Sanja Rotter

Trudna sam sa svojom novom bebom – tim riječima i zavjereničkim osmijehom dočekala me dvadesetsedmogodišnja produkt dizajnerica Sanja Rotter užurbano se penjući kamenim stepenicama obiteljske kuće prema svojoj radionici. Netko tko ne poznaje Sanju vjerojatno bi ostao blago zatečen ovakvom izjavom. Ali kada ona kaže “beba”, ustvari misli na svoj novi dizajnerski projekt. Takva je Sanja, osebujna i predana. Zato ne čudi kada svoj odnos s dizajnom uspoređuje s ozbiljnom dugogodišnjom vezom.

– Kao i u životu, prvo se zaljubiš. Jednostavno, ne razmišljajući, dogodi se. Taj osjećaj ne možeš kontrolirati niti mu možeš pobjeći. Možda je to nalik braku, braku s dizajnom. Istina, ponekad dosadi ili frustrira. Ali baš nikad ne pomislim na razvod – kaže.

Sanja je radionicu naslijedila od djeda. Bio je zaljubljenik u drvene avione koje je sam projektirao i izrađivao. Logično, naklonost prema drvu prenio je na svoju unuku.

– Drvo je jedinstven materijal. Jedini koji ima vlastiti životni ciklus. Za mene je to personifikacija čovjeka: drvo se rađa, raste, živi, stari i na kraju umire. Ljepotu drveta možemo vidjeti, dodirnuti, namirisati, pa čak i čuti ako bi to bio glazbeni instrument – objašnjava Sanja.

Drvo je materijal koji ima vlastiti životni ciklus. Ono se rađa, raste, živi, stari i na kraju umire i u tome je njegova ljepota

Ovakvo personificirano shvaćanje drveta inspiriralo ju je za realiziranje projekta nazvanog Woodoir. To je kolekcija kućanskog namještaja, nastala višegodišnjim eksperimentiranjem. Većina predmeta (šarmantni čajni stolići, vješalice za odjeću, stolice projektirane tako da gotovo prisiljavaju na pravilno sjedenje…) izrađena je od ostataka drvenih materijala. Povezana je prozirnom epoksidnom smolom, a jednostavne je, geometrijske forme. Na taj način lako se može uklopiti u svaki interijer. Osim ostataka drvenih materijala, u Woodoir kolekciji se nalaze predmeti sačinjeni od abonosa.

Na nedavno održanom sajmu dizajna Dan D njezini izlošci privlačili su itekakvu pažnju. Rijetko tko se nije zaustavio da dotakne čajni stolić “Zima”. Iako mu ime asocira na snježnu bjelinu, boja mu je potpuno crna. Naime abonos, morta ili crni dub (“crno drvo”) karbonizirno je drvo hrasta staro i do nekoliko tisuća godina. Izvađeno je s dna riječnog korita, a kemijskom reakcijom, bez prisutnosti kisika, potpuno je potamnilo, poprimivši gotovo crnu boju. Upravo taj njezin stolić Zima načinjen je od abonosa starog 5800 godina. Zahvaljujući svom poslodavcu Darku Franjiću iz stolarije Močvarni hrast, Sanja je u mogućnosti proučavati i ujedno raditi različite predmete s “crnim drvetom”, od prstena pa do većih komada namještaja.

Svjedoci smo da ostvarenje profita danas ima gotovo neizbježnu ulogu, zato pomalo naivno zvuči dizajneričina odluka da se orijentira na recikliranje, DIY (do it yourself) pristup dizajnu, trajne vrijednosti i svevremenost, te iskoristivosti materijala. No ona nije spremna na kompromise u zamjenu za profit. Odbijaju je nametnuti stilovi i stvaranje lažne potrebe za posjedovanjem dizajnerskih predmeta, high-tech prodavaonica snova, prefiks cool…

Vječna dilema s kojom se mnogi dizajneri susreću – što zapravo karakterizira dobar dizajn? Je li to estetika? Funkcionalnost, ergonomija… Jesu li to kriteriji koje mora zadovoljiti neki predmet kako bi poprimio epitet dobro dizajniranog? Ili je riječ o nečemu što će položiti ispit vremena, nadživjeti trendove, te postati klasik u svijetu u kojem se sve natječe u širenju popularne estetike? Sanja Rotter ne zamara se teoretiziranjem. Pušta da je drvo inspirira.

– Nadam se povoljnijoj situaciji i razvoju drvne industrije u nas, a time i boljem plasmanu proizvoda i materijala u koji vjerujem. Tako će i moje ‘bebe’ pronaći svoje domove – zaključuje.