U Hrvatskoj je u građevinskom sektoru zaposleno svega 11% žena. Zašto našim ženama nije privlačan ovaj sektor?

Građevinarstvo je jedna od onih struka koje nude širok raspon poslova. To nije samo gradilište, to su uredi, projektiranje, laboratoriji, proizvodnja...

Kada pričamo o ženi u građevinarstvu, ne pričamo samo o ženama na gradilištima nego i o ženama u uredima, projektiranju, administraciji, kalkulacijama, zaštiti okoliša... Širok je raspon toga što žena može raditi i svejedno ih je malo. U tom je sektoru zaposleno svega 11 posto žena, i to uglavnom u uredskim ili inženjerskim poslovima, a još je manji postotak onih koje rade fizičke poslove na gradilištima.

Nataša Juratović, diplomirana inženjerka građevine

Privatna arhiva

Predrasude

Zašto je to tako? Zašto građevinarstvo nije privlačno ženama? Zašto studiji ne privlače žene u taj sektor kad nudi mnoge mogućnosti, s obzirom na to da se radi o inženjerstvu te se traže kreativnost i analitika. Žena može svašta raditi u tom sektoru.

Razni su čimbenici utjecali na takvu situaciju, počevši od obrazovanja, radnih uvjeta, mentaliteta te, naravno, predrasuda.

Jedna od glavnih predrasuda koje objašnjavaju zašto je žena u građevinarstvu toliko malo je da su žene slabiji spol. Prema meni je to jedna od najmanje utemeljenih činjenica, jer na gradilištima postoje muškarci koji su fizički puno slabiji od nekih žena. Sama sam bila svjedokinja tome: takvi muškarci nose broj cipela kao ja, konstitucijom su slabiji, a bez problema su zaposleni na gradilištu - jer su muškarci. A time što su muškarci ne znači da će posao obavljati bolje od neke žene.

Općenito se suočavamo s deficitom strukovnih zanimanja, a upravo su te vještine ključne za opstanak struke. U ovo izazovno doba, kada nedostaje radne snage, vrijeme je da se žene osnažuju i zapošljavaju na pozicijama za koje su školovane, a možda se nisu usudile raditi.

Ako žena i završi obrazovanje u toj branši, uglavnom se zapošljava na pozicijama koje su uobičajene za žene: ured i administracija, tehnička priprema, kalkulacije, certifikati, procjene, eventualno vođenje projekata. To su sve mahom poslovi za koje je poželjno imati visoko obrazovanje i nemaju prevelik doticaj s gradilištem, s blatom. Žene koje su se takoreći usudile završiti obrazovanje za neko od strukovnih zanimanja iz sektora građevinarstva (tesarica, zidarica, armiračica i slično) najčešće ne rade taj posao.

/SHUTTERSTOCK

Prednosti i izazovi

Žene su se posljednjih nekoliko godina počele ohrabrivati u tom polju pa su organizirane razne konferencije i skupovi koji okupljaju žene pružajući im pozitivne primjere. No problem vidim u tome što se o toj temi javno priča i piše malo. Čitam podatke o plaćama u građevinarstvu i jedan od glavnih argumenta jest da su žene plaćene bolje od muškaraca. Nezahvalno je uspoređivati plaće žena i muškaraca u cijelom sektoru. Žene u građevinarstvu uglavnom rade na pozicijama koje traže visoko obrazovanje, dok su u strukovnim zanimanjima, tj. na gradilištima, uglavnom muškarci. Kad bismo uspoređivali iste pozicije, vidjeli bismo da su tu žene plaćene manje.

Kamen spoticanja žena u građevinskoj operativi u nekoj je mjeri i majčinstvo. (Želim samo napomenuti da nisam konzervativna po tom pitanju, naprotiv, zagovaram angažman oba roditelja, no kad je dijete bolesno, uglavnom traži mamu.) Ženi je teško uskladiti majčinstvo s prirodom posla na gradilištu, gdje često nema fiksnog radnog vremena. Nažalost, zbog tog segmenta mnoge odustaju od tog posla. Da bismo ih osnažili, ne smijemo smetnuti s uma da je žena i majka te da joj je ta uloga također važna. Treba uskočiti u pomoć ženama da bi mogle uskladiti svoje privatne i poslovne obveze. Nažalost, gradilište za to često nema sluha. Osobno do sada nisam imala problema s poslodavcem kada bi se radilo o brizi za dijete. Ono s čime sam se susretala je tzv. gaslighting: omalovažavanje od strane kolega te efekt da me netko pravi ludom i nesposobnom.

Izazov je i zadržati identitet žene u masi muškaraca. Žena koja radi u ovom sektoru mora biti snažna, odlučna i bez straha. Mi na same sebe ne smijemo gledati kao na manjinu, nego na ravnopravne (ženske) kolegice (muškim) kolegama. Ženama treba pružiti potporu i inspirirati ih pozitivnim primjerima. Odgovornost je na poslodavcima, ali i na obrazovnim institucijama, da sruše stereotipe, ohrabre ih i budu im podrška.