Novi projekt arhitekta Davora Senečića i studija S.E.N.D.

Kultna zagrebačka restauracija “K Zagorcu”, smještena na uglu Frakopanske i Varšavske ulice, već nekoliko godina zjapi prazna, razbijenih prozora, no to bi se moglo promijeniti novim projektom koji za Frankopansku broj 13 priprema arhitekt Davor Senečić iz studija S.E.N.D. – Restauracija “K Zagorcu” bila je popularno sastajalište Zagrepčana i mnoge predratne generacije ondje su imale maturalne zabave. Mi smo predvidjeli reinterpretaciju objekta s dodatnim sadržajima pa bi tu bio i jedan mali boutique hotel, a u drugom krilu stambeni objekt.

Došli smo na ideju napraviti neku vrstu slojevite arhitekture, gdje bi restauracija “K Zagorcu” bila primjer gradnje iz 19. stoljeća, središnji korpus zgrade željeli smo posvetiti arhitekturi 20. stoljeća, a krovne etaže bile bi primjer arhitekture 21. stoljeća – objašnjava Senečić. Središnji dio zgrade pritom bi citirao Zacherlhaus u Beču Jože Plečnika, kojom je taj samozatajni slovenski arhitekt na simboličan način “preskočio” 20. stoljeće.

Poznati tvorničari

Riječ je, naime, o objektu koji je utro put modernoj arhitekturi 20. stoljeća i koji povjesničari umjetnosti smatraju prvom modernom arhitekturom u Beču, uz nešto kasnije nastale Postsparkasse Otta Wagnera ili Looshaus Adolfa Loosa. Ovaj biser secesionističke arhitekture građen je između 1903. i 1905. godine, a naručitelj, Johann Evangelist Zacherl, bio je sin tvorničara Johanna Zacherla, osnivača tvornice Zacherl, koja se proslavila proizvodnjom naftalina protiv moljaca.

– Smjestivši taj projekt u kontekst njegova nastanka, a to je 1905. godina, shvaća se koliko je taj objekt genijalan jer je tek nekih deset godina kasnije Adolf Loos napravio Looshaus i onda su došli prvi primjeri rane moderne. Duboko cijenim Plečnika i njegovo djelo, pogotovo Zacherlhaus, i zato sam odlučio napraviti citate njegove arhitekture na našem objektu. Time bi se dobio jedan vrlo zanimljiv koncept Plečnikove “antiarhitekture” 20. stoljeća. Jer ako se uzme u obzir da je Plečnik napravio ovu kuću na početku 20. stoljeća i da je ona remek-djelo i dan-danas, to znači da bi naš hommage Plečniku bio negacija arhitekture 20. stoljeća – ističe Senečić.

Palača Hoyos

A zanimljiva je i priča kako je uopće došlo do toga da Plečnik, koji je tada u Beču bio učenik Otta Wagnera, dobije taj projekt. – Wagner, koji je bio najvažniji arhitekt tog doba u Beču, imao je jako puno posla i dobio je narudžbu od Zacherla da napravi taj objekt. Kako nije imao vremena da se sâm time pozabavi, raspisao je u sklopu svog ureda interni natječaj na kojem je pobijedio Plečnik – kaže Senečić koji je na ideju reinterpretacije Plečnika došao tijekom rada na obnovi zgrade hrvatskog veleposlanstva u Beču, za što je također zadužen njegov ured.

Naime, upravo na adresi Rennweg 3, gdje će biti smješteno buduće hrvatsko veleposlanstvo i gdje je nekad živio i radio Otto Wagner, događala se cijela priča oko natječaja za Zacherlhaus. Poznata pod nazivom palača Hoyos, zgrada je iz ranije faze djelovanja Otta Wagnera, a predstavlja spoj triju umjetničkih stilova: historicizma, rokokoa i Jugendstila, tj. secesije. Otto Wagner gradio je zgrade na brojevima 1, 3 i 5. Onu na broju 3 zadržao je za sebe i u njoj je živio i imao atelje, dok je na broju 5 živio skladatelj Gustav Mahler. Godine 1903. zgrada je prodana grofici Marie Hoyos koja ju je 1957. prodala jugoslavenskoj ambasadi, da bi potom, 2011. godine, bivša zgrada jugoslavenskog veleposlanstva sukcesijom pripala Hrvatskoj.

‘Ne smije biti skromno’

– Neposredno prije Drugog svjetskog rata zgrada je čak služila i kao neka vrsta muzeja arhitekture. Navodno su grupe turista dolazile organizirano u Beč i to je bio primjer arhitekture secesionizma jer je Wagner u svojoj ranoj fazi bio tipični secesionistički arhitekt. Za vrijeme rata zgrada je bila pošta, a u poslijeratnom razdoblju, kad se formirala Jugoslavija i kad se postavilo pitanje jugoslavenske ambasade u Beču, navodno je Tito svojim suradnicima rekao: “Riješite taj problem, ali nemojte da rješenje bude skromno”. Kad je kupljena, zgrada se nalazila u ruskoj zoni i njezina pozicija izvrsno je izabrana jer se nalazi po dijagonali s arhitektonski najvažnijim veleposlanstvom u Beču, a to je ono francusko na Schwarzenbergplatzu, koje je gradio arhitekt Georges Chedann – ispričao je Senečić.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!