Moj omiljeni kutak..

Fotografkinja Inia Herenčić: Moj omiljeni kutak... polica u dnevnom boravku

 Inia Herenčić
Na policama su se smjestile grančice, mali čiča Gliša kojeg mi je mlađa kći nacrtala da me čuva.. Ovo je moja zbirka emotivnih avantura

Fotografkinja Inia Herenčić, freelancerica, volonterka, dokumentarna fotografkinja, a ponekad i fotografkinja vjenčanja, ime je dobila po drvetu pinia.

- Kažu da ću zato uvijek ostati zelena, ha ha. Rođena sam prije 35 godina u Zagrebu gdje živim i danas. Komunikacijski menadžment završila sam radom “Fotografija kao sredstvo kulturnog komuniciranja”. Dugogodišnje iskustvo u freelancanju i volontiranju na raznim projektima, festivalima i umjetničkim događanjima usmjerila sam u otvaranje vlastitog obrta za usluge i produkciju. Odnos koji imam s fotografijom je proces shvaćanja sebe, ali i karta i putokaz koji me vodi na stalna putovanja, i fizička i ona tiha, samo u meni - kaže nam Inia čiji su radovi objavljeni u nacionalnim izdanjima svjetski poznatih magazina kao što su National Geographic Hrvatska i online Italian Photo Vogue.

image
Inia Herenčić

Kaže kako voli svaki kutak u svojoj kućici gdje živi s kćerima Ian i Eni te suprugom.

- U ovom svijetlom potkrovlju živjela sam sa svojom obitelji kao djevojčica. Naš stan je ponekad atelje i živo tijelo koje se lako transformira: uz ploču koja svira s gramofona, svjetlost koja njime putuje ili uz radove koji se nađu na zidu - priča nam kreativna fotografkinja čiji omiljeni kutak čine police gdje drži fotografske knjige.

- Svaka knjiga ima svoju priču i putovanje do mene. Jednu, od najdražeg fotografa, pronašla sam u jednom malom antikvarijatu dok sam lutala New Yorkom, dok je druga tu kao podrška i inspiracija u stvaranju od obitelji iz Amsterdama. Knjigu Brucea Davidsona pronašla sam u Berlinu. Jako je velika i teška te sam je nosila cijeli dan na ramenu. Jednu mi je mama poklonila. Jedna je s putovanja po Francuskoj. Svaka čuva posvete i uspomene... - nostalgično kaže Inia i dodaje da voli kako se svjetlo dana igra s ovim zidom, a ovdje se i njihova kujica voli zavlačiti pod stolac.

- Tu su i prvi akt na platnu moje starije kćeri koji je nacrtala sa šest godina te obiteljska fotografija s jednog od kampiranja u Italiji koju je također ona napravila. Nekoliko starih analognih fotoaparata mojih roditelja i koja biljčica. Na policama su se smjestile grančice, kamenčići koje ponesem s planine ili mora, mali čiča Gliša kojeg mi je mlađa kći nacrtala da me čuva, figurica jedne male vile koju mi je tata poklonio, keramička zdjelica koju smo bojali u Portlandu, osušeni buketići planinskog poljskog cvijeća koje mi kćeri uberu... Ovo je moja mala zbirka emotivnih avantura - zaključila je Inia Herenčić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. studeni 2024 12:54