Carmen Mikuš

Teško je odmah poslije osnovne škole odlučiti čime se baviti u životu. Upisati li gimnaziju ili strukovnu školu, a svega nekoliko godina poslije i koji studij izabrati, je li to dobra odluka i kakva je budućnost te struke… Tih nekoliko sekunda razmišljanja i predomišljanja određuje cijeli život. No za Carmen Mikuš dvojbe nije bilo. Ona je, naime, sa samo 14 godina rastavila cijelu svoju sobu i odlučila izraditi novi namještaj. Otac je dozvolio, ali uz jedan uvjet – da obiteljski dom ne pretvori u radionicu. Tako su sav namještaj odvezli u susjedovo dvorište gdje su ga pilili i rastavljali te sastavljali nove elemente. Već je tada bilo očito čime će se Carmen baviti u životu.

I zapravo nimalo čudno jer je talent naslijedila od oca i djeda, s kojima je uvijek rado nešto izrađivala.

– Djed i otac cijeli život rade s rukama. Tako je djed izrađivao stolice, a ja bih uvijek bila negdje pored njega. Meni bi dao mali alat, a on bi radio s velikim – prisjeća se 31-godišnja produkt dizajnerica koja je nedavno imala prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Redizajnirano”, održanu u Centru za dizajn HGK.

Carmen je završila Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a do danas je radila brojne projekte koje valja spomenuti jer su odredili njezin rad. Već se na apsolventskoj godini zapošljava u tvrtki MM-Interijeri u kojoj počinje s projektiranjem interijera javnih prostora hotela i wellness centara. Po završetku studija počinje se samostalno baviti projektiranjem interijera i produkt dizajnom, ali 2009. odlazi u Split gdje radi na izvedbi interijera javnih prostora 180-metara dugačkog Ro-pax broda za francuskog investitora, koji trenutno plovi na liniji Marseille- Korzika.

Poveznica predmeta je iskoristivost, odnosno ponovna upotreba materijala ili proizvoda za dobivanje novih oblika

I koliko god čudno zvučalo da je jedna žena projektirala brod, izradila nacrte, bila prisutna tijekom cijele gradnje, nadgledala tehničku izvedbu, Carmen skromno kaže da je to bilo jedno veliko iskustvo. Krajem 2011. se vratila u Zagreb, a kako su brojni projekti stopirani zbog gospodarske krize, prepoznala je da je to savršen trenutak da izradi nešto svoje.

I tako su nekako nastali predmeti izloženi u Centru za dizajn HGK. Iako je Carmen nacrtala još nekoliko izložbi, one zasad nisu predstavljene javnosti jer, jednostavno pojašnjava, čekaju svoje pravo vrijeme.

– Bitno mi je da projekt bude bitniji od mene, da bude zaokružena priča. Stoga radim cikluse, a ovo je jedan od njih. Izradila sam uporabno-dekorativne predmete čija je poveznica iskoristivost, odnosno ponovna upotreba nekog materijala ili predmeta za oblikovanje novog proizvoda. Ideja je bila, naročito jer je recesija, promijeniti percepciju i produžiti životni vijek nekog materijala – kaže Carmen, dodajući kako je ciklus podijeljen na tri teme: redizajn ideje, materijala i djetinjstva.

Tako su, primjerice, “Tube” stolići i “Tube” lampe izrađene od otpada, točnije starih kartonskih tuba na kojima su još vidljivi utori od strojeva i koji ukazuju na njihov prijašnji život, a istodobno predstavljaju čvrst materijal zadržan u drugačijem obliku. “Reinvented” svjetiljka, pak, nastala je istraživanjem funkcionalnosti kišobrana, koji je manjim intervencijama i opletenom konstrukcijom pretvoren u rasvjetno tijelo. To je ujedno i redizajn Carmenine ideje, jer je sličnu svjetiljku izradila tijekom studija. Također, izradila je i stolić “Sjećanja”. Riječ je o maksimalno iskorištenoj ploči od pleksiglasa, koja je ostala iz prijašnjeg projekta i na taj način odredila oblik stolića s policom na kojoj se mogu odložiti mali suveniri.

– Redizajnirano djetinjstvo odnosi se samo na “Cofleke” tepih i tabure. Kad smo bili mlađi majka nam je plela kape sa coflekima, koje sam ja sada povezala da dobijem novi oblik. Bilo mi je bitno da su svi zahvati bili jednostavni, a predmeti transparentni. Tako su na stoliću vidljivi inoks vijci – pojašnjava i dodaje kako se svaki od predmeta u velikoj mjeri izrađuje manualno, a u cijeli je proces uključila i tradicionalne obrte.

A koji su joj daljnji planovi?

– Slijedi suradnja s modnom dizajnericom pa s akademskom slikaricom. Iako je moja prva ljubav produkt dizajn, živim od projekata i još me puno toga zanima. Sve želim probati. Svaki je novi projekt novo iskustvo, smatramda samjoš mlada i da još puno toga moram naučiti. Želim napredovati, a jednog bih dana voljela raditi i scenografiju – zaključuje.