Od starih plinskih spremnika do najpoželjnijeg naselja za život

Daleko od sjaja secesijskih pročelja austrijske prijestolnice, u 11. okrugu, u istočnom dijelu grada, nalazi se mjesto koje s poznatom bečkom atmosferom ima malo toga zajedničkog. Iza ciglenih fasada starih spremnika plina smješteno je, naime, jedno od trenutno najpoželjnijih bečkih stambenih naselja – Gasometer.

Revitalizacijom četiri nekadašnja spremnika plina očuvana je industrijska baština, a njihovom prenamjenom oživljena je i čitava bivša industrijska četvrt Simmering, donedavno još gradska periferija.

Sniman ‘James Bond’

Gradsko plinsko poduzeće u Simmeringu, jedno od sedam takvih u Beču, u pogonu je bilo od 1899. do 1975. godine. Spremnici su se gradili od 1896. do 1899. godine, a služili su za komunalnu opskrbu Beča plinom.

Cilindričnog oblika i zapremnine 90 tisuća kubičnih metara, opasani fasadom od cigli, spremnici visoki oko 70 metara i promjera 60 metara u to su vrijeme bili najveća građevina u Europi. Sama riječ Gasometer zapravo znači “mjerni instrument” koji se nalazio na vanjskoj strani spremnika i kojim se mjerila količina pohranjenog plina. Godine 1981. spremnici su dospjeli pod spomeničku zaštitu, a obnovljeni su u razdoblju od 1999. do 2001. godine.

Od nekadašnjih spremnika sačuvan je samo vanjski zid od cigle i dijelovi krova, koji su i u moderno doba postali atrakcija Beča. Gasometer se tako koristio kao mjesto na kojem je sniman jedan od nastavaka “Jamesa Bonda” (film “The Living Daylights” iz 1987. godine), austrijski pjevač Falco tamo je snimio spot za pjesmu “Jeanny”, a tijekom devedesetih, zbog odlične akustike, u tom su se kompleksu održavali i rave partiji.

Godine 1995. grad je odlučio obnoviti zaštićene građevine i naručena je arhitektonska studija. Buduće korištenje industrijskog nasljeđa pomno se i intenzivno diskutiralo, a cilj je bio ne samo obnoviti kompleks, nego i sagraditi poveznicu između središta grada i aerodroma Schwechat. Na provedenom arhitektonskom natječaju projekti su dodijeljeni četvorici arhitekata, od kojih je najzvučnije ime bio francuski arhitekt Jean Nouvel.

Autocesta iza ugla

Spektar pritom izvedenih koncepata bio je širok: od futurističke čelično-staklene kombinacije u Gasometru A, preko postmoderne izvedbe Gasometra B i tradicionalne bečke gradnje u Gasometru C, do zelenih površina u Gasometru D. Cjelokupan projekt koštao je 174,4 milijuna eura, od čega je 22,5 milijuna dodijeljeno iz sredstava za poticanje stanogradnje grada Beča. Osim stanova, sagrađeni su i shopping centar, studentski dom, kino, koncertna dvorana i dječji vrtić, a stanovnicima naselja – kojih je ukupno 1500 – na raspolaganju su i pošta, apoteka, fitness centar i teniski tereni.

Za manje od deset minuta linijom metroa U3, koja vozi od Ottakringa do Simmeringa, stiže se do Stephansplatza i centra grada, a autocesta je odmah iza ugla. S druge strane autoceste nalazi se Praterau, jedno od zelenih pluća Beča, gdje u rano jutro viđam mnoštvo starijih gospođa sa štapovima za nordijsko hodanje.

Tradicija Adolfa Loosa

Sva četiri Gasometra spojena su shopping mallom, čiji se središnji ulaz nalazi u Gasometru A, dok se između Gasometra B i C nalazi stakleni most koji ih povezuje. Najupadljivija značajka Gasometra B je nadograđeni “štit” na sjevernom vanjskom zidu, čime je znatno proširena stambena površina, a arhitekt Wolf Prix time je htio staviti naglasak na postmoderne strukturalističke izvedbe.

U sklopu Gasometra B nalaze se i koncertna dvorana i studentski dom, za koji mi poznanici pričaju da je jedan od najboljih u čitavom Beču – ima vlastitu saunu, teretanu i prostoriju za probe. Stambeni kompleks u Gasometru C nastao je po uzoru na klasičan bečki stil gradnje, s velikim unutarnjim dvorištem, puno svjetla i zelenila, a potpisuje ga arhitekt Manfred Wehdorn.

Vanjski pristupi gornjim katovima napravljeni su poput arkada i nose u sebi dašak romantike starih gradskih stražnjih dvorišta, a kroz svoju jasnu formu ova arhitektura može se interpretirati kao povratak tradiciji klasičnih bečkih kuća iz vremena Adolfa Loosa.

Gasometer D jedini nema centralno unutarnje dvorište, ali zato svaki od 114 stanova ima komadić zelene površine ili barem loggiu. Stambeni objekt u centru ovog Gasometra ima formu zvijezde s tri kraka, među kojima se nalaze zelene površine. Arhitekt Wilhelm Holzbauer namjerno je ovako koncipirao razmještaj kako si ljudi međusobno ne bi morali gledati u stanove. Između stanova smještena je i zgrada Bečkog državnog arhiva. Najam stana od 86 četvornih metara, otkriva mi jedna stanarka, u Gasometru iznosi 460 eura mjesečno, što je za bečke stambene prilike vrlo povoljno.

Poput grada u gradu

U zelenom pojasu, na samom rubu naselja, nalazi se ekološki stambeni park Ville Verdi. Sastoji se od pet pojedinačnih objekata sa po 34 stambene jedinice, a riječ je o niskoenergetskim kućama markantnih fasada na kojima prevladava zelena boja, kao svojevrsni nastavak na okoliš i prirodu. Svi stanovnici Beča, pa čak i oni koji ne žive u Gasometru, reći će vam da je Gasometer nešto poput grada u gradu.

Visoka identifikacija stanovnika ovog kompleksa sa svojim životnim prostorom zaslužna je za nastajanje jedne velike stambene zajednice, koja se manifestira i kao živahno susjedstvo, ali i kao virtualna internetska zajednica. Temi Gasometra posvećeni su brojni diplomski radovi i disertacije iz područja stambene psihologije, prostornog planiranja i arhitekture, a otkako je provedena revitalizacija naselje privlači turiste iz svih dijelova svijeta, kao i stručnjake za arhitekturu.

Više informacija potražite na - www.gasometer.at

Foto: Gasometer