Planinarska skloništa u slovenskim Alpama

Žarište radnog interesa Špele Videčnik i Roka Omana su mini objekti smješteni na nevjerojatnim mjestima koja imaju ekstremne klimatske uvjete.

Slovenski arhitekti, Špela Videčnik i Rok Oman iz studija Ofis arhitekti, rade projekte raznih namjena, a ono što impresionira jest energija koju ulažu u finalizaciju planinskih skloništa sa svojim potpisom.

S jedne strane, jedno planinsko sklonište jest najmanji mogući životni prostor, rudimentarno utočište koje omogućuje preživljavanje nekoliko osoba, a s druge jedan od najzahtjevnijih prostora koji mora odoljeti ekstremnim klimatskim uvjetima bez vanjske potpore. Sve to strastveno zanima ove projekte, a njihova istraživanja na ovu temu urodila su, piše Dominique Boudet u časopisu Oris koji će izaći 14.listopada, nizom divnih projekata, između ostalog, zgrada socijalnog stanovanja u Izoli, nogometni stadion Bate Borisov u Bjelorusiji, Kulturni centar europskih svemirskih tehnologija u Vitanju...

No, zašto su odabrali baviti se aktivno baš planinskim skloništima?

UPOZNAVANJE

Geografska obilježja zemlje u kojoj žive opravdavaju takav izbor. Na sjeveru, dosežući visinu i do 2500 metara, planinski lanac dijeli Sloveniju od Italije i Austrije. Taj su masiv davno otkrili alpinisti i izletnici te je prvo sklonište ondje sagrađeno prije 120 godina. Zbog rasta popularnosti ovih aktivnosti, što je zahtijevalo obnovu i novu gradnju skloništa, arhitekti su za svoj projekt mogli pobuditi zanimanje u institucijama, klubovima i drugim organizacijama koje čine svijet alpinizma.

Špela Videčnik i Rok Oman izravno su iskusili taj kraj. Posjećujući ga dugi niz godina, imali su priliku proučavati vernakularnu planinsku arhitekturu i upoznati se s njom. Ta je arhitektura savršeno prilagođena zemljopisnim značajkama planine i njezinim klimatskim uvjetima. Naglašavanje tradicionalne alpske arhitekture suvremenim tehnologijama bilo je veoma poticajno.

Dodajmo da je nužno smanjenje dimenzija prototipa također bio povoljan čimbenik: ono je omogućilo njihovu gradnju pomoću donacija ili sponzorstava, posebice industrijalaca koji često žele testirati svoje proizvode u stvarnim uvjetima. Potraga za sponzorima i potporama traži veliki angažman arhitekata, no slijed projekata dokazuje da je strategija bila uspješna. Napravljena su već četiri prototipa koja su smještena diljem Slovenije, a još su tri u izradi, od kojih se jedan nalazi u Sierra Nevadi u Španjolskoj i koji služi za ispitivanje preživljavanja u uvjetima ekstremne topline i suše.

Cilj svega je stvoriti arhitekturu iz ograničenja projekta. Minimalni volumen s maksimalnim ograničenjima - planinsko utočište predstavlja gotovo idealan smještaj za arhitektonsko djelo.

UTOČIŠTE

Prvo je sklonište razvijeno u sklopu kolegija projektiranja koji Rok Oman i Špela Videčnik drže na harvardskom diplomskom studiju uz sudjelovanje inženjera Hanifa Karaca, osnivača ureda AKT II. U jesen 2014. godine trinaestero se studenata suočilo sa zadatkom osmišljavanja prototipa skloništa koje je moralo biti inovativno i praktično.

Prototip je morao pružiti utočište za osmero ljudi i njihov boravak ondje u razdoblju od jednog do tri dana, prostor za spavanje i minimalne uvjete za pripremu obroka, zahtijevati tek osnovno održavanje, biti otporan na oštre klimatske uvjete (pritisak lavine, veliku količinu snijega, snažan vjetar, oštru hladnoću), biti samoodrživ (bez vanjskog izvora energije), lagan za prenošenje na određenoj nadmorskoj visini i imati minimalni ekološki otisak.

Trebalo je također obratiti pozornost na sigurnost (primjerice, vidljivost u magli i lak pristup ulaznim vratima bez obzira na lošu vidljivost), kao i raspored unutarnjeg prostora (neometan pristup odjeljcima za spavanje).

Nakon nekoliko uvodnih radionica o glavnim tehničkim značajkama i istraživanju o tradicijama alpske gradnje koje ih je dovelo u Sloveniju, studenti su predstavili devet projekata koji su dani na ocjenjivanje planinarima i alpinistima. Odabrani projekt sastoji se od tri elementa od kojih svaki ispunjava jednu od funkcija: ulaza i spremišta, društvenih i(li) spavaćih prostora te spavaćih prostora. Razlaganje na tri elementa olakšava njihov prijevoz.

TROSLOJNO STAKLO

Konstrukcija se sastoji od čeličnog okvira, a vanjska je obloga načinjena od tankih slojeva betona od Rieder vlakana. Suprotno od onih tradicionalnih, ovo sklonište ima veliku ostakljenu površinu. S obzirom na njegov smještaj, arhitekti su željeli da se iz njega pruža pogled na prekrasan krajolik Karsta.

Američka tvrtka Guardian usavršila je troslojna stakla koja odolijevaju jakim naletima planinskih vjetrova te sprečavaju gubitak topline, ali i smanjuju odbljesak kako bi vidljivost bila dobra i danju i noću.

Premda maloga mjerila, projekt se pokazao kao izvrsno sredstvo za istraživanje i podučavanje mladih arhitekata, a sadrži sve aspekte svakog arhitektonskog projekta: konstrukciju, oblogu, izolaciju, ventilaciju, ostakljenje te konstruktivni sustav, kao i transport i montažu.

Lokacija je izabrana u ljeto 2015. godine. Tri su elementa složena u radionici i prevezena helikopterom do mjesta. Američki studenti, radnici i nekoliko stalnih članova lokalnog alpinističkog društva složili su tri elementa, učvrstili vanjske ploče i stakla. U jednom je danu prvi prototip bio smješten na planinu Skuta, treći najviši vrh Kamniških Alpa. Za Špelu Videčnik i Roka Omana to je bila tek prva stepenica u njihovu istraživačkom programu.

Drugi je prototip već bio u pripremi. Ako je prvi, s trodijelnom kompozicijom, unutarnjim volumenom i velikim staklima, lako postao udobna koliba za nekolicinu zaljubljenika u svjež zrak, drugi, radikalniji, jest poput arhetipa modernog planinskog skloništa.

Njegov minimalni, uski, vertikalni volumen, koji može primiti devetero ljudi, ima smanjeni otisak. Izrađen od jednog komada drva korištenog za strukturu, oblogu i unutarnje uređenje, volumen je dovoljno lagan i mogao je do svoje lokacije biti prenesen helikopterom.

Sklonište gleda na veličanstven planinski lanac doline Soče. Za arhitekte se istraživanje nastavlja. Ispituju razne forme, raznolike materijale, a čak i različite klimatske uvjete, od ekstremne hladnoće do ekstremne topline. Posve ostakljeno sklonište uskoro bi trebalo biti u planinama Sierra Nevade u Španjolskoj, s ciljem ispitivanja mogućnosti preživljavanja na ekstremnoj toplini.

Na pitanje zašto se toliko bave projektiranjem ovakvih tipova objekta, tim iz studija Ofis arhitekti odgovara kako žele stvoriti arhitekturu iz ograničenja projekta. Ako to u konačnici uspiju, ističu, najsretniji su na svijetu.