Od djetinjstva primjećujem dobre antikvitete oko sebe, dječja naklonost prerasla je s godinama u hobi, a hobi naposljetku u posao. Ideja o otvaranju trgovine sazrijevala je godinama tako da sam, iako po struci slavist s 20-godišnjim stažem u marketingu, napustila korporativni svijet i odlučila u lipnju ove godine otvoriti Pavilion Home Decor. Zašto? Hrvatsko tržište antikvitetima u klasičnoj offline varijanti realnih trgovina i sajmova na otvorenom izvrsno funkcionira, međutim u online svijetu još je u povojima, pogotovo koncept trgovine kao kombinacije antikviteta i novih proizvoda upotrebnih i ukrasnih predmeta za interijere.
Koncept je bio od početka jasan: ponuditi tržištu umjetnine i predmete primijenjene umjetnosti nastale u malim serijama majstorskih radionica diljem svijeta. Samo nastajanje kolekcije bila je duga potraga za jedinstvenim detaljima i uzbudljiva igra. Iz te ne samo virtualne šetnje kroz stilska razdoblja, podneblja i kulture nastala je ponuda koja se proteže od detalja iz otmjenih salona stare Europe, stilskih lampi, ogledala, slika, preko replika umjetnina starih civilizacija, afričke plemenske umjetnosti, kineske keramike i indijskih skulptura do art fotografije i kućnih mirisa inspiriranih najvećim operama i baletima. U ponudi imamo od novih staklenih bombonijera ili posudica za nakit do lampi u čijoj su bazi kineske prozorske pločice iz 18. stoljeća. Iako smo ponudom nastojali pokriti svijet ipak je okosnica ove prve kolekcije Kina sa svojom nenadmašnom tradicijom predmeta od keramike i porculana, a koncept sljedeće kolekcije već se razrađuje i bit će, ako se sve posloži, bomba.
Kako je sve počelo? Prateći domaće tržište primijetila sam da nedostaje ponuda za sve one koji podjednako vole suvremene trendove u uređenju interijera kao i klasiku i koji se ne boje kombinirati ta dva oprečna pristupa uređenju, upotpunjujući funkcionalnost današnjih interijera s najboljim što nam je dala klasika. Minimalizam u uređenju interijera, koji svi toliko volimo, dobrano nas je isprepadao i uspio nas uvjeriti kako su interijeri koje odlikuje sloboda boja i uzoraka nešto što je, najblaže rečeno, manje in. Želimo zaljubljenicima u dizajn prostora, onima koji vole svoje interijere stvarati sami, vratiti zatomljenu ljubav prema kombiniranju, smjelom suprotstavljanju boja, tekstura, uzoraka i stilova. Stil Pavilion Home Decora usporediv je s često citiranim credom grande dame modnog stajlinga Iris Apfel, koja je sve donedavno, prešavši svoj stoti rođendan, govorila:
"I don‘t do minimal."
Iris Apfel svojom je dugovječnošću, koja je do zadnjeg dana bila odana njenom osebujnom stilu, utjelovljenje Pavilionove estetike, a to je japanska wabi sabi životna mudrost. Wabi sabi slavi nesavršenost, prihvaćajući djelovanje protoka vremena na predmete oko nas i nas same kao suprotnost načelu perfekcionizma. Umjetnina ili predmet koji nosi na sebi tragove vremena, istrošenu površinu, napukline ili ostatke boje uslijed dugogodišnje upotrebe, nesavršena je i u tome i leži njena ljepota. Pečat vremena wabi sabi ne nastoji prikriti, jer on daje jedinstvenost svemu pa i nama, nesavršenima i neponovljivima. Ne kaže se bez vraga da onaj pravi detalj u prostoru ili komad namještaja pronađe nas, a ne mi njega.
Godinama pratim izvještaje o preuređenju ljetnikovaca, tradicijskih kuća za odmor starih i dvjesto, pa i više stotina godina, ili o otvaranjima butik hotela u povijesnim zdanjima starih gradskih jezgri s lijepim stilskim interijerima. Većini im je zajedničko to što funkcioniraju dobro promatrate li osnovne komade namještaja, okosnicu ili lajt motiv uređenja npr. veliki Altdeutsch kredenc, Biedermeier bračni krevet ili barokna kristalijera. U takvim interijerima povijest izvire iz same arhitekture, drvene grede, odlomljenog kapitela stupa ili prozora, koji su se igrom povijesnog urbanizma koje tisućljeće poslije našli u uglu sobe, a nerijetko nedostaje onaj završni dio uređenja. To je kao knjiga bez završetka. Taj final touch koji stvara ugodu, stilska svjetiljka, ogledalo i, ono što smatram slabijom stranom domaćih interijera vjernih određenom stilskom razdoblju, a to je kućni tekstil, jastuci ili prozorska draperija. Općenito, usudila bih se reći da je kultura uređenja prozora, po svoj prilici stigmatizirana kao simbol građanstva ili elitizma, teško stradala tijekom 20. stoljeća ne samo na ovim prostorima, nego i u dobrom dijelu Europe, uslijed višedesetljetne oskudne opskrbe i skromne proizvodnje. Desetljeća su prolazila, a kako je životni vijek tekstila kraći od bilo kojeg drugog kućnog inventara, klasičnih tkanina i pozamanterije, ukrasnih traka, kićanki, pompona odn. bombica i resica na ovim je prostorima bilo sve manje. Brižno dekoriran prozor upotpunjen figurom, vazom, svjetiljkom ili biljkom i uokviren odgovarajućom draperijom, koji bi slučajnog promatrača mogao navesti da pomisli: Ovdje se netko zaista potrudio! - danas je sve teže naći. Kao da smo zaboravili da su prozori gledani izvana naš osobni show room.
Odabir dobavljača i kolekcija Paviliona nastajala je i na putovanjima uz obavezno obilaženje trgovina i sajmova antikviteta.
Svaki put kad počinjem pripremati putovanje, prva stvar je provjeriti u kojem je gradu najbolji sajam starina u tom dijelu svijeta, kojim danima se održava i tek tad na red dolazi kupovina avionskih karata i rezervacija smještaja. Ta potraga za predmetom s patinom je oduvijek zanimljivija od ulaska u suvenirnicu. Svaka starina ima svoju priču, čije fragmente možemo i ne moramo doznati od prodavača u trenutku kupovine, ali već sama potraga za njim i uloženi trud ponekad imaju dovoljno štofa za jednu pripovijest. A tek priče naših roditelja ili ostavština daljih predaka poput knjige ili fotografije koje dokumentiraju događaj ili život neke iznimne osobe - takvih priča imamo svi, treba samo pročeprkati po obiteljskoj povijesti. Za neke od priča, one izvanserijske, ne bi bila dovoljna jedna pripovijest, nego cijeli film. (Ja primjerice čuvam svog starog ukrajinskog lutka i velikog životnog fajtera što smo ga zvali Griša, koji je za vrijeme nadiranja velike zagrebačke poplave 1964. plutao oko mene, tada jednomjesečne bebe u kolijevci do koje je voda u zoru tog listopadskog dana prva došla. Iz zahvalnosti ću mu u kasnijoj životnoj fazi izgristi čizme.) To je ona aura ili emotivni bonus na materijalnu vrijednost starog predmeta.
Od kontinenata, Azija, posebice jugoistočna, za svakog je lovca na starine teško nadmašiva. Živopisni sajmovi, kaotični, ponekad svojim prizorima šokantni, drugi put sjetni, u svakom slučaju bučni i šareni meka su za ljubitelje autentičnih doživljaja dalekih kultura. Tržnice su kao showroom ili kazališne daske na kojima se neuljepšana i autentična predstava lokalnog života odvija uživo pred očima. Znalo mi se dogoditi da kad bih lokalnom vodiču na kraju dogovorenog obilaska grada rekla kamo se spremam otići, reakcija su znale biti: Možete, ali ne bez mene! - a dobronamjerni prolaznici prilazili bi nam upozoravajući nas na oprez.
Jednom sam u Meksiku za doručkom u hotelu upoznala europsku obitelj koja dva tjedna nije izašla iz resorta na plaži i tad sam shvatila da to nije tip putovanja kakav želim imati. U Južnoj Koreji, ili Švicarskoj Azije, u Seulu ima nekoliko sajmova u zatvorenom prostoru, s takvim bogatstvom ponude da je teško odabrati najbolji. Općenito od primjerice New Yorka ili Latinske Amerike preko Europe, Istanbula do dalekog Istoka vrlo je raširen koncept starih zdanja prenamijenjenih u višeetažnu robnu kuću, koja na jednom mjestu okuplja desetke i stotine trgovaca antikvitetima. Kambodžanski Pnom Pen, vijetnamski Saigon, Hanoi, Bangkok, Singapur, Peking, Filipini - za sve njih vrijedi staro pravilo da su ujedno najbolja mjesta za istraživanje lokalne gastronomije. U skromnim, užurbanim zalogajnicama, gdje ponekad broj gostiju po četvornom metru ruši zakone fizike, uz vrhunski obrok voda se poslužuje u metalnim lončićima. Kakav povratak u prošlost, kao da vas je netko teleportirao na set povijesnog filma s početka prošlog stoljeća. Sve su to slojevi priče koji se nadovezuju na npr. vazu koju ste kupili. Ugođaj osebujnih sajmova fotografiram, uspijem li uhvatiti trenutak, i zapisujem, jer doživljaje kontakta s ljudima i kulturom šteta je pogubiti negdje u vremenu.
Iako je SAD golemo tržište, kao i Engleska, Italija i Nizozemska, globalni primat nad sajmovima antikviteta drži Francuska, s kojom se ne može nositi nijedna druga zemlja. Za američke turiste organiziraju se aranžmani - turneje s obilascima cijelog niza sajmova u dva tjedna. Izbor je ogroman i cijene niže nego na manjim tržištima, s ne nužno lošijom ponudom, u koje spadamo i mi. I na našim se sajmovima zna naći odličnih stvari, kao npr. izdanje jednog od stripova čuvenog Andrije Maurovića, vojne memorabilije davno zaboravljenih carstava ili jedno od ranih izdanja Ćopićeve "Ježeve kućice".
Vratimo se Francuskoj. Pariz, Isle sur la Sorgue u Provansi i impresivni, vjerojatno najveći ulični sajam na svijetu Braderie u Lilleu na sjeveru Francuske tri su poslastice. Godišnji sajam u Lilleu u kontinuitetu se održava od 12. stoljeća, a u grad se tijekom samo jednog vikenda u rujnu slije deset tisuća uličnih prodavača i dva milijuna posjetitelja, po nekim izvorima i više. (Za usporedbu, festival Ultra, u podjednako velikom Splitu, u dva dana okupi 150.000 posjetitelja.)
U Lilleu taj su vikend sva gradska parkirališta prepuna transportnih vozila, dobiti sobu u hotelu ili mjesto za ručak zna se pretvoriti u pravi projekt. Braderie je zasigurno središnji događaj ovog otmjenog grada prebogate povijesti.
U provansalskom Isle sur la Sorgueu ponekad je teško procijeniti što vas je više ponijelo. Izbor trgovina starinama ili čarobni ambijent gradića premreženog kanalima bistre rijeke. Stražnji dio cijelog niza antikvarijata završava malim trijemom, gdje možete sjesti i predahnuti nad jednim od bistrih kanala rijeke Sorgue. Nevjerojatno zvuči podatak da je gradska uprava, kako bi očuvala čistoću vode, još 1467. zabranila pranje rublja u centru mjesta. Zamislite gradić manji od Petrinje s više od stotinu trgovina antikvitetima otvorenima tijekom cijele godine.
Tržište antikviteta ne podliježe velikim promjenama, antikviteti su kao klasični komad odjeće: nikad nije u modi i nikad iz nje ne izađe. Tržište je stabilno, second sale kultura samo se seli s jedne generacije na drugu. Pogledate li npr. statistiku njemačke industrije antikviteta prihodi promatrani u razdoblju od zadnjih petnaestak godina gotovo da nemaju oscilacija, a imali smo i veliku recesiju i pandemiju.
Potraga za nekim predmetom stvar je osobnih preferencija kupaca vođenih samo svojom naklonosti određenom stilskom razdoblju, vrsti upotrebnih ili ukrasnih predmeta, porijeklu ili materijalu. To može biti art déco namještaj, svilene jastučnice iz 19. stoljeća s izvezenim grbom davnog vlasnika ili šalica u povodu srebrnog pira engleske kraljice Mary i kralja Georgea iz 1935.
Prodaje se i kupuje sve. Bitna je redovitost, kojom ćete izoštriti oko za kvalitetnu robu i fer cijenu. Ne treba očekivati da ćete se obogatiti preprodajom, jer za to ipak treba imati malo više utakmica u nogama. Nemojte očekivati ni da ćete prepoloviti cijenu, jer iza svakog tog predmeta stoji ne samo nabavna cijena trgovca nego i troškovi prijevoza, čišćenja, restauracije koja zna uključivati stručnjake s više područja, zatim troškovi specifičnog materijala za restauraciju i skladištenja nastali do trenutka kad ga vi prvi put ugledate.
Kod tapeciranog namještaja valja imati na umu da restauracija drvenog i tekstilnog dijela zna utrostručiti cijenu predmeta u neuređenom stanju. Dobra je vijest da nema tog predmeta na sajmu antikviteta za kojeg u Hrvatskoj nema majstora koji ga neće znati urediti prema pravilima struke. Isto tako nema dijela svijeta bez sajma antikviteta. Trgovina se, naravno, sve više premješta u online svijet, cijeli niz platformi i aukcijskih kuća stoji vam na raspolaganju za uranjanje u svijet antikviteta, gdje možete upregnuti svoj sportski duh i natjecati se tijekom nekoliko dana s drugim ponuđačima za predmet koji vam se sviđa. I zadnji savjet usporediv je s istraživanjem smještaja uoči putovanja - pročitajte recenzije kupaca o prodavaču.
Moja prijateljica primjerice skuplja stare ukrase za božićno drvce, drugi prijatelj opremu i tintu za pisanje, jer su mu preci imali tvornicu pisaćeg pribora i sustavno radi na kolekciji, za koju se nada da će jednog dana objediniti sve tipove proizvoda proizašle iz tvornice.
Život nam ponekad zna sam donijeti zanimljiv predmet. Kad sam u svojoj biblioteci nedavno bila pronašla knjigu tiskanu 1818., malo bi bilo reći da sam se iznenadila. Za istraživanje njezina životnog puta sad je nažalost prekasno, ali osjećaj je čudesan, jer ne držite svaki dan u rukama predmet napravljen prije dva stoljeća, pa makar to bio veterinarski priručnik na njemačkom s prijevodom na pet jezika ljekovitih pripravaka za bolesti konja.
Više o ponudi možete saznati na www.pavilion.com.hr.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....