Made in Croatia: Krisztian Lacković

Oni istodobno sviraju i plešu, a poneki se od buke drže za glavu. Napravljeni su od recikliranih materijala, poput čeličnih šipki i vodovodnih cijevi, a nazivaju se LightMani. Njihov je stvaratelj ekološki osviješten arhitekt koji u slobodno vrijeme izrađuje otkačena, duhovita rasvjetna tijela

Drugačiji? Da. Duhoviti? Da. Otkačeni? Da. Reciklirani? Da. I prenamijenjeni? O, da! To je, očito, ta dobitna kombinacija koja nas svaki put, bez obzira na to o kojem je predmetu riječ, oduševljava. Iznova. I bez iznimke. Isto je bilo i kad smo prvi put, u stanu arhitektice Anete Mudronje, ugledali duhovite lampe u obliku ljudskog tijela. Nismo previše razmišljali, odlučili smo odmah upoznati autora Krisztiana Lackovića i doznati ne- što više o njegovu radu.

Iako možda i nije bitno za našu priču, ali prvo nas je zanimalo odakle potječe njegovo, za naše podneblje neobično ime. – Baka je bila Mađarka, pa eto… – kaže. No, da ne duljimo. Krisztian je 35-godišnji arhitekt zaposlen u Hrvatskoj pošti, koji u slobodno vrijeme izrađuje rasvjetna tijela, što možda i ne bi bilo zanimljivo samo po sebi da ne koristi odbačeni materijal i kreira nove predmete otkačenih oblika koji mame osmijeh na lice.

Krisztianov cjelokupan rad, naime, baziran je na recikliranju materijala, što zapravo karakterizira njegovu svijest o ekologiji. Sve su lampe napravljene od recikliranih dijelova, a nas je privukla serija LightMan, izrađena većinom od starih čeličnih šipki, žica nekadašnjeg računala i vodovodnih cijevi, a koja vas ne može ostaviti ravnodušnima.

Od početka ideje do realizacije lampe Krisztianu je potrebno dva do pet tjedana, a sve počinje bravarskim radovima, rezanjem i varenjem cijevi.

Osim oblika, na primjer LightMana koji se drži za glavu i, kaže Krisztian, sasvim slučajno posjeća na “Krik”, najpoznatije djelo norveškog slikara ekspresionizma Edvarda Muncha, zatim LightMana sak- sofonista ili onog koji svira frulu, prvu neočekivanu, duhovitu i efektnu dosjetku uočava Beri. A to je prekidač na ‘najosjetljivijem’ dijelu tijela, ali Krisztian za to ima logično objašnjenje.

– Serija se zove LightMan, a ne LightWoman isključivo zato što sam prekidač htio integrirati u ljudsku figuru, a vizualno opravdanje za to sam zasad našao jedino na muškom tijelu pa je prekidač uvijek na istom dijelu tijela – kaže dok u studiju namještamo set za snimanje i pojašnjava kako je počeo izrađivati lampe.

– Već na fakultetu shvatio sam da mi leži izrada maketa i prostornih prikaza. Prva maketa od čelika bila je maketa spiral- nog stubišta koje sam zavario na trećem semestru. Prvi malo ozbiljniji radovi su bile skulpturice od čeličnih šipki kojima sam, režući ih, savijajući i vareći, dobivao ljudske figure u raznim položajima i odnosima, a koje sam poklanjao dragim osobama. Paralelno s tim počeo sam izrađivati različite svjetleće predmete. Oduvijek me zanimala igra izvora svjetlosti i predmeta postavljenih ispred njega, te sjene kao rezultata te igre. Serija LightMan je spoj tih dviju strasti, modelarstva i izrade lampi – dodaje.

Svi su njegovi radovi, pa tako i ova serija, unikati i nikada ne radi dvaput isto. Voli, kaže, nove oblike, novu kompoziciju, novi odnos tijela u odnosu na prostor, novu napetost…- Svaki LightMan stavljam u novi odnos sa samim sobom ili s nekim predmetom. Igram se s ‘uravnotežavanjem’ pojedinih dijelova tijela te pokušavam dobiti dina- miku, pokret, geg… Proces izrade svakog novog LightMana počinje osmišljavanjem novog gega. Vrtim u glavi svaki detalj i ne počinjem s izradom dok god mi sve ne ‘sjedne’. Nakon usvajanja ideje, počinjem prikupljati dijelove potrebne za izradu lampe. Kad prikupim sve što mi treba, čekam prvi slobodan vikend i počinjem raditi – ističe i dodaje da lampe izrađuje bez nacrta, sve iz glave.

Počinjem s bravarskim radovima. Čelične šipke, cijevi i ploče režem, savijam i varim… Tijelo izrađujem uvijek od cijevi, budući da u nju ugrađujem električni prekidač. Nakon toga radim prihvat za grlo i žarulju. Zatim dolaze na red ruke i noge koje izrađujem od čeličnih šipki te na kraju spojeno tijelo stavljam u poziciju ravnoteže i varim na čeličnu bazu. Nakon bravarskih radova povlačim električne kabele, ugrađujem prekidač i grlo, spajam uzemljenje. Na kraju završno obrađujem površinu, almpu bojam ili samo lakiram bezbojnim lakom – kaže. Cijeli proces, od usvajanja ideje do realizacije, a ovisno o zahtjevnosti pojedina rješenja, traje od dva do pet tjedna. Često se trudi naglasiti da su određeni dijelovi lampe prvotno bili dio neke druge priče, odnosno dio nekih drugih uređaja koji su iz određenih razloga izbačeni iz upotrebe, a pri izradi često koristi princip modeliranja iz jedne druge serije lampi. Na taj je način u pojedinim modelima serije LightMan aproksimirao saksofon i trubu, koji su izrađeni od vodovodnih cijevi. Budući da su lampe robusne i nemaju mnogo dijelova koji bi se mogli uništiti, praktički su vječne, a kolekciju možete vidjeti na Facebook stranici RecycLight – reciklirani dizajn.