Bezvremenski drveni namještaj

Uporaba i izbor drva za namještaj došla je kao posljedica iskustvenih metoda. Tako je period renesense označio nov pristup izradi namještaja, kada je sve moralo postati luksuzno i skupo pa se biralo drvo, među najčešćim vrstama orah, trešnja i egzotične vrste. U modernije doba drvom su se bavili prvaci Bauhausa, s obzirom na to da su veliki arhitekti poput Le Corbusiera osim veličanstvenih građevina željeli ostaviti svoj trajan pečat i kroz komade namještaja.

– U Hrvatskoj je zanimljiv slučaj velikog Viktora Kovačića koji je u svojem preporoditeljskom utjecaju na Zagreb, osim određivanja vizure grada, dizajnirao niz uspješnih komada namještaja iz drva kojima je opremao svoje zgrade, a materijal se birao ovisno o interijeru. Prvi veliki i uspješni pokušaj stvaranja dizajniranog namještaja dovodi nas do Bernarda Bernardija čija su ostvarenja tada predstavljala vrh u europskoj proizvodnji namještaja. Vesele nas najave da će se obnoviti ta proizvodnja – kaže Marijan Kavran i dodaje kako je savijanje drva dovelo do pojave novih oblika u namještaju, a možda nam je najupečatljiviji primjer poznata bečka Thonet stolica, koja je izrađena od savijene i parene bukovine.

A ono što su danas svjetski poznati Numenovci, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je na snazi bila zabrana uvoza, jer se poticala domaća proizvodnja namještaja, bili su arhitekti Vlado Petričević i Vladimir Šobata, koji su za Oriolik dizajnirali garnituru Lovac Luka inspiriranu tradicijskom pokupskom drvenom kućom. Naime, inspiracija za garnituru proizašla je iz motiva hrvatskog ugla, odnosno vidljivog spoja spajanja kosim utorom i perom, tzv. lastin rep. Naslonjači, dvosjedi, stolići i stolci izrađeni od hrastovine izvozili su se u inozemstvo.