Na brijegu iznad Zagreba, u stanu s pogledom na šumu i obronke Medvednice, ugostili su nas Nina i Ivan Levačić. Nina je osnivačica kul brenda kombinezona Yoni i učiteljica joge, a Ivan poznati glazbenik, koji svira bubnjeve u bendovima ABOP, Chui i Kries, u kojima je i autor, aranžer i producent, te uz to ima i svoj projekt ELEVEN. Stan u Mikulićima koji smo posjetili kombinacija je studija, igraonice i dnevnog boravka koji se stapa s kuhinjom, dok je na gornjoj etaži spavaći dio. Dok ga razgledavamo, u pozadini svira posljednji album Khruangbina.
TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK JE?
Nina: Imala sam šiške od djetinjstva i ovo je zapravo prvi put da sam ih odlučila pustiti iako me zove da ih opet ošišam. Sa šiškama sam nekako doma. Moglo bi se reći još i da volim prugice, a kad nisam u prugicama, onda sam u crnom.
IMAŠ NEKOLIKO FORA TETOVAŽA...
Nina: Da, samo šest (smije se) zasad. Uvijek kažem: kad se jednom kreneš šarati, teško je stati. Imam svega od babuške do Sunca i Mjeseca, alpake, čakri...
KAKO BI OPISALA VAŠ DOM?
Nina: Prostran, s jako puno svjetla. Do prije godinu dana živjeli smo u mojem stanu od 45 kvadrata na Trešnjevci. Stan je bio sladak, ali s vrlo malo sunčeve svjetlosti, tako da nam je ovo velika promjena koju smo vrlo brzo zavoljeli. Pogled u zgrade zamijenio je pogled na šumu s gotovo svakog prozora. Kako se volim buditi zorom, imam priliku doživjeti atmosferične prizore magle koja pokrije sve oko nas, pa imam dojam kao da lebdim iznad dna (smije se).
ZAŠTO STE ODABRALI OVAJ KVART? KOJE SU PREDNOSTI?
Nina: Zapravo slučajno. Dugo smo tragali za novim domom i par godina smo obilazili lokacije iz oglasnika. Dugo smo maštali o kupnji zemljišta i gradnji montažne kuće. S naizgled jasne vizije da želimo biti u kućici u prirodi najednom smo počeli gledati stanove. Mislim da nas je u toj odluci pogurala moja trudnoća. U jednom tjednu išli smo pogledati četiri stana na Trešnjevci i definitivno skužili - mi ovo ne želimo! Želimo prirodu i mir. Tu večer opet sam otvorila oglasnik i prvo što mi je izašlo je ovaj stan u kojem živimo. Jedva smo dočekali jutro da okrenemo broj i odemo ga pogledati.
Ivan: To je bilo to. Vrlo brzo smo ga kupili, angažirali frendove da nam pomognu pokrečiti i napravili smo još neke nužne radove. Prednost je što je osjećaj i kvaliteta života i zraka ovdje kao da živimo na selu, a opet smo u gradu i relativno brzo imamo sve što nam treba.
PUNO JE ŠUME U OKRUŽJU, POSTOJE LI NEKE STAZE?
Nina: O, da. Ima puno staza. Najbliža je devetka ona koja vodi do doma Risnjak. Osim staza imamo blizu i izvor vode koju pijemo, a tu odmah u šumi pokraj nas je i imanje s konjima.
Ivan: Svako jutro odem sat vremena u šetnju - džoging, bez telefona. I vratim se s kestenima...
OVDJE NA POLICI VIDIMO DOSTA STRIPOVA...
Ivan: Da, ja sam veliki fan stripova i imam malenu kolekciju. U principu radije pročitam strip nego pogledam film. Volim znanstvenu fantastiku, ali rado pročitam svaki žanr ako je strip kvalitetan. I, naravno, obožavam Alana Forda!
A OVE PREKRASNE BABUŠKE?
Nina: Babuške sam skupljala od osnovnoškolskih dana, a pustilo me negdje na faksu. Imam ih stvarno puno, većinu sam sama skupila s putovanja, Hrelića, a neke sam i dobila jer se na sve strane znalo koliko ih volim.
GDJE STE KUPILI STAKLENI STOL IZ DNEVNOG BORAVKA?
Ivan: Na Njuškalu! Odličan ulov za 70 eura. Neutralan, a jako efektan kad ga uočiš u interijeru.
IMATE ZANIMLJIVE PLAKATE NA ZIDOVIMA...
Nina: Plakate je radio moj brat Ivor Tomljanović koji radi i dizajn kombinezona Yoni. Sviđa mi se njegova jednostavnost i minimalizam kojim komunicira prema van.
NAJBOLJI SUVENIR U STANU?
- Ne brijemo baš na suvenire, ja sam poznata bacačica stvari. Sve što mi ne treba ili ne koristim - rješavam se toga. Poklanjam, prodajem, recikliram, bacam. Ipak, drveni vlakić s natpisom SIMON je nešto specijalno što je kupljeno na proljeće kad sam bila s najboljom frendicom u Rimu. To je ime našeg sina.
GDJE STE POSLJEDNJE ZANIMLJIVO PUTOVALI?
Nina: Dugo nismo skupa putovali van Hrvatske. Mislim da je Maroko 2019. godine bilo posljednje zajedničko putovanje, a ja sam taman u posljednji tren prije lockdowna s frendicom zbrisala još jednom u Indiju 2020. godine.
PUNO STE PUTA BILI U INDIJI?
Nina: Bili smo skupa dva puta - prvi put na jugu u Kerali, a drugi na Goi. Treći put sam bila samo ja s frendicom opet na Goi. Sljedeće što bih voljela posjetiti je Nepal ili Šri Lanka, nadam se da će se želja u neko skorije vrijeme manifestirati.
VOLITE KAMPIRATI NA DIVLJAKA? IMATE I ŠATOR ZA NA AUTO?
Nina: Obožavamo! Ne volimo kampove, nego godinama kampiramo po otocima. Tražimo lokacije sami ili preko frendova koji briju kao mi. Dugo godina imali smo "van" koji je Ivan složio u autu koji smo tad imali. A onda smo prije par godina kupili krovni šator kojim smo prezadovoljni. Kuhinju improviziramo od kamenja i baš si napravimo pravu malu oazu da se u potpunoj divljini osjećamo kao doma.
NINA, KAD SI POKRENULA BREND KOMBINEZONA YONI?
- Ideja je iskočila u javnost 2019. godine, a proces se dugo kolebao u mojoj glavi. Ivor Tomljanović, moj brat, i ja detaljno smo istražili uvjete proizvodnje i cijelog procesa izrade koji nije jednostavan. Htjeli smo, premda je manje isplativije za nas jer je skuplje, da se baš cijela proizvodnja odvija u Hrvatskoj. I to smo uspjeli postići te smatramo da je to nešto što obogaćuje brend. Posljednja kolekcija je izašla prije nekih godinu dana, a svi modeli mogu se vidjeti na www.yonijumpsuit.com.
IVANE, U KOJIM SVE BENDOVIMA SVIRAŠ?
- Sviram bubnjeve u bendovima ABOP, Chui i Kries te u pratećem bendu Natali Dizdar. To su sve dugogodišnje suradnje, nisam muzičar plaćenik iako sam to bio u mladosti. Ponekad me zovu da snimim bubnjeve za druge projekte u studiju, ali baziran sam na ovim bendovima gdje sam i autor, aranžer i producent. Svi ljudi s kojima sviram su moji dobri prijatelji koje neizmjerno volim.
IMAŠ I SAMOSTALNI PROJEKT ELEKTRONSKE GLAZBE.
- Da, solo projekt ELEVEN u kojem ne sviram bubnjeve, nego sintesajzere, semplere i ritam-mašine. Radim na tome već šest-sedam godina i odsvirao sam dosta živih nastupa na festivalima i partyjima. Početkom iduće godine ću izbaciti prvo službeno EP izdanje i pripremam jedan veliki event u Zagrebu u veljači, gdje ću promovirati izdanje i projekt općenito.
GDJE TE SE USKORO MOŽE SLUŠATI?
- Spomenut ću nastupe u Zagrebu jer ima ih još svuda. Prvo 9. studenog ABOP nastupa na Brucošijadi FER-a. Potom 7. prosinca Natali Dizdar ima promociju albuma u Boogaloou, a Kries 12. prosinca u Vintage Industrial Baru...
NINA, GDJE TRENUTAČNO VODIŠ SATOVE JOGE?
- Vođenim satovima sam se vratila krajem prošle godine. Imala sam pauzu jer sam postala mama. Od tada sam u jednom joga-studiju u Ilici koji se zove Sve po špagi - tamo imam svoju vjernu grupu jogija koji su sa mnom već godinama.
VJEŽBATE LI OBOJE JOGU?
Ivan: Pa, više ne (smije se). Prošla je ta faza...
Nina: Vježbam i nastojim svoju joga-praksu vratiti na razinu na kojoj je bila prije trudnoće, a Ivan se više rastegne tu i tamo...
VIDIM KRISTALE U ZDJELI, KOJI SU TI NAJDRAŽI I ZAŠTO?
Nina: Labradorit i lapis lazuli su moji kristali. Koristim ih kod meditacije ili svojih malih rituala. Lapis je kamen prijateljstva i kaže se da ima snagu osloboditi nas od iluzija koje smo prihvatili kao stvarnost. Labradorit je baš veliki zaštitnik i svi kristali imaju jako puno svojih karakteristika, a ono za što ga osobno koristim je dotok novih ideja s viših sfera na svjesnu razinu.
NEGO, GDJE STE SE UPOZNALI?
Nina: Upoznali smo se prvi put ispred nekadašnjeg kluba Purgeraj na Ribnjaku, pa smo zaboravili da se to ikad dogodilo i nakon dvije godine se ponovo upoznali (smije se) u nekadašnjem legendarnom klubu Sirup. Tamo je bilo jako mračno i osvjetljenje je bilo psihodelično pa nam je trebalo dosta vremena da shvatimo da smo se već prije upoznali. Ali nakon toga se više nismo zaboravili!
OBOJE VOLITE PLESATI... NAJBOLJI PARTY NA KOJEM STE BILI?
Nina: Napartijali smo se skupa jako puno. Teško je izdvojiti jer u to vrijeme je elektronska scena bila baš nekako na vrhuncu i svaki vikend su bila vrhunska gostovanja u nekadašnjem klubu Sirup, underground mjestu poznatom kao Das Haus i Mastersu.
OVE MALE CIPELE SU OD VAŠEG SINA?
Nina: Jesu da. Šlapice zapravo. Izrazito udobne i slatke. Neplanirana reklama za BaoBaby - jako simpa hrvatski brend (smije se).
NA KOGA JE SIMON KARAKTERNO?
Nina: Definitivno nema strpljenja, na mene. Šalim se. Bedasto je od tako male djece očekivati da budu strpljivi, ne znam, teško mi je procijeniti. Simon je jedan jako kul, smiješan i spretan lik, umiljat i drag. Vagica naša koja balansira između mame zemlje i tate zraka. Izgledom - isti mama!
TU JE S NAMA I VAŠ PAS YODA. CURA... GOSPOĐA?
Nina: Gospođa u poznim godinama, u siječnju navršava velikih 12! Da nema sijedu bradicu stvarno se ne bi reklo da je već u finim godinama. S nama je od početka, udomili smo je i stvarno je divna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....