Iskustvo ili ambicija? Oboje!

Sraz generacija. Tako smo nekako zamislili ovaj intervju. S jedne strane iskustvo i brojni uspješni, nagrađivani projekti, a s druge strane mladost i ambicija. Kako gledaju na svijet, kako na svoju struku, a kako se opuštaju? Ista pitanja postavili smo Nikoli Žiniću, grafičkom dizajneru i jednom od osnivača grupe agencija za tržišno komuniciranje Bruketa&Žinić&Grey koja posluje od 1995., kao i Krešimiru Lončaru, također dizajneru koji se specijalizirao za digitalni UX/UI dizajn (i u odgovorima među ostalim pojasnio što to točno znači), a trenutačno je sa svojih 26 godina najmlađi član kolektiva zagrebačke podružnice agencije Bruketa&Žinić&Grey.

Prije svega zanimalo nas je kako pristupaju novim projektima, što ih motivira i inspirira, a što ljuti te kakvo je po njima trenutačno stanje dizajna u Hrvatskoj. Kada smo prikupili sve odgovore, bilo je posebno zanimljivo vidjeti u kojim se područjima njihova razmišljanja razlikuju, a u kojima se, unatoč razlikama u iskustvu i godinama, potpuno slažu.

• Što je za vas dobar dizajn?

NIKOLA ŽINIĆ: Dobar dizajn je onaj koji na dobar i inspirativan način te dobrom idejom rješava komunikacijski problem i prenosi poruku.

KREŠIMIR LONČAR: Za mene je dobar dizajn prije svega funkcionalan dizajn, tj. onaj dizajn koji čini proizvod korisnim. Pritom ne smijemo zanemariti estetsku kvalitetu.

• A što je stil?

N.Ž.: Svaki dizajner ima neki svoj stil koji gradi prema svojoj osobnosti. Na neki način je teško doći do svog stila jer tijekom vremena postanemo podložni autocenzuri i sami sebe propitujemo. Ali generalno stil dolazi iz osobnosti i vlastitih afiniteta.

K.L.: Uf, dobro pitanje na koje nemam kratak odgovor osim dublje filozofske rasprave. Ukratko, mislim da je uloga nas dizajnera u tome da stil stvaramo ili kopiramo.

• Zašto ste se odlučili početi baviti dizajnom?

N.Ž.: Cijeli sam život nešto crtao, od stripova do grafita. Prvo sam studirao arhitekturu, ali nekako mi se učinilo da je dizajn puno lakši. Prijelomna je točka bila kada sam shvatio da treba od 3 do 5 godina da se izgradi kuća koju si osmislio i tek onda vidiš da bi možda bilo bolje da je neki prozor malo više lijevo, a tada više nema popravaka... ne možeš srušiti kuću. Tada sam shvatio da je dizajn puno dinamičniji i da svojim senzibilitetom meni puno više odgovara.

K.L.: Oduvijek sam bio vizualni tip, ponekad se puno lakše izražavam vizualnim nego usmenim ili pismenim putem. Valjda sam imao tu sreću da sam od malih nogu znao što želim, a na kraju mi je hobi postao posao.

• Da niste dizajner, bili biste...

N.Ž.: Vjerojatno bih igrao nogomet.

K.L.: Vjerojatno kuhar. Volim kuhati. Za sebe i druge.

• Da se morate odlučiti za jednu vrstu dizajna, koja bi to bila?

N.Ž.: Uvijek bih odabrao grafički dizajn.

K.L.: Definitivno digitalni dizajn (još specifičnije UX/UI dizajn). Danas u prosjeku provodimo više od pola dana gledajući u tih 4-5 ili više inča ekrana i mislim da se lagano budi svijest kod korisnika, tj. potrošača, a onda i kod samih klijenata koji počinju shvaćati važnost ove vrste dizajna i mogućnosti koje se nude.

• Koje su najveće prednosti, a koje mane hrvatskog dizajna?

N.Ž.: Mi ovdje funkcioniramo, neću reći u neimaštini, ali u ograničenim uvjetima i imamo priliku iz težih uvjeta stvoriti dobru stvar. To te često natjera da eksperimentiraš i snalaziš se u različitim situacijama da bi došao do kvalitetnog dizajna pa tu možda imamo prednost u odnosu na svijet jer kroz eksperimentiranje možemo naći nove izričaje. Mana je to što smo mala zatvorena zajednica i jako teško probijamo barijere i granice prema inozemstvu.

K.L.: Budi se svijest o tome da se i u jednoj maloj sredini kao što je Hrvatska može raditi dobar dizajn, što pokazuju razne nagrade i sve više velikih klijenata koji dolaze kao rezultat toga. Smatram da imamo što ponuditi i izvan granica. Pitanje je znamo li to 'prodati' i na koji način to radimo.

• Nudi li hrvatski obrazovni sustav dovoljno znanja mladim dizajnerima i mogu li konkurirati na tržištu?

N.Ž.: U današnje je vrijeme samoobrazovanje broj jedan. Mladi ljudi prilično lako mogu učiti o apsolutno svakom području jer su im dostupna sva znanja ovoga svijeta i samo o osobi ovisi želi li ta znanja upiti ili ne. Naš je obrazovni sustav ne samo u dizajnu, nego i u drugom područjima ipak malo zaostao i kaska za svjetskim sustavima. No, to ne može biti opravdanje mladima da se ne obrazuju, da ne idu naprijed i da ne pokušaju pronaći svoje mjesto na globalnom tržištu.

K.L.: Smatram da nudi, ali uvijek postoji prostor za dodatno napredovanje, posebice u kontekstu već spomenutog digitalnog dizajna. Što se tiče same konkurentnosti na tržištu, uvijek se vodim za onom 'vrijediš koliko znaš'. Mislim da u jednom trenutku svi trebamo procijeniti je li ovo što dobivamo kroz neko 'nametnuto' obrazovanje dovoljno da budemo konkurentni? Milenijalci, a posebno generacije nakon, imaju tu mogućnost da su im informacije i znanje 'one click away', što nije bio slučaj kod naših roditelja te baka i djedova.

• Kako ocjenjujete trenutačno stanje na domaćoj dizajnerskoj sceni?

N.Ž.: Puno bolje nego što je bilo prije. Napreduje iz dana u dan. Studij dizajna u Zagrebu počeo je pokazivati rezultate, sve se više školovanih dizajnera pojavljuje na tržištu. Općenito se i kultura dizajna promijenila prema boljem, a i Hrvatsko dizajnersko društvo kao krovna institucija puno bolje funkcionira danas nego što je to bio slučaj prije. Nekad nisu imali ni vlastiti prostor, a danas se bore za prava i zastupaju interese.

K.L.: Ne znam je li to samo trenutačno stanje, ali mi se čini da ima previše recikliranja.

• Koje kvalitete dizajner treba imati da bi bio uspješan?

N.Ž.: Treba ga zanimati apsolutno sve na svijetu i treba poznavati sve sažetke ovoga svijeta. Znači ne mora nužno pročitati cijelu knjigu, ali mora poznavati sažetak. Mora biti znatiželjan i treba se konstantno educirati i učiti nove stvari. Uz to, trebao bi razumjeti problem koji treba riješiti.

K.L.: Mislim da prije svega treba poznavati alate kojima radi. Definitivno treba imati oko za detalje, što ponekad može biti presudno. I naravno, treba biti kreativan ili bar težiti tome.

• Koje kvalitete projekt treba imati da bi bio uspješan?

N.Ž.: Treba biti vrlo jasno postavljen problem koji treba riješiti, treba postojati dobar tim ljudi koji međusobno dobro funkcionira kako bi riješili taj komunikacijski problem i treba imati dovoljnu dozu hrabrosti da se može predložiti, prihvatiti i na kraju distribuirati neka neočekivana rješenja, a ne baratati očekivanim.

K.L.: Svi mi u branši tragamo za nekim svetim gralom ili bar velikom idejom. Mislim da je dobra upućenost pola posla. Ostalih 50% je klijent s velikim budžetom i razumnim rokom.

• Koji su najveći problemi s kojima se dizajneri susreću u Hrvatskoj?

N.Ž.: Često se zna reći da problemi dolaze iz ograničenog budžeta. Ipak, mislim da je najveća barijera dizajner sam sebi jer se može dogoditi da pokušava zadovoljiti svoj ego umjesto da uspješno riješi problem. Također, može se susresti s autocenzurom, odnosno pitanjem je li to što sam napravio dovoljno dobro.

K.L.: Smatram da smo i dalje vrlo konzervativno društvo s puno društvenih podjela. U takvom okruženju je izazovno stvarati, često se iz takvih ograničenja rode inspirativna rješenja. No u svemu tražimo simboliku i imam osjećaj da se previše energije troši na krive stvari. Također, edukacija o važnosti i općenito potrebi za dizajnom je nešto što kao društvo još nismo sasvim usvojili, ali na to gledam kao sastavni dio svojeg posla.

• Koji je najteži dio vašeg posla?

N.Ž.: Najteže mi je kada se pojavi dobra ideja, ali na kraju ne bude prihvaćena, a ne može se reciklirati i primijeniti na neki drugi projekt pa završi u ladici zbog ograničenosti budžeta ili nerazumijevanja s druge strane.

K.L.: Objasniti običnim smrtnicima što zapravo znači UX/UI kratica. Doslovno značenje tih dviju kratica bilo bi User Experience odnosno User Interface. Zadatak UX/UI dizajnera je da kreira pozitivno i funkcionalno 'korisničko iskustvo' uzimajući u obzir i njegov vizualni izgled i način interakcije. Smatram da dizajn nije samo kako nešto izgleda, dobar UX odnosno UI je rezultat detaljnog istraživanja te shvaćanja potreba korisnika. Ukratko, UX/UI kao fora, ako ga morate objašnjavati nije toliko dobar. :)

• A najljepši?

N.Ž.: Kad dobra ideja uspije i bude prihvaćena:)

K.L.: Kad znaju što znači UX/UI kratica. Možda će zvučati kao klišej, ali želim vjerovati da kroz dizajn mogu utjecati na bolju kvalitetu nečijeg života bilo da se radi o proizvodu, usluzi ili nečem trećem.

• Tko je po vama najvažniji hrvatski dizajner/ica i zašto?

N.Ž.: Jako volim radove Mihajla Arsovskoga, Borisa Bućana, Ivana Picelja... Oni su na neki način mojoj generaciji bili uzor jer su postavili nove temelje na kojima se i danas bazira hrvatski dizajn i određuje njegov stil. Posebna su inspiracija jer su u jako ograničenim uvjetima dolazili do super i neočekivanih rješenja i kroz ideju i kroz tipografiju. S pozicije onoga što mi imamo danas i načina na koji su oni radili, zanimljivo je koliko su imali kvalitetnije radove nego što ih mi radimo.

K.L.: Ne znam smijem li osim Davora i Nikole spomenuti nekog trećeg (smijeh), ali uvijek sam pronalazio inspiraciju u plakatima Borisa Bućana te radovima Ivana Picelja.

• Postoji li neki trend koji vam je posebno uzbudljiv ili posebno dosadan?

N.Ž.: Recikliranje punka mi užasno ide na živce. Stalno se pojavljuju neki dizajneri koji u njemu nalaze inspiraciju, a punk je bio samo jedan i njegova reinterpretacija danas nema apsolutno nikakvog smisla.

K.L.: Conversational interfaces je nešto o čemu se dosta priča u posljednje vrijeme. Chatbot je vjerojatno buzzword godine i očekujem da će većina brendova slijediti taj trend te iskoristiti prilike i izazove koje nudi. Korisnici sve više vremena provode unutar aplikacija za dopisivanje što postaje novi kanal za distribuciju sadržaja ili određene poruke.

• Treba li trendove slijepo pratiti?

N.Ž.: Treba imati dobar balans između praćenja trendova i nametanja vlastitih originalnih ideja. Trend treba pratiti kako bi se naučilo i shvatilo zašto se on uopće pojavio i zašto se 'uhvatio' na tržištu. S trendovima treba i eksperimentirati da bi se upoznalo s njima, ali ih ne treba slijepo slijediti. Mislim da je ipak puno važnije iz sebe izvući osobnost i izraziti osobni stil, a 'igranjem' s trendovima ga dodatno razvijati i unaprijediti vještine kako ne bismo postali dosadni.

K.L.: Ne treba. Ali ih treba uzeti u obzir jer su oni neki puls, tj. pokazatelj kako društvo trenutačno diše.

• Što biste naveli kao svoj najveći uspjeh u životu?

N.Ž.: Najvećim uspjehom smatram činjenicu da se i dalje svako jutro probudim nabrijan i idem na posao koji me veseli. Još mi je svaki dan veliki izazov i dok god tako bude, doživljavat ću to kao veliku sreću.

K.L.: Definitivno to što sam uspio pronaći stalni posao a da nisam bio član iti jedne političke stranke. Osim toga, mislim da me čeka još puno neuspjeha i uspjeha u životu.

• Što radite kad ne radite?

N.Ž.: Trenutačno imam malu bebu koja mi je generalna preokupacija.

K.L.: Dizajniram. Možda zvuči patetično, ali posao mi je ujedno i hobi. Osim toga, pokušavam što više biti u pokretu, drugim riječima ispušni ventil mi je neka vrsta sportske aktivnosti.

• Koji vam je omiljeni oblik zabave?

N.Ž.: Videoigrice, trčanje, aktivnosti u prirodi, čitanje i edukacija.

K.L.: Duge šetnje parkom i sve što vole mladi.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media