Prirodne boje koristile su se stoljećima za bojenje tkanina. Njihovu dugu i bogatu povijest potvrđuju arheološka nalazišta u Africi, gdje su pronađeni prirodni pigmenti stari čak 200.000 godina. Tijekom povijesti neke su boje bile specifično cijenjene, primjerice purpurna koju su mogli nositi samo najbogatiji. S pojavom industrijske revolucije otkriveni su novi i jeftiniji pigmenti, koji su stavili prirodne boje u drugi plan. Međutim, sintetičke boje izuzetno su štetne pa se bojenje prirodnim bojama ponovno javlja kao održivo i ekološko rješenje.
Ove jeseni imala sam priliku upoznati majstoricu bojadisanja i mladu inženjerku tekstilnog i modnog dizajna Vedranu Peček, koja mi je otvorila vrata svojeg bojadisarskog ateljea i pokazala kako izgleda proces bojenja. Vedrana je primjer strastvene majstorice bojenja koja svojem radu i životu pristupa pomno, promišljeno i znatiželjno. Svojim brendom, radionicama i suradnjama pomaže u očuvanju drevne prakse bojenja prirodnim bojama i promovira je kao održivo, profinjeno i ekološko rješenje za neke od gorućih problema suvremenog društva. Ovu drevnu praksu vidi kao rješenje za mnoge probleme s kojima se susrećemo danas u procesima proizvodnje tekstila - od uzgoja kultura od kojih se mogu dobiti materijali kao što su lan, konoplja i pamuk ili vuna do uzgoja kultura za bojenje tekstila.
Prva biljka kojom je obojila tekstil bila je metvica, a danas koristi razne vrste lokalnog bilja koje pronalazi na poljima i šumama nedaleko od kuće tijekom cijele godine. Najviše ju je motivirala znatiželja i potreba da sebi pokaže da stvari nisu toliko teške. "Često nas koči strah od toga da nećemo biti odmah dobri, a time si uskraćujemo prilike da učimo i razvijamo se u drugim smjerovima", kaže Vedrana.
Vedrana vrlo pažljivo i pomno sakuplja bilje u prirodi, pa tako uvijek uzima manje nego što joj treba i čuva prirodne resurse. Primjerice, koru drveća ne skida sa živih stabala, nego traži ono koje je već srušeno. Najčešće biljke koje koristi su zlatnica (invazivna vrsta), gospina trava, broćika, glog, zatim kore vrbe ive, johe, hrastove šišarke, hrastovo lišće, lišće bijele vrbe. U vrtu uzgaja kadifice, bojadisarsku kamilicu, vrbovnik, nevene, udovičicu, sljez, bojadisarski broć, kozmose, hibiskus, eukaliptus, lavandu, luk i drugo bilje.
Kako su neki pigmenti u prošlosti bili rijetki i skupocjeni, posao bojara u povijesti je bio veoma cijenjen i dobro plaćen. Zanatske tehnike bojenja bile su tajne i čuvale su se pod prijetnjom smrću. Samo pravi majstori bojenja imali su pristup dugotrajnim pigmentima, a određeni pigmenti bili su predviđeni isključivo za "plavu krv". Proces bojenja nekada traje deset minuta, a ponekad može potrajati i nekoliko dana. "Klasičan proces počinje pripremom materijala koja se sastoji od iskuhavanja materijala i obrade močilom. Slijedi priprema kupelji, a za izvor bojenja mogu se koristiti razni cvjetovi, korijeni, kore, plodovi ili lišće. Kada se bojilo ekstrahira, dodajemo materijal i čekamo da se primi. Ovi koraci su bitni ako želimo postići što bolju i dugotrajniju obojenost", objašnjava.
Osim što uživa u eksperimentiranju bojenja second hand i vintage komada u bundle-dye tehnici, vrlo često surađuje i s drugim ženama koje prakticiraju bojenje - Marijom Kulušić, Ivanom Biočina (Institut održive mode), Silviom Kranjec Gajić (One with nature), Andreom Anić Dokmanović ((LJ)eko studio), Melinom Marelja (Kon2re). "Možda u pitanju nije klasična suradnja, ponekad je to slanje kora i ostalog bilja ili darovanje sjemenki, a ponekad je u pitanju i kompleksnija usluga bojenja materijala. Najviše volim kada dođu k meni na selo po povrće i svježe cvijeće. Mislim da nema ljepšeg načina podržavanja i suradnje", govori.
Vedrana kaže da zbog svojeg zdravstvenog stanja nikada neće biti "normalan" član društva, ali život ju je cijelo vrijeme vodio do ovog trenutka. Već godinama izgrađuje vlastiti brend, radi na raznim umjetničkim i komercijalnim projektima i vodi radionice bojenja. Na njima polaznici uče o povijesti upotrebe prirodnih bojila, štetnosti sintetičkih bojila i prirodnim bojama boje svilene marame u bundle-dye tehnici. Radionice se održavaju u prostoru Zadruge Zelenice u Brezovici, a za sudjelovanje je potrebno ispuniti prijavu jer je broj mjesta ograničen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....