Danas vam donosimo priču o makeoveru jednog starog kredenca i kreativki Marini Kranjčević. Marina je rođena u Zagrebu 1964. godine, a odgojila ju je baka kod koje je i odrasla u Slavoniji dok joj je majka radila u Njemačkoj. Baka joj je, otkriva, bila sve. Utjeha, nježnost, ljubav... Sve što djetetu treba u toj dobi. Baka je imala i starinski kredenac kojeg se Marina dobro sjećala, pa je bila jako sretna kada je pronašla sličan tom bakinu. No, bio je u jako lošem stanju, pa je počela entuzijastično i s puno ljubavi raditi na njemu kako bi ga osvježila, učinila ljepšim i modernijim ali opet mu ostavila i izgled te duh koji ju podsjeća na baku i bezbrižan i lijepi život s njom.
- Iako je već puno godina prošlo otkako je umrla moja baka, stalno mi je nešto njezino nedostajalo. Uspomene na nju čuvala sam u srcu, tu im i je mjesto, ali, nažalost, ništa mi oku vidljivo od nje nije ostalo, i to me kopkalo. U ono vrijeme sve se odvijalo u jedinoj toploj prostoriju, a to je bila kuhinja. Dvije sobe bile su samo za spavanje i zimi ledare. Bakina topla kuhinja u svakom smislu riječi živjela je sve vrijeme u meni. Sjetila sam se njezina starog, ali dobro očuvanog kredenca, koji je u gornjem staklenom dijelu bio pun lijepih stvari. Čaša, šalica, zdjela, tanjura, figurica... Lijepo i skladno posloženo šarenilo. To šarenilo u kredencu me toliko privlačilo da nisam mogla odoljeti i stalno sam nešto dirala po njemu. Kad bi me u tome zatekla, baka bi svaki put brzo i oštro rekla: ‘Ne diraj to!‘ Ali njezin topli pogled odavao ju je da nije bila ljuta, nego se samo bojala da ne bih što razbila. Kako bih popunila tu prazninu, bacila sam se u potragu za starim kredencom, ali ne bilo kojim. Morao je biti isti model kao što je bio bakin. Dugo sam ga tražila, a onda me nećakinja Sanela razveselila i rekla mi da je njoj svekrva dala upravo takav kredenac kakav ja tražim i da ga drži u svom podrumu. Od srca mi ga je poklonila kad je vidjela moje oduševljene - s osmijehom priča Marina i dodaje kako kredenac, kad ga je preuzela, nije bio u top-formi, ali nije bio ni u totalnom rasulu. Nogice i dno kredenca bili su u prilično lošem stanju, ali ostatak je bio dobro očuvan. Odmah je Marina pomislila - obnovit će i urediti kredenac u čast svoje bake, onako kako se sjeća njezina kredenca ili barem najbliže tome sjećanju. Kreativni rad mogao je početi.
- Suprugu sam rekla da popravi dno kredenca, otepe nogice i da, po mogućnosti, barem jedna ostane čitava za šablonu. Potom je on to odnio svom prijatelju stolaru i zamolio ga da ispili nove nogice tog kroja. Poleđina kredenca također je tražila još ruku popravka - govori Marina, ali ništa strašno. Kada je to sve bilo odrađeno, mogla je mirno krenuti u svoj kreativni proces. Uslijedilo je brušenje iliti šmirglanje.
- Šlajfericu nisam imala, tako da sam doslovce cijeli kredenac iznutra i izvana ručno ošmirglala. Kompresorom ga je suprug dobro ispuhao od prašine, a ja još finiširala i cijelog ga prebrisala vlažnom krpom. Taj vanjski dio posla s kratkim prekidima trajao je tri dana. Unijeli smo ga u kuću, još je bilo vrijeme grijanja. Toplina, milina oko srca i sjećanja na baku - sretno govori Marina i dodaje da se nije stigla ni presvući u radnu odjeću, a već je uzela kist u ruke da nanese prvi premaz već pripremljenim bijelim lakom na vodenoj bazi. Kako je bojila u kući, kaže, pazila je, koliko je mogla, da što manje boje kapa i prska uokolo, ali je cijeli pod na kraju ipak bio umrljan zelenom i bijelom bojom iako je ispod kredenca u širem krugu stavila dosta kartona.
- O podu ću razmišljati kad završim, tješila sam samu sebe. Nakon prvog premaza bojom kredenac je izgledao toliko nakazno da sam skoro počela plakati. No, nisam odustajala. Sušenje boje između tri premaza prolazilo mi je dugo kao godine. Nakon trećeg dana, tri premaza bojom, jedan kist u kantici lijepe svjetlozelene boje, drugi kist u kantici bijele boje, naizmjence, završila sam s farbanjem kredenca. Četvrti dan je stajao na svom mjestu - prisjeća se Marina koja je kredenac zadržala još nekoliko godina nakon makeovera i, kaže, on je oduševljavao svakog tko bi ga vidio.
No, došlo je vrijeme za promjene. Marina se, govori, nauživala svog kredenca i odlučila ga je prodati, i to je učinjeno brže nego što se nadala.
- Trenutno radim na makeoveru vitrine koja već dugo čeka da dobije svoj kreativni pečat. Također će biti u vintage stilu koji najviše volim. Volim i boho te shabby chic - kaže Marina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....