Upoznajte Martinu Šimunković iz brenda Koogle

Njezin djed i otac bili su majstori u puhanju staklenih kuglica, a ona je poželjela nastaviti njihov zanat kako bi stvorila ručno rađene, pročišćene i elegantne blagdanske dekoracije.

Kraj je Drugog svjetskog rata, a mjesto radnje je Gornji Stenjevec, tada selo pokraj Zagreba, u kojem se nalazi Opća poljoprivredna zadruga Stenjevec, a među ostalim se bavi i staklopuhačkom djelatnosti. Gotovo svaka kuća u kućnoj radinosti puše staklene kugle i odnosi ih u Zadrugu na otkup, gdje za robu dobivaju novac, a Zadruga je dalje plasira proizvode na tržište. 1957. godine jedan se staklopuhač izdvojio. Za njega se govorilo da je najbolji majstor u puhanju velikih kugli. Sve su mu bile jednake veličine i savršeno okrugle. Bio je to Ignac Križanić, djed Martine Šimunković, povjesničarke umjetnosti i etnologinje, te konzervatorice za kulturna dobra u Ministarstvu kulture ali i kreativke koju vam danas predstavljamo.

Godina dana učenja

– Djed je radio u Zadruzi do njenog raspada, krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, kada su se kućne radinosti u Gornjem Stenjevcu polako gasile, a djedov staklopuhački obrt nastavio je s radom sljedećih 25 godina, kad obrt preuzima moj otac, a djed prelazi na proizvodnju božićnog nakita, ali ovaj put od plastičnih masa. Otac je uz djeda učio puhati staklo već kao srednjoškolac, a osim njega djed je naučio puhati kuglice i moju baku i tatina ujaka Ivana Kovačićeka.

Cijela obitelj marljivo je izrađivala božićni nakit cijele godine. Tržište je u to doba bila cijela tadašnja država – govori nam Martina i dodaje da je njezin otac prije desetak godina, na žalost, odustao od izrade staklenih kuglica. – Radi se o klasičnom primjeru obrtnika u Hrvatskoj. Budući da se radi o ručnom radu, proces izrade je iscrpljujući i skup, a tržište je bilo sve više zasićeno jeftinim, uvoznim industrijskim proizvodima.

Ideja o vraćanju na staklo javila mi se prije dvije godine u ljetnim mjesecima te smo s Kooglama uspjeli izaći na tržište koje ih je prepoznalo kao nešto novo i estetski vrijedno, a na sve to dodatnu “težinu” daje joj ručna izrada iz ugroženog tradicijskog obrta, koju kupci posebno cijene – priča Martina i kroz smijeh priča dodaje da je njezin otac bio u najmanju ruku zabavljen kad mu je rekla da je nauči puhati kuglice.

– Kad sam ocu izložila svoju ideju, odmah sam željela početi puhati kuglice, ali on me spustio na zemlju i rekao da ću kuglicu moću napuhati tek sljedeće godine u ovo vrijeme, dakle sada. Više nisam u fazi vježbanja i s ponosom mogu reći da su i kuglice koje sam sama napuhala već u optjecaju.

Dakle, da izučite vještinu puhanja stakla potrebna je najmanje godina dana rada, strpljenja i upornosti. Budući da imam svoje osmosatno radno vrijeme, dvoje male djece i ostalih obaveza, kod mene proces izučavanja traje i dulje – priča Martina. Čiste i nenametljive Koogle Martina ostavlja prozirnima da bi se dodatno naglasila krhkost i elegancija prozirnog stakla. Kako je staklo prirodni materijal, Koogle se i ukrašavaju tako da se pune prirodnim materijalima kao što su perje, špaga, drvo, suho bilje, mahovina, školjke, pijesak, vuna, bobice i papir, ali i sitnicama kao što su drvene perlice, bojice, gumbići, fotografije…

Bez suvišnih detalja

– Željela sam božićnu staklenu kuglu ‘očistiti’ od detalja koji je opterećuju te stvoriti predmet u kojemu se odražava jednostavnost, skromnost, čistoća i minimalizam, a prozirno staklo je idealan medij za stvaranje tog dojma. Staklo je jedan od najčudesnijih materijala koje čovjek već tisućama godina koristi za stvaranje predmeta upotrebne, ali i čisto estetske vrijednosti. Iako je gotov predmet na dodir tvrd i hladan, u procesu obrade staklo je žitka tekućina. Također, Koogle se u potpunosti mogu reciklirati jer staklo nije otpad, već dragocjena sirovina te ga se nakon reciklaže može ponovno upotrijebiti bezbroj puta, uz nepromijenjenu kvalitetu – objašnjava kreativka.

Božić starog Zagreba

Od prozirne staklene cijevi od koje se izrađuju kuglice do završnog proizvoda koji je upakiran u kartonsku kutiju spreman za police u dućanu potrebno je svaku kuglicu “prebaciti“ točno 9 puta iz ruke u ruku, što govori o složenosti procesa za koje je potrebno vrijeme i strpljenje. Za sada su u ponudi prozirne kuglice promjera 6, 8 i 10 cm. Personalizirane Koogle mogu se naručiti, ali treba imati na umu da su materijali kojim se pune Koogle ograničeni na one lagane, da težina ispuna ne povuče kuglu iz svoje kapice i tako završi u komadićima.- Obično mi se ljudi javljaju s fotografijama koje printam na prozirni papir i umećem u kuglu i takve ih onda poklanjaju najdražima.

Također, personaliziranje je moguće s umetanjem raznih poruka ispisanih na papiru, ili pak za tvrtke koje se javljaju za umetanje njihovih logotipa, koje poklanjaju svojim poslovnim partnerima za Božić. Koogle su idealne kao originalni poklon, ali i kao dekoracija koja nije nužno vezana uz božićno vrijeme, već se može uklopiti u svakodnevni dekor stambenog prostora. Oduševila me jedna mlada mama koja je za prvi Božić svoje tek rođene bebe naručila kuglu u koju sam joj umetnula njihove dvije narukvice iz rodilišta. Tada sam shvatila da Koogle čuvaju uspomene i namijenjene su da traju – kaže Martina i dodaje da je ove godine asortiman dopunjen kuglama na koje se nanose pozlaćeni listići te apliciranje ručno rađene čipke moje bake Katice koja marljivo izrađuje svoje bajkovite mustre iz bijelog pamučnog konca.

– Također, veliku pažnju izazvali su nizovi ručno puhanih kuglica koje stavljam na lampice i tako se dobije minimalistička, svečana dekoracija jer staklo i svjetlo su dva idealna medija za postizanja svečanog blagdanskog ugođaja. Takva dekoracija je pravi hit i moguće ju je koristiti i izvan blagdanskog vremena – objašnjava, a nas zanima kakvi su joj planovi za budućnost.

- Planova za nove proizvode imam bezbroj, a želja mi je uz Koogle eksperimentirati s raznim oblicima u staklu koji se mogu dobiti tehnikom puhanja šupljeg stakla. Moj otac je pravi majstor u izradi i drugih oblika osim onih okruglih, a na meni je sada da i to svladam. Prostoručno, bez kalupa, mogu se napraviti oblici kao što su suzice, sige, duguljaste forme u obliku limuna, vrhovi za bor, gljive, zvona itd. U obitelji čuvamo i stare kalupe češera ili ptičica koje je izrađivao još moj pokojni djed prije 50 godina, a koje će također biti u opticaju.

Prošle godine u ovo vrijeme sam željela nastaviti tradicijski obrt, a sada ga nastavljam i ponosna sam što sam uopće inicirala povratak stakla u ponudu obrta obitelji Križanić – zaključuje Martina. Mi joj ovim putem čestitamo na upornosti i hrabrosti.Koogle se mogu naći u Muzeju za umjetnost i obrt, Etnografskom muzeju u Zagrebu i Galeriji Klovićevi dvori, te dućanima Croatian Designsuperstore u Martićevoj ulici u Zagrebu, Take Me Home u Tomićevoj ulici u Zagrebu, La Maison Homeware u Gunudulićevoj u Zagrebu te u Opatiji u knjižari Adamić.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media, Koogle Tina