Još danas i sutra ne propustite projekt zagrebačkih ‘Dvorišta’

Prvo što ćete primijetiti u dvorištu Demetrove 11 stari je bunar s nadstrešnicom pokrivenom šindrom iz kojeg se voda vadila pomoću velikog kotača. Posljednji gornjogradski bunar – i jedini takav u Zagrebu – nalazi se u sklopu nekadašnje palače Balbi, kako su tu građevinu nazivali stariji Zagrepčani. Njena posljednja vlasnica bila je barunica Kornelija Balbi koja je 1924. godine palaču dala u dobrotvorne svrhe. U svojoj je oporuci navela kako joj je želja da kuća ostane sačuvana u izvornom stilu, jednako kao i bunar iz kojega su, iako se radilo o plemićkoj kući, vodu crpili svi stanari Blatne ulice, kako se nekada zvala Demetrova.

Staroslavenski institut

Upravo taj bunar bio je glavno mjesto od kojega su pošli organizatori manifestacije “Dvorišta”, Katapult promocija, G.A.D. produkcija i Turistička zajednica grada Zagreba koji su otvaranjem gornjogradskih dvorišta za javnost željeli oživiti turističku ponudu na Gornjem gradu. Palača Balbi podignuta je uz sam rub nekadašnjih zidina Gradeca, a s lijeve strane dvorišta, oblikovanog kao perivoj, nekada se nalazila konjušnica. Od 1952. u palači je smješten Staroslavenski institut čiji nam djelatnici otkrivaju da je i unutrašnjost palače očuvana u izvornom ruhu. U palače se, nažalost, nije moglo ulaziti, no, kako kažu organizatori, postoji ideja da se sljedeće godine organiziraju i stručni obilasci, što je bila želja velikog broja posjetitelja.

Vlasnici grofovi

U neposrednoj blizini palače Balbi, na uglu Opatičke i Demetrove, nalazi se palača Erdödy-Drašković. Riječ je o baroknoj palači koja je krajem 18. stoljeća građena za grofa Aleksandra Erdödyja na zapadnoj strani nekadašnjih Novih vrata, odnosno sjevernog ulaza u grad. Neki izvori smatraju kako je moguće da je i tu palaču gradio tada vrlo traženi Bartol Felbinger, istaknuti predstavnik arhitekture klasicizma. Godine 1834. palaču je od Erdödyja kupio grof Franjo Drašković i dao je nadograditi jednokatnim krilom. Palača je znamenita i po tome što je ovdje svoje djetinjstvo provela prva hrvatska operna primadona, grofica Sidonija Erdödy Rubido, a od 1947. u njoj je smješten Državni arhiv u Zagrebu. Niže niz Opatičku, na kućnom broju 19, vrata svog dvorišta Zagrepčanima je otvorio i Antun Milovac. On je druga generacija vlasnika, a rođen je, kaže, preko puta, na mjestu današnjeg grčkog veleposlanstva. Njegova obitelj kuću je kupila od plemenite Leopoldine čiji je suprug bio general. U 100 četvornih metara veliko dvorište Milovac je uložio puno truda i ljubavi: sâm ga održava, a savjetima često pomogne i sin, po struci arhitekt.

Ranarnik, fiškal i Matz

Nekada je, ističe Milovac, na tome mjestu bila drvena kuća u vlasništvu obitelji gradskog senatora Matije Stručića, a 1835. kupio ju je ranarnik (liječnik, op. a.) Adam Skully te ju još iste godine prodao varoškom fiškalu Franji Banu. Godine 1901. u ovoj je kući rođen skladatelj i violončelist Rudolf Matz, a dok je kuća još uvijek bila drvena, u njoj je živjela Franjina kći Hedviga Ban. Ona se i sama pomalo bavila skladanjem, a ušla je u povijest kao velika ljubav Vatroslava Lisinskog. Posljednje smo obišli dvorište Atelijera Meštrović u Mletačkoj ulici. Nakon povratka iz Londona u Zagreb 1919. godine slavni kipar u Mletačkoj je ulici kupio tri parcele na brojevima 6, 8 i 10. Kuću na broju 6 je srušio i potom sagradio atelijer s unutarnjim vrtom, a kuću na broju 8 preuredio je u dom u kojem je do 1942. živio s drugom suprugom Olgom i djecom. Ta je kuća imala zajedničko dvorište s kućom na broju 8, koju je nakon rastave darovao prvoj supruzi Ruži, a dvorište je danas pregrađeno zidom.

“Svako dvorište ima svoju priču” slogan je kojim su manifestaciju promovirali organizatori. Stoga, ako se zaželite daška gornjogradske romanse, svakako navratite u jedno od četiri dvorišta i prepustite se uživanju uz čašu vina, dobar zalogaj, akustične svirke ili koncerte klasične glazbe.

Program traje do nedjelje 26. srpnja.

Više informacija potražite na njihovoj facebook stranici: Dvorišta

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!

Foto: Neja Markičević/Cropix, Muzej grada Zagreba