DANI ORISA 2017.

Skandinavci koji su “doktorirali” arhitekturu kulture stižu u Zagreb

Arhitekti iz danskog ureda Schmidt Hammer Lassen stižu u Zagreb

Oni su definitivno najzanimljiviji moderni skandinavski arhitektonski ured koji se specijalizirao za velike zgrade za kulturu. Međunarodnu pozornost privukli su 1997. godine gradnjom kulturnog centra Katuaq u Nuuku na Grenlandu.

Danas arhitektonski ured SHL, koji su osnovali Morten Schmidt, Bjarne Hammer i John F. Lassen 1986. godine u Aarhusu, radi projekte diljem svijeta, a urede imaju u Aarhusu, Šangaju i Kopenhagenu, u kojima se nalaze njihovi projekti poput upravne zgrade Nykredita, poslovne zgrade The Crystal, zračne luke Pier C i Kraljevske knjižnice.

Za projekt zgrade The Crystal dodijeljena im je Nagrada za zgradu godine portala ArchDaily, a za Knjižnicu “Sir Duncan Rice” u Aberdeenu dobili su RIBA-inu Nacionalnu nagradu. Arhitekti iz ureda SHL stižu na Dane Orisa koji će se 14. i 15. listopada 2017. održati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a mi vam danas donosimo dio intervjua koji su ovi talentirani i svestrani arhitekti dali za časopis Oris u ožujku ove godine.

S obzirom na to da živite i radite u Danskoj, ali imate urede u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kini, kako pomirujete te različite utjecaje, u isto vrijeme bivajući duboko posvećeni nordijskim arhitektonskim tradicijama koje se temelje na demokraciji, blagostanju, estetici, svjetlu, održivosti i društvenoj odgovornosti?

- Da budemo iskreni, uvijek je jako teško opisati što je to što mi radimo kada govorimo o dubokoj ukorijenjenosti u skandinavsku tradiciju jer ono što ona predstavlja nama, možda neće predstavljati vama. Skandinavske zemlje, kao i njihov način života, mnogima su uzor. Što to vama znači?

Ono što je trajno jest da naša arhitektura polazi od ljudi, otvorenosti, inkluzivnosti, uporabe dnevnog svjetla i održivosti. To je način razmišljanja, način rada i naposljetku način života, kažu u uredu Schmidt Hammer Lassen

Je li Aaltov duh još uvijek živ?

- Kada govorimo o skandinavskoj tradiciji, mislimo na nešto zajedničko. Teško je to opisati, ali što više radimo, svjesniji smo zašto nešto radimo točno na taj način. Možda je to povezano s našim odgojem, djetinjstvom, nečime što je u nama ili čemu smo se prilagodili. To je način razmišljanja. Svake godine kod nas rade pripravnici koji dolaze sa svih strana svijeta i pokušavamo im objasniti što točno predstavlja Schmidt Hammer Lassen, koji je DNK naše tvrtke. Ono što je trajno jest da naša arhitektura polazi od ljudi, otvorenosti, inkluzivnosti, uporabe dnevnog svjetla, održivosti itd.

Bismo li mogli reći da je vaša namjera u nekim slučajevima, poput projekata AroS, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, natječaja za neboder u Stavangeru ili čak kompleksa Live u Malmöu, bila stvoriti prepoznatljivu zgradu s ciljem intenziviranja gradskog života? Čini se da vam je projekt AroS jako drag.

- Jedan od razloga zbog kojega nam se sviđa jest narativ, priče koje pričamo arhitekturom. Ovaj projekt pokazuje da zgrade ne moraju nužno biti čvrste strukture - imaju golem kapacitet za promjene i razvoj tijekom vremena. To je izrazito vidljivo na ovom primjeru jer se zgrada zaista fizički mijenja, a ne samo način na koji je ljudi koriste ili percipiraju. Nakon što smo osmislili zgradu, glavna je ideja bila da ulica prolazi ravno kroz nju kako bismo pronašli načine interakcije s građevinom koju neki tumače kao visoki, elitistički, kulturni dvorac.

Htjeli smo suvremenu umjetnost u Aarhusu učiniti smislenom i korisnom za široku javnost tako da posjetitelji ne moraju nužno ići pogledati izložbu, nego prošetati zgradom, posjetiti kafić, dovesti djecu te, zatim, ući u prostor s izloženim umjetničkim djelima i pomisliti kako bi ih bilo zanimljivo pogledati. Kada je zgrada sagrađena, ideja parka skulptura na krovu bila je prisutna od samog početka. Zbog toga smo išli u visinu koliko smo god mogli kako bismo dobili fantastičnu platformu za razgledavanje s koje se pruža pogled na cijeli grad.

Vaš je ured izašao iz skandinavskih okvira na međunarodnu scenu. To je dokaz uspjeha i ukazuje na vrlo zanimljivu budućnost. Gradite u Kini, na Novom Zelandu, u Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Poljskoj, SAD-u, Nizozemskoj, Australiji, Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj... Održavati tako velik ured iz Danske sigurno je teško. Koja je vaša strategija u ovom vrlo širokom polju arhitektonskih aktivnosti?

- Usredotočeni smo na rad na pravim projektima, s pravim klijentima, više nego na velik profit. Sudjelujemo u programu ponovne gradnje gradskog programa u Detroitu, u kojem radimo na golemu projektu. To je jedan od najzanimljivijih projekata na kojima sam radio. Sagrađeni gradovi jedan su od najvećih simbola civilizacije. Tako je lijepo da ljudi žive i razvijaju se jedni pokraj drugih u planiranim, povezanim jedinicama.

Kada je riječ o Detroitu, ljudi obrate pozornost; zanimljiv je to grad, ne samo zbog njegove veličine, nego i zbog njegove povijesti i naslijeđa. Kada govorimo o industrijalizaciji, grad nije bio samo pokretač američke, nego uvelike i svjetske industrijske revolucije. Bio je četvrti po veličini grad u SAD-u, tamo je izumljena tvornička traka za automobile, kao i prednapregnuti beton, ali i druge inovacije. U isto vrijeme grad se poistovjećuje i s pojmom slobode jer se radi o gradu s najvišim postotkom afroameričkog stanovništva, što je rezultat činjenice da je velik dio stanovništva još u doba Građanskog rata pobjegao s Juga i rada na poljima te se zaposlio u tvornicama u Detroitu.

Zatim, tu je glazbena scena: jazz, Motown, techno, hip-hop, garage rock, velik je to dio identiteta grada i njegovih brojnih slojeva. Zatim su došle 1960-e i pojava poznata pod nazivom White Flight. Bilo je nemira, rasla je nezaposlenost i srednja klasa se iselila u predgrađa. Detroit je doživio bankrot 2011. i ponovno 2013. godine. Grad je dosegnuo dno i sada može ići samo nabolje. Privatni investitori počeli su uvelike doprinositi ponovnoj gradnji grada. Na fotografijama Detroita dobro se vide djela Alberta Kahna, art déco, keramičke pločice, prekrasni detalji... Puno je takve arhitekture srušeno jer više jednostavno nije ispunjavala standarde ili je bila napuštena pa je bilo jeftinije i lakše srušiti je. Na njezinu su mjestu, pak, sagrađena parkirališta. Dakle, 50 posto građevina u centru grada sagrađeno je za automobile. Možete li vjerovati?

Više informacija potražite na - Dani Orisa 17

Foto: SHL Architects - Schmidt Hammer Lassen, Adam Mørk, Ralph Richter

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. studeni 2024 20:54