Inspirirani velikom apartmanskom ponudom u Hrvatskoj, problemima koje posrednici postavljaju pred vlasnike apartmana i pitanjem kako se istaknuti u toj masi, Galerija ULUPUH je u suradnji s kustosicom Elizabetom Wagner organizirala izložbu "Apartman", koju možete pogledati do 15. ožujka, na adresi Ilica 13/1 u Zagrebu, radnim danom od 10 do 17 sati i subotom od 10 do 13 sati.
- Prvotna ideja bila je da Galeriju ULUPUH transformiramo u idealni apartman u kojem bi se radovi umjetnika i članova ULUPUH-a izložili i prezentirali u svojoj funkciji (autorski tanjuri na dizajnerskom stolu i sl.), no s obzirom na to da umjetničko izlaganje u suvremenom društvu ima prvenstveno volonterski karakter, nije bilo moguće takav koncept ostvariti bez velikih troškova. Stoga molim posjetitelje da zamisle radove smještene u interijer vlastitog doma ili apartmana iako su isti izloženi na više-manje klasičan galerijski način. Pri postavu sam pokušala postići da radovi budu raspoređeni prema funkciji i u prostoru izloženi na vizualno prihvatljiv način - kaže Elizabeta Wagner, kustosica izložbe s kojom smo razgovarali o ovoj važnoj izložbi. Evo što nam je rekla.
* Kako ste došli na ideju o ovakvoj izložbi? Koji je bio motiv?
Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti okuplja umjetnike, profesionalne dizajnere na gotovo svim poljima potrebnim da bi se prestižno i vrhunski uredio neki interijer. Od 2019. aktivno surađujem s ULUPUH-om na izložbenom programu i kao kustosica sam imala priliku upoznati mnogo divnih ljudi i kvalitetnih umjetnika. No svi oni imaju jedan zajednički problem, a to je plasman radova, umjetničkih djela uporabne vrijednosti na hrvatsko tržište. Od pandemije je tržište utihnulo, a kriza i rat na europskom tlu su samo još pogoršali stanje. Prije desetak godina situacija je bila puno bolja, točnije do trenutka kada se ugasila Zadruga likovnih umjetnika Hrvatske (LIKUM), koja je u svojim galerijama nudila široku paletu radova s područja primijenjenih, ali i klasičnih, lijepih umjetnosti koje su bile lako dostupne građanima i turistima. Umjetnost se kupovala kao poklon, za obilježavanje važnijih godišnjica, kao suvenir ili pak iz vlastitih vizualnih potreba. Tržište je pokušalo kompenzirati nestanak LIKUM-a privatnim galerijama, ali one specijalizirane za primijenjenu umjetnost su izostale i zamijenile su ih suvenirnice ili trgovine s robom iz jeftinog uvoza, često proizvedenom u Kini. S vremena na vrijeme pokrenu se umjetničke akcije nalik Artomatu, HUSH-HUSH marketu, Projekt Ilica: Q‘ART koje malo udahnu živosti dotičnom tržištu.
Stanujem u Zagrebu gdje nije moguće ne primijetiti da se mnoštvo stanova u gradu prenamijenilo u apartmane. Vlasnici tih apartmana negdje su morali kupiti opremu za prostore koje iznajmljuju, a razumljivo je da im je u interesu dobiti što kvalitetniji interijer za što manje novca. Neki su se dosjetili iskoristiti elemente iz vlastitih građanskih stanova što je rezultiralo zgodnim shabby-chic interijerima, dok su drugi pohrlili u velike robne kuće po opremu i dekoracije. No, ponuda tih trgovina je ograničena i, iako se mijenja i poboljšava iz godine u godinu, ona ne može pružiti pravu originalnost onome tko oprema prostor. S obzirom na sve to, nije bilo teško povezati umjetničku ponudu s apartmanskom potražnjom.
* Kako je izložba zamišljena? Što sve posjetitelji mogu vidjeti na njoj?
Izložbu sam zamislila kao umjetničkim predmetima opremljen stambeni prostor, tj. apartman. Klasični galerijski postav predstavlja umjetnički predmet izložen na postamentu, kubusu koji ga ističe u prostoru. Njegova je pozicija dodatno naglašena galerijskom rasvjetom i pripadajućom legendom. U ovom slučaju, predmeti su izloženi u prostoru kao da se nalaze u apartmanu. Komplet za čaj je na umjetničkim tkanicama okružen podmetačima, a preko kubusa koji simuliraju krevet prebačena je dekica. Kraj nje na podu su papuče, a na stoliću pored fotelje nalaze se fotoknjige, da ih posjetitelj prolista u trenucima odmora. No male predmete izrađene od skupocjenijih materijala ipak sam izložila ispod staklenih zvona.
* Kako komentirate opću apartmanizaciju u Hrvatskoj?
Ovo nije pitanje s područja likovnosti, ali svi Hrvati vole pametovati, pa ću i ja malo: osobno smatram da nije dobro ‘staviti sva jaja u isti koš‘. Turizam u Hrvatskoj trenutno je ‘in‘ kao jednostavan izvor zarade. No, mislim da bismo trebali posvetiti pažnju i drugim privrednim granama osim turizma jer je on posebno osjetljiv na stres (klimatski, ekonomski, geopolitički itd.), a mi živimo u sve samo ne mirnim i stabilnim vremenima. S druge strane, događa nam se gentrifikacija gradova pa stare gradske jezgre npr. Zadra, Šibenika, Splita ili Zagreba više ne nastanjuju građani koji žive u tim sredinama, nego turisti koji jedu u restoranima, obilaze muzeje (rjeđe galerije) i spavaju u apartmanima. Gradovi polako gube svoju osnovnu svrhu, svoj identitet i lokalno stanovništvo u gradskim jezgrama radi, ali više ne živi. Život se preselio na periferiju gradova, a centri su (p)ostali prepušteni turizmu: apartmanima, hotelima i ugostiteljskim objektima. U Zagrebu, posebno nakon potresa, vidljiva je tendencija zadiranja u postojeću urbanu cjelinu; uklanjaju se markantne zgrade pod izlikom nemogućnosti obnove i zamjenjuju se sigurnijom, ali i jeftinijom ‘modernom‘ izgradnjom. Time grad gubi osebujnost i originalnost. Slično se događa i na moru; tradicionalno se zamjenjuje novim. Ako zgrada nije posebno zaštićena kao spomenik kulture, ona će dobiti jeftine plastične prozore i škure, termofasadu itd., što je pozitivno na nivou same zgrade i njezinih stanara, ali kada to napravi cijeli gradić na obali, on se iz tradicionalnog primorskog mjesta pretvara u nešto monotono, bezlično i neprepoznatljivo. S obzirom na sva tehnološka dostignuća u arhitekturi i građevini, danas se životni prostor može modernizirati i istovremeno sačuvati originalan, tradicionalni duh - samo treba htjeti i znati kako za što ima više nego dovoljno primjera u uređenim urbanim cjelinama u Europskoj uniji.
* Što sve jedan dobar apartman mora imati? Što je najvažnije, a što nije toliko važno?
Dobar apartman, osim što mora zadovoljiti osnovne potrebe gosta (dobra usluga, čistoća, mir, pristupačnost, tehnološka opremljenost itd.), treba ostaviti ugodan i snažan dojam da gostu ostane u živom sjećanju kako bi ga preporučio drugom namjerniku. Stoga je vrlo važno održavati kontinuitet kvalitete, očuvati dobre ocjene i osvježavati ponuđeno, ističući se time u mnoštvu generičke ponude apartmana.
* Koje komade možemo vidjeti na vašoj izložbi i zašto baš te?
Početkom godine ULUPUH je raspisao natječaj za izlaganje na ovoj izložbi. Na natječaj se javilo 47 umjetnika sa stotinjak radova od kojih je stručni žiri odabrao 57 radova 39 autora. Na izložbi izlažu: Kristina Antolić, Stjepan Balja, Janko Belaj, Zdenka Bilušić, Tea de Both, Marita Burić Teskera, Nenad Dević, Ljiljana Fabijanić, Damir Facan-Grdiša, Smiljka Franjić, Igor Galaš, Snježana Hladni, Vesna Jakić, Draženka Jalšić Ernečić, Nataša Kabalin, Vesna Kolobarić, Gabrijela Kozarić Budiša, Ana Kujundžić, Eta Linčir, Ljubica Lovrenčić, Lidija Mikluš, Zlatko Odrčić, Zoran Osrečak, Mario Periša, Božica Petković, Luka Petrinjak, Danijela Pičuljan, Marijana Pišonić, Vesna Pleše, Snježana Pokos-Vujec, Petra Podnarčuk, Karmen Ptičar, Nikolina Rodić Grgac, Milena Rogulj, Sanja Šebalj, Zdenko Šlibar, Sonja Turner Fegić, Irena Vodišek Babaja i Bojana Vuksanović, te dvije pozvane umjetnice Ada Kezić i Tatjana Grgurina Vučetić.
Djela izložena u galeriji (osim onih isključivo dekorativne namjene kao slika ili fotografija na zidu ili skulptura u prostoru) trebala su, osim likovne vrijednosti, zadovoljiti uvjet ‘primjenjivosti‘ u nadi da će biti interesantna vlasniku za opremu apartmana.
* Želite li još nešto važno dodati?
Da, neki od ovdje izloženih predmeta mogli bi se svesti pod nazivnik ‘ekskluzivno‘, ali predstavljeno je i mnoštvo onih koji odišu jednostavnim i dobrim dizajnom, i mogli bi se proizvoditi u manjim serijama kao originalna apartmanska oprema. Stoga se nadam da smo uspjeli predstaviti umjetnički obogaćeni interijer; onaj koji bi mogao vlasniku apartmana pomoći da svom interijeru pridoda vizualnu, ali i ekonomsku vrijednost. Nadam se da sam realizacijom ove izložbe uspjela zasijati sjeme buduće suradnje između vlasnika apartmana, turističkih djelatnika i umjetničke zajednice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....