Vuna je uvijek u Lici bila glavni materijal za izradu odjevnih i uporabnih predmeta, a ovca je bila jako cijenjena životinja. Danas su stvari nešto drugačije. Iako se ličke pramenke i dalje uzgajaju, njihova vuna više nije toliko traženi materijal kao što je bila nekada, stoga vlasnici ovaca uglavnom tu vunu pale ili zakapaju u jame. Vuna je, nažalost, danas uzgajivačima postala problem i otpad kojeg se teško riješiti. Nada i Ive Jandrić, umirovljenici iz Dugog Sela, te njihova kći Ivana Ezel odlučili su tu situaciju okrenuti u nešto pozitivno.
- Kad sam otišla u mirovinu, nisam baš mogla samo mirovati. Suprug je jedva dočekao da se iz Zagreba preselimo u Dugo Selo tako da ima što raditi u kući i oko nje, a ja sam sasvim slučajno nakon nekog vremena također pronašla novu zanimaciju. Nakon što sam naišla na informaciju da se vuna ličke pramenke baca i da su ljudi voljni pokloniti je samo kako bi je se riješili, došla sam na ideju da počnem izrađivati vunene tepihe. Kako je suprug podrijetlom iz Like, vrlo smo lako stupili u kontakt sa starim susjedima u jednom malom selu blizu Plitvica i dogovorili preuzimanje vune - priča nam Nada.
Njihov je plan vrlo brzo podržala kći Ivana Ezel koja je pomogla svojoj majci nizom kreativnih ideja, ali i u tehničkoj strani tog posla. Tata Ive također nije ostao ravnodušan na ovu ideju pa je brzo priskočio u pomoć i samostalno izradio alate za filcanje vune.
Simpatična obitelj ispričala nam je sve o dalekom i napornom putu od vreća punih tek ostrižene vune do tepiha koje nam pokazuju. Sati, dani i mjeseci obrade kilograma i kilograma vune prethode konačnom proizvodu.
- Vuna koja je tek ostrižena je užasno prljava i smrdljiva, pa je prije svega treba dobro oprati. Zbog toga smo skupljali kišnicu i osposobili stari bunar na našem imanju. Nakon što smo je oprali, vuna se, naravno, morala osušiti, što je također dugotrajan proces nakon kojega slijedi izrazito mukotrpan fizički posao češljanja. U konačnici, kad su ti procesi završeni, odlučili smo se za filcanje vune. To je tehnika kojom se oblikuje i češlja neupredena vuna. Tankim čeličnim iglicama isprepletu se čvrste niti vune u oblik koji želite, a te niti su jednostavno nepoderive i neuništive - objašnjava nam Ivana.
Osim striženja ovaca, sve drugo su tvorci Likamee brenda radili sami i ručno. Kako su to bili procesi koji su izrazito zahtjevni i dugotrajni, nakon nekog vremena nabavili su strojeve za češljanje iz Engleske, a Ive je sam izradio alate za filcanje što je uvelike olakšalo posao.
Danas u ponudi imaju razne vrste tepiha, od onih klasičnog prirodnog izgleda i boje vune do veselih i šarenih koji mogu promijeniti izgled svake prostorije. Veličine variraju od malih prostirki do velikih tepiha.
- Najveći tepih koji sam napravila bio je debljine pet centimetara, a velik dva i pol metra u širinu i dva metra u dužinu. U njega ide oko osam kilograma vune, a iza njega stoji 1200 sati filcanja - kaže Nada.
Svaki od napravljenih tepiha je unikatan, autentičan, potpuno prirodan i ekološki. Osim toga, oblici kojima se poigravaju u konačnici nisu samo prostirke za pod, nego mala umjetnička djela od kojih svako ima svoju priču. I što je najbolje, vuna je vječni materijal, ulaganje koje se ne može požaliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....