Otok Bouvet (norveški: Bouvetøya) je nenastanjeni subantarktički vulkanski otok u Južnom Atlantiku, jugo-jugozapadno od Rta Dobre Nade u (Južnoj Africi). Suverenitet nad njim je proglasila Norveška. Površina mu iznosi 58,5 km2, 93% od čega pokrivaju ledenjaci koji blokiraju prilaz s južne i istočne obale.
Ne postoje nikakve luke, te se može pristajati jedino čamcima uz velike poteškoće. Ledenjaci su stvorili debeli sloj leda koji pada s visokih stijena u more ili crne plaže od vulkanskog pijeska. Obala od 29,6 km je često pokrivena slojem leda. Najviši vrh na otoku se zove Olavtoppen, a visina mu iznosi 780 m iznad morske razine. Naslage lave na zapadnoj obali, koje su se stvorile između 1955. i 1958., čine gnjezdište za morske ptice.
Otok Bouvet se smatra jednim od najudaljenijih otoka na svijetu, s drugim malim izoliranim otocima kao što su Tristan da Cunha, Uskršnji otok i Pitcairn. Najbliže kopno je Zemlja Kraljice Maud na Antarktici, preko 1600 km na jugu, i sama nenastanjena. Udaljen je gotovo 2600 kilometara od najbližeg (naseljenog) kopna. Na njemu žive pingvini kojima je on raj jer je većina površine otoka ledenjak. Tu su orke i grbavi kitovi koji "patroliraju" vodama uz obalu, tuljani i razne vrste ptica. U njegovom središtu je neaktivni vulkan, ispunjen ledom, prenosi Daily Mail.
Otok Bouvet je otkriven 1. siječnja 1739. godine, od Jean-Baptistea Charlesa Bouveta de Loziera, koji je zapovijedao francuskim brodovima Aigle i Marie. No položaj otoka nije bio fiksiran niti ga je Bouvet oplovio sa svake strane pa nije bilo jasno je li riječ o otoku ili dijelu kontinenta. Otok nije posjećivan sve do 1808. kada ga je primijetio izvjesni Lindsay, kapetan kitolovca Swan u vlasništvu Enderby Company. Iako nije pristao, bio je prvi moreplovac koji je ispravno zabilježio položaj otoka. Prvo uspješno iskrcavanje datira iz prosinca 1822. godine, kada je kapetan Benjamin Morrell s tuljanolovcem došao na otok loveći tuljane. U tome je bio uspješan i otok napustio s nekoliko tuljanovih koža. Dana 10. prosinca 1825. izvjesni kapetan Norris, zapovjednik kitolovaca Sprightly i Lively u vlasništvu Enderby Company, iskrcao se na otok, imenovao ga Otok Liverpool i preuzeo ga za britansku krunu.
Najintrigantniji dio povijesti otoka Buve datira iz travnja 1964., kada je posada iz Južne Afrike pronašla čamac za spašavanje u maloj laguni. "Pitali smo se kakva drama stoji iza misterioznog otkrića", napisao je član Alan Crawford. Da stvar bude još čudnija, na brodu nije bilo oznake zemlje podrijetla niti proizvođača. Stotinjak metara dalje pronađena su vesla.
Bili smo uvjereni da su ih ostavili preživjeli nakon nekog brodoloma, ali u kratkoj potrazi nismo pronašli nikoga, piše Crawford.
I danas se nagađa kako je brod završio na otoku Buve. Jedna od verzija je da je pripadao sovjetskim mornarima - s jednog od kitolovaca, koji je pristao na obalu kad se vrijeme naglo pogoršalo. No, službene verzije ovog događaja - i dalje nema.
Tijekom vremena ljudi su izgradili nekoliko heliodroma, od kojih se jedan nalazi na sjeverozapadnoj obali. Vrijeme je ovdje izuzetno nepredvidivo, a ima i potresa.
