i poruke o tome kako bi po njihovom mišljenju taj prostor trebao izgledati. Shvatili smo da im je zelenilo vrlo bitno, najpopularnija sprava je ljuljačka, a u igri im nedostaje voda kao element. U igru često uključuju matematiku, pisanje i druga usvojena znanja i vještine. Kod vrtićke smo djece pak primijetili da jako vole trčati u krug, a glavna želja im je bila veliki tobogan - opisala je svoju suradnju s mališanima Urška Kranjc.

No, osim dječjih želja pri opremanju igrališta potrebno je slijediti i druge važne smjernice i pravila. Prema mišljenju Božice Križanić, profesorice kineziologije, sprave bi trebale biti sigurne, čvrste i dovoljno stimulativne kako bi djeca razvijala sposobnosti i pobijedila eventualni strah.

- Kod uređenja igrališta treba uvažiti različite psihofiziološke i razvojne karakteristike, dob, motoričke sposobnosti i znanja djece, a pažnju treba posvetiti i uređenju okoliša te zelenila - napominje Božica Križanić.

Kako su pojasnile Saša Radić i Andreja Bartolac, radne terapeutkinje, dijete kroz igru aktivira tri sustava, i to taktilni, vestibularni i proprioceptivni.

LAK PRISTUP

- Sredina u kojoj se igraju treba biti prilagodljiva, poticajna i raznovrsna te omogućiti uključivanje sve djece u igru pa tako i one s poteškoćama u razvoju. Prilaz parku i spravama treba biti pristupačan svoj djeci zbog postizanja inkluzije u društvo te razvoja tolerancije - ističu.

Jedna od najvažnijih stavki svakako je sigurnost. Sigurnosni zahtjevi na prostorima za igru u Hrvatskoj regulirani su odgovarajućim propisima te hrvatskim normama kojima su usvojene europske norme.

- Dobar projekt je početna točka za sigurna igrališta i obrnuto. Loš ili nikakav projekt najčešće kao rezultat ima loše, nekvalitetno i nesigurno igralište, a posljedično i ozljede djece. Zbog loših i nesigurnih igrališta u Zagrebu se godišnje teže ozlijedi oko 2500 djece, a u Hrvatskoj se gotovo svake godine bilježe smrtni slučajevi - upozorio je Marinko Kramarić, licencirani inspektor za dječja igrališta u Hrvatskoj prema europskim standardima i direktor tvrtke Centar za kvalitetu i sigurnost d.o.o.

Na prostorima za dječju igru oprezno treba birati i vegetaciju. Uroš Brzaković, pejzažni arhitekt iz Beograda, naveo je kako se na ‘crnoj listi’ nalaze otrovne vrste poput tise, kestena, ricinusa, bršljana, nevena i hortenzije, zatim drvenaste vrste sklone vjetroizvalama s krtim granama i teškim plodovima, vrste s bodljama kao što su ruže, medonosne vrste zbog prisutnosti pčela na čiji ubod djeca mogu biti vrlo alergična, i alergene vrste (bijela topola ili platana).

Međunarodni stručni skup ‘Igra u otvorenom prostoru’ organiziralo je Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata.

Foto: Shutterstock